Page 22 - STAV broj 246
P. 22

KNJIŽEVNA NAGRADA 25. NOVEMBAR



            I tako su se zatvorili krugovi. A oni su   Zaljubili smo se        Bilo je to potpuno nevjerovatno. Svi ti lju-
          se nama zatvarali nevjerovatno, u svakom                             di koji su dolazili iz Sarajeva nekim po-
          pogledu. Došli smo do zajedničke ljuba-  nevjerovatno, u sekundi. I   slom imali su gotovo visceralnu potrebu
          vi prema Jacquesu Monodu u prvih pola   vodim ga ja doma. E sad,     da se što prije vrate u Sarajevo. Da se iz
          sata prvog razgovora. Tvrtko iz filozofskih                          tzv. normalnog svijeta vrate svojoj ‘sara-
          razloga i studentske revolucije 1968, a ja  kako ću reći roditeljima:   jevskoj porodici’. U Sarajevo sam došla u
          zbog biologije i priča o tajni života. U pe-                         januaru 1996. godine, još se ta ratna linija
          tak prije tog susreta sam bila u Dubrovni-  Ovo je moj dečko. Moji   pušila. Kasnije mi se pridružio u Chicagu.
          ku na nekom simpoziju. Imam tamo neki   roditelji su bili potpuno       U Ameriku sam otišla na dan pada
          kamen, još od djetinjstva, do kojeg odem                             Srebrenice. Bio je 11. juli 1995. godine.
          razmišljati. Kamen na kojem ja, ko biva,  šokirani. Onda sam tati    Ostavila sam Tvrtka slomljenog srca ne-
          donosim velike životne odluke. Nakon 20   dala da pročita “Istoriju   tom što smo se mi tu u Ljubljani vjenčali.
          godina, sjela sam ponovo na taj kamen i                              Sjedila sam sa Žarkom Papićem u Parizu
          rekla sebi: ‘Čuj, Alma, nisi ti loš čovjek,   bolesti”. Pročitao ju je za   kod Trijumfalne kapije shrvana tugom
          ali možda brak i nije za tebe.’ I Tvrtko i                           zbog rastanka i gledala kako se spremaju
          ja već prije smo bili vjenčani. Tako sam  dan i po. I rekao mi je:   za paradu povodom Dana Bastilje. Iako
          razmišljala u petak, u ponedjeljak smo   “Sine, možeš se udati za    mi je srce već bilo slomljeno, iz privatnih
          se upoznali. Tako da često ljudima koji                              razloga, kada sam stigla u hotel, shvatila
          kukaju da ne mogu naći pravu osobu ka-  ovog čovjeka. Ima moćnu      sam da je slomljeno na nekoj dodatnoj
          žem da će stati na kamen i da će se to de-                           skali, zbog hiljada ubijenih. Na televizi-
          siti samo od sebe. I zaista nisam nikada   glavu, ali ima i moćno    ji su bile vijesti o potjeri za O. J. Simpso-
          požalila zbog svog izbora. Dapače, Tvrka   srce. Ovog se čovjeka     nom i padu Srebrenice.
          je bilo izuzetno lako voljeti.                                          Tvrtko se rodio u Šapcu i ima rodni
            Svi naši prijatelji bili su iznenađeni jer  može voljeti.” Tada je tata   list na kojem ćirilicom piše ‘Imamat dže-
          je naša odluka da se vjenčamo došla dva   vrlo lijepo tim riječima   mata šabačkog’. Tvrtkov otac Hakija bio
          dana nakon što smo se upoznali. Tvrtko                               je begov sin. Kako su meni pričali, Ha-
          mi je rekao da ću ga zaboraviti ako se ne  definirao Tvrtka          kija je htio biti slikar, ali mu to otac nije
          vjenčamo prije no što ja odem u Chicago.                             dopuštao. Otišao je studirati u Beograd i
          Vjenčali smo se u ambasadi u Ljubljani.                              tamo ga je izdržavao sin njihovog kmeta,
          Gavrilo Grahovac i Meho Akšamija bili   nisu htjeli priznati dokumente iz Lju-  kasnije poznati slikar Jovan Bijelić. Na-
          su tamo i pripremali štampanje Kur’ana   bljane, tako da sam ja još uvijek ‘djelo-  kon toga je Hakija u Parizu završio studij
          sa fefsirom u prijevodu Enesa Karića. Tra-  mično udata’. U Chicagu smo se ponovo   slikarstva i vratio se u Kraljevinu Jugo-
          gali smo za rodnim listom po Zagrebu i   vjenčali, u Islamskom kulturnom centru   slaviju. Kao profesor likovne umjetnosti,
          bilo je smiješno kako ljudi prepoznaju   Northbrook. Vjenčao nas je imam Senad   raspoređen je u gimnaziju u Šapcu. Tu se
          Tvrtka i viču za njim ‘profesore’, a mene   Agić, Tvrtkov student. Bećo Tanović nam   Tvrtko rodio 1935. godine. Kada se rodio,
          niko ne zna (smijeh). Prepoznao ga je   je bio kum. Hana je tu bila prisutna tako-  nisu znali kakvo ime da mu daju. Otac je
          po glasu neki Amerikanac koji je gledao   đer, bila sam pri kraju trudnoće.  rekao da će Bosni trebati još kraljeva. I
          Smrt u Sarajevu, u kojem je Tvrtko nara-  Tvrtko se vratio u Sarajevo da zavr-  nazvao ga Tvrtko.
          tor i scenarista. I prije svakog kruga pa-  ši svoj rat, što je meni bilo potpuno nor-  Tvrtkov otac rat je proveo na Banjici
          kla izgovara Deklaraciju nezavisnosti.   malna, logična, moralna odluka. I ja sam   i u Wiener Neustadtu kao zatvorenik, a
          Povikao je: ‘I know this voice?!’ Izvadio   htjela ići u Sarajevo. Bio je to maj 1995.   nakon rata se vratio u Šabac i poslije su
          je dva dolara na kojima je lik Jeffersona   godine i putevi su bili zatvoreni i uspio je   svi došli živjeti u Sarajevo. Majka Milena
          i poklonio ih Tvrtku. U Hrvatskoj nam   tek nekoliko sedmica kasnije da se vrati.   bila je profesorica, a Hakija je bio profesor
                                                                               umjetnosti. Njegove slike su opljačkane
                                                                               iz ateljea na Grbavici, Tvrtka su zvali i
                                                                               nudili mu da ih otkupi, ali on to nikada
                                                                               nije htio. Tako da su Hakijine slike koje
                                                                               mi imamo, osim dva originala, uglavnom
                                                                               reprodukcije.
                                                                                  Tvrtko je, kažu, bio veoma smiješna
                                                                               beba. Bio je nekakav natječaj u Kraljevini
                                                                               Jugoslaviji za bebu koja će pojesti najviše
                                                                               hapice ‘Nestle’. Još uvijek čuvamo malu
                                                                               srebrnu kašiku na kojoj ćirilicom piše
                                                                               ‘Tvrtko Kulenović’. Ta je nagrada preži-
                                                                               vjela rat, a sličnu kašikicu je u SAD-u do-
                                                                               bila i Hana, samo što na njoj piše ‘Gerber’.
                                                                               Mi smo bili iznimno povezana porodica.
                                                                               Bili smo kao koala medvjedići. Kada je
                                                                               Tvrtko išao na put, i ja sam išla s njim.
                                                                               Hana je, recimo, prohodala na kongresu
                                                                               psihijatara u San Franciscu, a rođena je
                                                                               u Chicagu.
                                                                                  Tvrtko je studirao medicinu i bio je
                                                                               veoma uspješan student. Tada ‘zloglasni’



         22  21/11/2019 STAV
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27