Page 73 - STAV broj 416 - 417

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Doimao se kao neviđeno čudo

ZAPIS O MOZAIKU

Nakon Hudama i sahare nacrtao sam popločano dvorište koje
je otkrivalo dušu kuće. I ukućana, naravno. Bila je to magična
avlija s nanulama koje su mogle poletjeti, ibrikom u kom je bilo
čarobno piće i jorgovanom čiji se miris ne može zaboraviti.
Kamena avlija spremala se da sa svojim pričama uđe u kuću.
Piše: Nastao je dugi proces izrade. Sjekao sam kamenove i slagao ih
Irfan HOROZOVIĆ na crtež i svaki dan je zamišljeni prizor bio sve jasniji.

edavno smo se prisjetili te priče. djetinjstvu, bila na osami kod svoje tetke Mozaik je tad bio gotovo završen.
Potres je tad promijenio naš život Džemile, u bogatoj kući, kojoj nikad ništa Nedostajalo je možda nekoliko detalja.
(nekako više volim riječ trešnja nije nedostajalo. Hudam se brinuo za to. Nisam sve kamenčiće poslagao
Nkoja je nastala iz istih jezičnih Tako se porodična priča produžila kroz sam. Jedanput je naišao slikar Bekir.
razloga kao i lijepa voćka). moje pamćenje. Inače, ta tetka Džemila Dao sam mu da kamenčićima oživi
Stara kuća urušila se u žalosnu ruinu. bila je izuzetna osoba, lijepa, jedra i sa- crtež. Tako isto i Meliha, direktori-
Prošlo je potom vrijeme neobičnih šatora mosvojna. Jahala je, pušila i pila, a ipak ca Galerije. Bilo je još takvih prijate-
i nastalo doba prikolica koje su u hladnim je bila nekako zatvorena. lja-posjetilaca, Feila naprimjer, koja
danima zaista bile gotovo nalik na kuće. Samosvojna, kakvu mještani nikad je izgradila nanule.
Tako je počela i gradnja nove kuće ne- nisu vidjeli. Kad je mozaik bio završen, poja-
daleko od ruševina stare. Bila je još ne- Pričali su da je Gaša uvijek bio uz nju vili su se očevi prijatelji – građevinski
dovršena kad sam našao veliku drvenu (pravo ime mu je bilo Rašid), pomagao joj stručnjaci. Pitali su me i odgovorio sam
konstrukciju i najednom, u magnovenju, u svemu. Neki su govorili da je to skri- im kako mislim zacementirati izrađenu
vidio u njoj sredstvo da načinim nešto vena ljubavna priča, ali nikad ništa više sliku. Najednom su se nekako razgo-
nevjerovatno, nešto što će nas podsjećati nisam saznao o tom. ropadili i počeli mi davati savjete. Ne
na ovo vrijeme čak i kad sve ostalo bude Džemila je ostala tajnovita. I roman treba toliko cementa, govorili su. Ne
zaboravljeno. o njoj nenapisan. gradimo zid, nego mozaik, odgovorio
Tako se valjda oduvijek izuzetni do- Nakon Hudama i sahare nacrtao sam sam im. Međutim, njih nekoliko, kao
gađaji i pamte. popločano dvorište koje je otkrivalo dušu neki šejtanski trio ili kvartet, uporno
Vidio sam u toj drvenoj ploči budu- kuće. je govorilo isto.
ćeg svjedoka i otad sam se počeo baviti I ukućana, naravno. To je bilo začuđujuće. Čudim se danas
samo time. Bila je to magična avlija s nanulama što se nisam razbjesnio i otjerao ih. Zbog
Obišao sam sve poznate graditelje spo- koje su mogle poletjeti, ibrikom u kom oca možda. I djelomično sam popustio.
menika (jedan je bio otac mog prijatelja) je bilo čarobno piće i jorgovanom čiji se Bilo kako bilo, ako sam u izradi tog
i prikupio mnogo komada bijelog, crnog miris ne može zaboraviti. mozaika načinio neku grešku, ona se do-
i crvenog mramora, kao i vrijednog šved- Kamena avlija spremala se da sa svo- godila tad.
skog granita i nekih neobičnih primjera- jim pričama uđe u kuću. Mozaik nije bio monolitan i čvrst kao
ka. Sjetio sam se tad da sam iz Vrbasa va- Nastao je dugi proces izrade. Sjekao što sam želio. Ipak se u predsoblju kuće
dio neobične kamenove, po obliku i boji. sam kamenove i slagao ih na crtež i sva- doimao kao neviđeno čudo. Otputovao
Sve sam ih uključio u građu za postupak ki dan je zamišljeni prizor bio sve jasniji. sam potom ponovo na studij.
koji je slijedio. Najednom je to postala zanimljivost Kad sam se napokon vratio, nakon
Morao sam načiniti alat za ono što kojoj niko nije mogao odoliti. Dolazili mnogo vremena, nije ga više bilo. Jed-
sam naumio. I uskoro sam se opremio sa su ljudi s ceste i gledali. Neki bez riječi, nostavno je nestao.
svim što mi je bilo potrebno. neki sa svojim neobičnim komentarima. Moj otac nije znao kako se nositi s tom
Tek tad sam preko drvene ploče za- Nikome nismo branili da uđe i pogleda. stvari u kući, koju je zapravo samo treba-
lijepio papire dok je nisu posve prekrili. Jednog dana došao je i stari reporter lo omeđiti okovom i izbrusiti.
Bio je to početak. Zamislio sam se. Duško Momčilović (dobro sam ga pozna- Tako bi bio zaštićen.
Grafitom sam najprije naslikao sta- vao), načinio nekoliko snimaka i objavio I nikome ne bi smetao.
rinsku saharu, otvorenu, i džina kako tekst u Glasu, glasilu ovog dijela svijeta. O njegovoj ljepoti neki drugi put.
proviruje iz nje dok mu se bijela kosa i Napisao je kako je to obnavljanje nečeg Sad ga više nema.
brada mrse sa svim što su doticali. To je što je postojalo samo u rimskim vreme- Ostale su samo fotografije. Valja ih
bio hudam. Dobri duh kuće, kako sam ga nima. Možda sam mu ja to kazao. Ili je pronaći. U njima je mnogo više nego što
vidio iz priča moje majke koja je nekad, u sam prepoznao. sam se uspio sjetiti. n

STAV 24/2/2023 73