Page 26 - STAV broj 246

KNJIŽEVNA NAGRADA 25. NOVEMBAR

Tvrtko Kulenović

AKO TI SE NA KRAJU

TUNELA UKAŽE

SVJETLOST, ZAR ĆEŠ

JE SE ODREĆI

snio sam jedan od onih snova, dok ima događaja, nema priče, kad ima
kakve sam nekad često sanjao, priče, nema više događaja. San je priča i
samo je sad scenografija nova. događaj istovremeno, i zato djeluje na nas
UNeki vampir progoni me noću snagom kakvom nikakva priča ne može
kroz veliki stan, u kojem je dugačak djelovati. S druge strane, prisutnost sna
hodnik iz kojeg vode vrata u razne sobe. je jača od prisutnosti bilo kakve jave, jer
U posljednjoj sobi spavaju mama i Zeko, je ta prisutnost dušom osmišljena, dok
kojih više nema. Kažem bijesno: “Vratite prisutnost jave nije, na javi operišu ra-
mi barem ženu!”, a on se isceri: “Koju zum, refleksi, osjeti i osjećanja, ali do
hoćeš?”, i dovede obadvije. Skočim mu duše se ne stiže. Velike religije nas uče
za vrat, on mi odozdo nečim turpija jaja, da se osposobimo da dušom obuhvatimo
užasno žari, ali ja mu gore guram šaraf- javu, ali izgleda da smo loši učenici, sve
ciger u oko, sve dok ne izađe na drugu nas drugo više zanima od toga. San, koji
stranu glave, tada ga nestane. Ženama nije java, ne dijeli svijet onako kako ga
kažem, zbog nečega na francuskom i u java dijeli. Ima moć da i nečiju odsutnost
žargonu: “Vous etes belles. Voues etes učini intenzivno prisutnom, što može
fatigues. Allez roupiller.” biti vrlo napeto i veoma bolno. Sanjao
“S tobom imam prošlost, sadašnjost sam moju mamu kako kaže: “Što se to
i vjerovatno budućnost. S njom imam Semiha ne javlja telefonom?” Semiha je
samo prošlost, i ta se prošlost nameće. bila njena najdraža prijateljica, mada je
Ali ona ne dolazi u vidu priča, nego u po godinama bila bliža meni nego njoj.
vidu sjećanja koja su odbljesci u duži Ja sam je znao kao Semihu koja je uhva-
kao odbljesci zalazećeg sunca na večer- tila zeca, jer se jednom u školi neki đak
njem nebu. Toga se samo poezija izdaleka nagnuo preko klupe da prepiše nešto sa
može dotaći, priče ne mogu. U snovima table pa je prdnuo pravo njoj pod nos.
je prošlost prerađena u priču, ali razli- Nije bilo nikakvog razloga da se Semiha
ka između njih i priča je još veća nego javlja, ali mama nije mogla reći: “Što se tu nemoćna. Ponekad je dodirne samo
između sjećanja i priča, samo je druge to Lida ne javlja?”, jer je znala da bi to zvukom, ako je smisao njenih riječi iz-
vrste, samo je druge vrste. Priča nasta- mene boljelo. Lida je bila otišla, nestala, gubio već svaku moć nad tobom, kao u
je pošto su se događaji odigrali, dok oni u produbljenim snovima tražio sam je u slučaju “Jesenje violine”:
traju, tvoja svijest je samo masa koja se našoj kući u Beogradu, ali je nisam nala- Les sanglots longs
komeša, nesposobna da ih obuhvati so- zio. I ta odsutnost bez razloga, bez objaš- Des violons
bom. Ti, naravno, reaguješ i djeluješ, njenja, bila je bolnija od svih objašnjivih De l’automne
kao što bi i životinja reagovala i dje- odsutnosti na javi, od ljubomore, čak i
lovala, i tih ćeš se reakcija i djelovanja od žalovanja. Tu prisutnost odsutnosti Pjesnik je onaj koje je u stanju da javu
sjetiti kasnije kad budeš sklapao priču, i odsutnost prisutnosti izdaleka može učini isto tako moćno prisutnom kao što
ali to više nije to. Jednostavno rečeno: opet da dodirne jedino poezija, priča je su kod drugih ljudi prisutni snovi.

26 21/11/2019 STAV