Page 79 - STAV broj 296

Charlie Giordano i saksofonista Jake Cle-
mons (zamijenivši svoga amidžu Clarencea,
koji je napustio ovaj svijet!) ranije dobijali
barem u grubim crtama naputke što će se
u studiju snimati, sada je stvar postavljena
drugačije. Krenuli su od nule, odnosno od
kostura pjesama koje je The Boss imao na-
pisane i, nakon kratke razrade, snimali ih
u studiju uživo, bez ikakvog dosnimavanja,
osim jednog dana rezerviranog za saksofon-
ske dionice. I to sve “smandrljano” u samo
četiri dana, mada je svaki od članova, a nji-
hove su paralelne solo karijere više nego
uspješne, već bio odvojio nekoliko mjeseci
za rad na novoj ploči. Samo kad pomislite
da Van Zandt ima izvanredno uspješnu glu-
mačku karijeru, jasno vam je da s The Bo-
ssom, čiji su visoki standardi rada poznati,
nema šale. Magija zvučnog udara, stampeda
takoreći, sastava E Street Band svima je po-
znata, a njegovi tročasovni rock zemljotre-
si uvijek visoko ocjenjivani, ali hajd’ sad –
kako u četiri plus jedan dan zgotoviti novi
album, 12 pjesama, od kojih su 9 bile nove,
a tri uzete iz perioda kada je rađen nastupni
album “Greetings From Asbury Park. N. J.”
1972. i 1973. godine? Gazda se oslonio na
ono što je uvijek bilo temelj magije tog sa-
stava – onu empatiju i duboko međusobno
razumijevanje, te pojedinačno majstorstvo
svakog od njih. Plus vođa koji u 71. godini Needs a Shooter”, “If I Was the Priest” i – The Castiles, s kojim je započinjao kari-
ne pokazuje znakove umora niti splašnja- “Song for Orphans” djeluju kao da su sada jeru svirajući po lokalima rodnog mu New
vanja želje za daljnjim stvaralačkim avan- napisane, mada nikada nisu doživjele stu- Yerseya, najprije saksofoniste Clarencea
turama. A i godine koje su za nama za The dijsko uprizorenje; tek su na nekim od Clemonsa, a onda i ostalih. U više se navra-
Bossa bile su više nego uspješne – za njim koncerata znale biti odsvirane. Kvaliteta ta u pjesmama pojavljuje onaj vlak koji je
je publiciranje razoružavajuće iskrene auto- ovog albuma neprikosnovena je, zvučni središnja figura i simbol vječitog kretanja
biografije “Born To Run” iz 2016. godine, u udar, takoreći čekićanje sastava, ubitačno, naprijed i traženja sreće iz blues pjesama,
kojoj se razračunava s vlastitim demonima i komunikacija naglašena. The Boss pjeva o američki tematski okviri (religija, stalno
depresijama, a onda je došla serija solistič- odlascima dragih mu ljudi, članova sastava putovanje, razne nacije etc.) sveprisutni su.
kih nastupa (gitara, glas, usna harmonika) E Street Banda i onog koji mu je prethodio Ima tu i prekrasnih introspektivnih mo-
na Broadwayu 2017. i 2018. godine, koje će menata kad The Boss otkriva da je ranjiv
na veliki zahtjev publike ponoviti čak 236 i sentimentalno raspoložen: “Baby, Baby,
puta. I još je povrh toga njegov solistički Bany, I’m So Alone”, uz nekoliko naznaka
album “Western Stars”, koji je izdao proš- Krenuli su od nule, odnosno da mu onaj američki predsjednik sa smiješ-
le godine, a na kome se obratio duhovima od kostura pjesama koje nom frizurom nikako ne paše, mada to ne
kauboja lutalica i zagovornicima West Co- govori nikada direktno. Kad pjeva o smrt-
ast zvuka, odlično ocijenjen. A za E Street je imao napisane The Boss nosti, on nije tek depresivac koji ne nudi
Band nove pjesme nije pisao odavna, točnije i, nakon kratke razrade, izlaz; na koncu sjajne pjesme “I’ll See You
od izdavanja albuma “Wrecling Ball” 2012. In My Dreams” reći će da će se opet sresti
godine, osim što su radili album covera i snimali ih u studiju uživo, bez i smijati se iznova. Ima ovdje još puno re-
išli na uspješne turneje posljednjih godina,. ikakvog dosnimavanja, osim ferenci i na vlastiti mu život i na ono što
se zove “američki način života”, ali i ovo
ZVUČNI UDAR jednog dana rezerviranog će biti za sada dovoljno.
Sada kao da je vrijeme napučilo da se za saksofonske dionice. I to E, sad, filmska ekipa snimala je sve, na
obrati prošlosti, da se progovori o ljudima njegovom osobnom portalu izložena je i se-
i avanturama koje smo proživjeli i ostavili sve “smandrljano” u samo rija iskrenih intervjua koje vodi s nekoliko
za sobom – ne samo on nego i cijeli sastav četiri dana, mada je svaki od kompetentnih kritika, a dokumentarni film
s njima. Otuda onaj osjećaj stopljenosti s željno iščekujemo, kao i dugo najavljivanu
gazdom im, disanje organizma kao da je je- članova, a njihove paralelne turneju koja bi se, sudeći po svemu, mogla
dan, ona potpuna predanost tim pjesmama solo karijere su više nego desiti naredne godine. A ova će nam ploča
nabijenim emocijama – i onim koje kores- na najbolji način biti utjeha za sve one stra-
pondiraju sa svakidašnjicom, ali i duboko uspješne, već bio odvojio hove i sva ona poniženja kroz koja svi pro-
ruju po prošlosti i duhovima kojih nikako nekoliko mjeseci za rad na lazimo. Ima nade, kao da The Boss želi reći,
da se oslobode i on i sastav. Čak i tri pjesme makar su ove pjesme nastajale prije nego što
stare otprilike pola stoljeća, a te su “Jeney novom albumu je počela aktuelna corona kriza. n

STAV 5/11/2020 79