Page 82 - STAV broj 246

DRUŠTVO

Jahić dodaje i da je Isakovićev Rječnik Rječnik karakteristične leksike u bosanskome s kraja na tim skupovima, pa su se onda
karakteristične leksike u bosanskome jeziku, jeziku Alije Isakovića. Primjeri koji se tamo lingvisti, lingvistička posla, malo s rezer-
koji je objavljen 1993. godine, a kasnije i u daju iz književnih djela čine ga trajnim do- vom odnosili prema njegovim idejama koje
ponovljenim izdanjima, zapravo pionirski brom, jer, svaki rječnik koji daje primjere su išle naprijed, prije vremena. Mogu reći
posao u leksikografiji našeg jezika. iz književnih djela može imati aspiracije da sam sa simpatijama i pažnjom pratio i
“I to pionirski u smislu modernoga da bude trajan, te da ima obilježje nauč- podržavao sve što je Isaković govorio, a uo-
doba, jer mi znamo da je tradicija rječni- nosti. Nama su zaista potrebni rječnici stalom, on u predgovoru svog Rječnika na
ka u bosanskom jeziku vrlo stara. Ali, to koji će istovremeno biti praktični, ali i dva mjesta spominje da sam i ja među ovim
je prvi pokušaj da se, kako to i sam Isa- obavezno na naučnim leksikografskim i profesorima starije generacije koji su uza-
ković u predgovoru ovog rječnika kaže, književnojezičkim temeljima, ali i jezič- lud ukazivali na neke propuste srpsko-hr-
zaboravljenim ili potisnutim riječima iz kim i filološkim.” vatskog jezika, te da to tada nije pilo vode.
književnih djela zapravo vrati njihova čast Isakovićev Rječnik bio je nezaobila- Treće iskustvo veže se za period 25. ili 26.
i dostojanstvo, njihova vrijednost, književ- zna građa kojom se Jahić koristio i pri februara 1992. godine, uoči same agresije
na i estetska, i uopće jezička. A sjećam se izradi Školskog rječnika iz 1999. godine u na Bosnu i Hercegovinu, kada je u Vijeć-
da mi je u razgovorima spominjao da ima sastavu trilogije o bosanskom jeziku. On nici promovirana moja knjiga Jezik bosan-
rječnik bosanskog jezika na kojem radi je prilikom izrade ovog rječnika uvezao skih muslimana. Bila su trojica promotora,
desetak godina, i to na književnoj građi. ono što postoji kod Abdulaha Škaljića u Alija Isaković, Muhamed Nezirović i Josip
Zaista, to je rječnik koji je naročito dra- njegovom rječniku kao dragocjenu građu Baotić”, priča Jahić i nastavlja:
gocjen zbog književne građe. Pošto Alija orijentalizama i turcizama, kod Isakovića “Iz svih ovih susreta ponio sam dojam
Isaković nije bio ni filolog ni lingvist, on kao građu iz književnih djela, a u trećem jednog ozbiljnog čovjeka, vrlo solidnog pis-
nije rađen po leksikografskim zahtjevima dijelu je dodao svoju građu koju je odra- ca, a prije svega čovjeka iz reda književni-
i pravilima, ali to ništa ne znači jer je rječ- nije imao i istražio. ka vrlo zaslužnog koji je vidio naprijed i u
nik izuzetno koristan i značajan i taj fond Jahić se sjeća kako je imao priliku u ne- jezičkom i u drugom smislu, kada je riječ o
riječi koje on predstavlja u ovom rječni- koliko navrata sarađivati s Alijom Isako- bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini
ku zapravo su nagovještaj leksikografskog vićem. “Bio sam član redakcije Kulturnog kao državi. Slobodno se može reći da je
rada koji će se u narednim godinama početi naslijeđa u ‘Svjetlosti’. Njegovu ozbiljnost Isaković bio vizionar čiji je doprinos u
odvijati u bosanskom jeziku, pa evo, sve sam odmah doživio i sve što je govorio mi filologiji i u bosanskom jeziku zaista ve-
i do ovog višetomnog rječnika koji radim se zaista sviđalo. Drugo iskustvo su nastu- liki, i o njemu uvijek s vremena na vrije-
već dvadesetak godina. Moram spomenuti pi Alije Isakovića na lingvističkim nauč- me treba govoriti, i to o njegovim tezama,
da je za ovaj moj rječnik izuzetno koristan nim skupovima. On je uvijek bio nekako razmišljanjima i postavkama, o njegovom
rječniku i člancima vezanim za bosanski
jezik”, naglašava Jahić, te pojašnjava kako
je Isaković bio snažan bosanski um koji
ni u čemu što je radio nije bio ekstreman
i ni u čemu nije srljao i trčao pred rudu,
već je utemeljeno govorio o svojim tezama
koje je iznosio.
“A one su prečesto nailazile na nera-
zumijevanja, i čak neku vrstu negodova-
nja. To je vrsta ljudi koji ne moraju imati
struku da bi intuitivno osjećali ono o čemu
govore i bili upravu. Naša istraživanja da-
nas potvrđuju svu opravdanost Isakoviće-
ve intuicije koju je imao i zato mi te ljude
uvijek moramo stavljati na ono mjesto koje
im pripada. To su velikani koji su praktički
pokrenuli našu lingvistiku i filologiju da

82 21/11/2019 STAV