Page 25 - STAV broj 246

Hana Kulenović, kćerka
TATA JE RJEŠAVAO SVE PROBLEME

Htjela sam studirati komparativnu književnost ili historiju umjetnosti
i puno sam se premišljala šta da upišem. Tata je uvijek bio osoba
kojoj idem kada imam neki problem, osoba koja to rješava. Tata
i ja smo se uvijek razumjeli i on mi je sugerirao da upišem medi-
cinu. Bio je poprilično slab na mene i koristila sam to, naravno.
Gledam na to kao da smo tata i ja dijelili jedan poseban svijet,
mama bi uvijek govorila “vi Kulenovići” kada bi se naljutila na nas.
Razumjeli smo jedno drugo, meni je uvijek bila zanimljiva činjeni-
ca da moj otac, koji ima 80 i nešto godina, ima otvorenija shvata-
nja od nekih puno mlađih ljudi. Razgovarali smo o svemu. On mi
je otkrio filmove, zajedno smo gledali Tarkovskog, slušali muziku.
Danas samo moji najbolji prijatelji znaju ko je bio moj otac. Dok
sam bila mala, puno više ljudi je znalo za njega, jer je itekako bio
prisutan u javnom životu. Recimo, pamtim anegdotu s biciklom.
Pala sam s bicikla i sva sam se raskrvarila. Dovukla sam kući bi-
cikl pješke, na deveti kat. Krvarim, ali ne plačem. Sjela sam tati u
krilo i počela plakati i vikati: “Neka druga djeca bi plakala!” Tata
je to tako rado citirao.

najjednostavnije načine. Totalno odsu-
stvo ‘ufura’, ali mu je moglo biti. Uvijek
je beskrajno odskakao. Mogli smo skupa
biti i u tišini, šutjeti jedno pored drugo-
ga. I naš život je bio fenomenalan. Kada
podvučem crtu, period Tvrtkove bolesti
je bio najteži, odnosno period njegove
spriječenosti. Šest godina nismo bili na
moru. A odlazak na more i mjesec dana
na moru je bila Tvrtkova svetinja. Messe
al mare. Nažalost, cijeli Hanin život bio
je obilježen brigom za bolesne. Prvo za
nenu i dedu, kasnije i za Tvrtka. Kada
sam ja bila dežurna, Hana je morala biti
kod kuće, sama, ali nama je i to bilo li-
jepo, na to vrijeme uopće nemam neku
primjedbu. Tvrtko je uvijek govorio o
smrti. Ja sam mu zvocala podsjećajući
ga na Annie Hall i Woodyja Allena, koji
joj je kupovao samo knjige koje imaju
smrt u naslovu. Ipak, govorio je kako

bi se tako moglo još dugo. Mogli smo i treba kupiti, ne razmišljaš svaki dan o
Tvrtko se vratio u Sarajevo bilo bi lijepo. tome kako si sretan i kako si, zapravo,
bogat. Zato što sve imamo i zato što je-
Kada podvučem crtu gubitka, unatoč
da završi svoj rat, što toj njegovoj dugoj bolesti, njegova smrt smo. Sada, nakon ovog gubitka, osje-
je meni bilo potpuno bila je nagla i neočekivana. Jednostavno, ćam se bogato i privilegirano što sam
bila dio njegovog života. Napisala sam
entropija je odlučila preuzeti svoje. I taj
normalna, logična, jedan mali ‘kvrc’ u toj gracioznoj, odr- nekada na Facebooku “Alma Tvrtko-
moralna odluka. Svi ti ljudi žavanoj porculanskoj strukturi doveo je va” i ja zaista i jesam Alma Tvrtkova.
I Hana je Tvrtkova. Mi smo nju dobili
do takve lavine efekta u kojoj zaista nije
koji su dolazili iz Sarajeva bilo pomoći. čudom. Oboje smo imali brakove prije
Dugo sam vjerovala da je sve što ja
i nismo imali djece. Jednom u banci u
nekim poslom imali su jesam, sve što postižem u životu, zato Sarajevu neka žena ju je ugledala i ka-
gotovo visceralnu potrebu što Tvrtko jeste. To je šašavo vjerovanje zala kako je slatka i pitala me, u šali,
i bojala sam se tog gubitka. Tat twam asi
da joj dam Hanu. A ja sam sabrala ko-
da se što prije vrate u znači Ja sam ti. Kada živiš svaki dan, liko smo Tvrtko i ja imali godina kada
se rodila i rekla da nema šanse. Čekali
kada gledaš koje račune nisi platio, a
Sarajevo koje jesi, fali li ti ulja i koje mlijeko smo je 100 godina.” n
STAV 21/11/2019 25