Page 34 - STAV broj 246

KNJIŽEVNA NAGRADA 25. NOVEMBAR

zanima jedan izvrstan pjesnik negoli čitava poeziji, barem nisam ja taj koji bi u raz- poput korida, “dana kosidbe”, “dana šlji-
“scena”. Sjećam se da je jednom Nedžad govoru zametnuo tu temu. Čak s nelago- ve” ili lokalnih turbo-folk teferiča. Zbog
Ibrišimović rekao da ima puno obućara dom primam pohvale. Ima, naravno, ne- ukupnog stanja u društvu, pisci su danas
koji prave udobne cipele, ali samo rijetki razumijevanja kod neukih ljudi, ali se ne često poniženi, marginalizovani, izopšte-
znaju praviti takve koje su “šimi”. Kao osvrćem na to, oguglao sam. Znam da su ni iz javnog prostora ili etiketirani kao
čitalac, što sam stariji, sve se više zanimam pjesnici ponekad predmet izrugivanja, ali politički heretici. Još je Šopenhauer go-
isključivo za “šimi”. Scena je, naravno, u posljednjih desetak godina zbilja nisam vorio o tome kako vlastodršci u piscima,
živa, to se može vidjeti i po periodici i po doživljavao neke neprijatnosti zbog toga umjetnicima i filozofima vide samo svoje
književnim portalima na internetu, iako je što se bavim pjesništvom, to da mi neko protivnike i rivale. Kultura se mora finan-
danas teško naći izdavača koji će objaviti na ulici priđe i kaže kako mi pjesme ne sirati iz državnog budžeta, tako je danas i
pjesničku knjigu, pa nije čudo da mnogi valjaju ili slično. Možda i zbog toga što na Zapadu, i političari bi morali imati na
odustaju od poezije. Izostaje i relevantna sam u međuvremenu postao bolji pjesnik, umu da je to stvar brige za opšte dobro,
kritička recepcija, često se dogodi da neka ali će prije biti zbog toga što je malo onih za ono što će ostati kao trajna vrijednost
dobra knjiga ne bude ni primijećena, dok koje poezija još zanima. Čuo sam kako u naslijeđe budućim generacijama, a ne
se prostor daje drugorazrednim. Nekad se u kafečajnicama u Novom Pazaru ljudi vrednovati pojedince i institucije prema
stiče dojam da se smišljeno radi na tome koji idu u tekije raspravljaju o alegorij- kriterijima političke podobnosti ili ideo-
da se razori svaka hijerarhija vrijednosti. skom značenju neke basne iz Rumijeve loške pravovjernosti. Za divno čudo, kul-
Mesnevije, iako među njima ima i šofera, tura kod nas ipak odolijeva toj konstan-
STAV: Šta danas znači biti pjesnik? Šta građevinskih radnika i onih koje poezija tnoj proizvodnji mržnje u medijima, koja
Vam donosi ta “titula”? Društveni status i/ nikada nije zanimala. Oni čitaju Rumija ide naruku vladajućim elitama. S druge
ili gomilu budalaština s kojima se morate zato što ga doživljavaju kao svog duhov- strane, političke podjele odražavaju se na
nositi? nog učitelja i on je za njih neprikosnove- podjele među piscima, a nekada se lični
KUJOVIĆ: Biti pjesnik danas znači pisa- ni autoritet. Pjesnika koji ozbiljno shva- sukobi i animoziteti predstavljaju kao to-
ti za jedan uži krug ljudi koji se razumi- ta svoj poziv pisanje mora podsticati i na božnje ideološke prepirke.
ju u poeziju. Po tome su pjesnici, kako je vlastito duhovno usavršavanje, i to je ono
jednom rekla Vislava Šimborska, u naše čime poezija vraća za sav trud. STAV: Za Vaše se pjesme može kazati
doba najsličniji filozofima. Ako se sjeti- da su duboko religiozne. Čak su “reli-
mo da su filozofske istine u svetim knji- STAV: Kako gledate na poziciju naše gioznije” one pjesme što nisu pisane u
gama saopštene pjesničkim sredstvima, u kulture u odnosu na političke i društve- religijskom registru i što ne operiraju
pripovijestima koje su često alegorije ili ne tokove? Pridaje li se kulturi dovolj- religijskim simbolima i motivima. U
parabole, u maksimama koje su duboko no pažnje? njima se nekada osjeti i panika pred
metaforične, simbolične, jasno je da je KUJOVIĆ: Stanje u kulturi obično je sli- bogatstvom svijeta, derviška zabeze-
i samo razumijevanje pjesničkog jezika ka stanja u državi, a od svih “kulturnja- knutost ajetima / znakovima pored nas.
uzvišeno, da nas približava Bogu. Jer Bog ka” kod nas poslovično najgore prolaze Koliko je teško u jezik prenijeti nešto
se nije objavio ljudima nekim naučnim pisci. Književnost je temelj kulture jed- što je duboka čovjekova intima? Koli-
traktatom, nego porukama koje je izrazio nog naroda i jedne države i naravno da ko često osjetite da u tome niste uspje-
pjesničkim oruđem, tropima. Za mene je pisci negoduju kada se iz tog i inače vrlo li (čak i ako drugi kažu da je određena
biti pjesnik izraz čovjekove težnje da do- skromnog budžeta za kulturu mnogo više pjesma izvrsna)?
segne stupanj onog Adema koji “imenuje sredstava izdvaja za neke sumnjive ma- KUJOVIĆ: Drago mi je što ste to primi-
sve stvari”. Ako je pjesnikov zadatak da, nifestacije koje nemaju veze s kulturom, jetili. Obično i ne sjedam da pišem ako u
kako su govorili ruski simbolisti, “ideja- glavi već nemam barem jedan stih u kojem
ma da čulni oblik”, da metafizičke isti- Mene kao čitaoca, ako ne sam precizno i tačno izrazio ono do čega
ne izrazi preko čulnih slika, onda kroz mi je stalo, a tome uvijek prethodi dugo
poeziju svijet samim sobom progovara o moram da razmišljam kao razmišljanje, vaganje i premetanje riječi. I
samom sebi. Sokrat je kritikovao sofiste neko ko se povremeno inače, posljednjih godina uglavnom pišem
zbog toga što su svoje poduke naplaći- “u glavi”, dugo to oblikujem, iskušavam
vali, smatrao je da bi filozofske besjede bavi i kritikom, obično razne verzije, a onda kad zapišem, imam
trebale biti “zekat na znanje”, tako da ni na papiru već barem dva gotova katrena.
ja nikada od poezije nisam očekivao niti više zanima jedan izvrstan Eventualno kasnije ispravim ili dotjeram
tražio neku materijalnu dobit. Često se pjesnik negoli čitava neku riječ, sintagmu. I ne zapisujem stih
sjetim onog Eliotovog stiha “Jer sazda- ako nisam siguran da ne izražava preci-
ti moram nešto čemu da se radujem”, i “scena”. Sjećam se da je zno neku emociju, misao, unutarnji uvid,
zaista, to lično ispunjenje i zadovoljstvo da ne dočarava vjerno neku sliku, prizor,
koje čovjek doživi nakon što napiše pje- jednom Nedžad Ibrišimović situaciju. Doduše, ponekad ostane bla-
smu nešto je što se ne može porediti ni sa rekao da ima puno ga nedoumica da li će čitalac prepoznati
čim. U mlađim godinama, u periodu dok one kulturološke aluzije kojima se često
sam uređivao časopis Lica, bilo je mno- obućara koji prave udobne služim, pogotovu one koje su bitne da bi
go entuzijasta među mladim pjesnicima cipele, ali samo rijetki se razumjela određena metafora, ali tu se
koji su ustajali protiv pjesničkog “esta- čovjek uvijek može osloniti na to da po-
blišmenta”, premda ja sebe nikad nisam znaju praviti takve koje su stoje rječnici i enciklopedije. Ima u ovoj
doživljavao kao nekakav establišment, i knjizi, kao i u onoj prethodnoj Vidiko-
sjećam se da je tada bilo svakakvih uvre- “šimi”. Kao čitalac, što sam vac, dosta stihova koji izražavaju jedno
da, polemika, omalovažavanja. S bliskim stariji, sve se više zanimam te isto samo na drugačiji način. Obično
ljudima i poznanicima koji se ne bave kada se naknadno dosjetim da sam neku
književnošću uglavnom ne razgovaram o isključivo za “šimi” misao do koje mi je stalo mogao izraziti

34 21/11/2019 STAV