Page 82 - STAV broj 210

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Ljudi kojih, zapravo, nema

GERIJATRIJSKE

KRLETKE – BIZNIS

BUDUĆNOSTI

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Gdje god pogled seže i noga kroči, nešto se gradi, doduše, isključivo
stambena naselja, zgusnuta, stiješnjena, bez ikakve, pa makar i
minijaturne zelene površine, a nerijetko i bez parkirališta za vozila budućih
stanara. Naizgled i za neupućene, u svemu tome logike nema, jer ljudi
iz ovog grada odlaze li – odlaze, a Tuzla, opet, gradi li se – gradi. Ipak,
ima. Promućurni “neimari” promišljaju ovako: što više ljudi odlazi, jača
je i dijaspora, a samim tim je i mnogo više potencijalnih kupaca stanova
koji, penzionirani i pritiješnjeni nostalgijom za rodnom grudom, silno žele
ovozemaljsko bitisanje okončati u voljenoj zemljici Bosni

uzla je, za bosanske prilike, veli- pameti hronično uplašene lokalne vlasti, – Efendum, Tuzla ne može biti čarši-
ki grad. I postaje sve veći. Gdje kao takvi preopasni, pa ih je, rezoniraju ja, jer nema čaršijske česme, a ni kapije
god pogled seže i noga kroči, ne- vlastodršci tuzlanski, najbolje držati po- na utvrdi.
Tšto se gradi, doduše, isključivo dalje, ekskomunicirati, potrpati u kojeka- Ni to nije pokolebalo Tuzlaka, pa, po
stambena naselja, zgusnuta, stiješnjena, kve ćoškove i o vlastitom jadu zabaviti. povratku, izgradi čaršijske česme i kapi-
bez ikakve, pa makar i minijaturne zele- Na koncu, može li se takav grad voljeti? je na utvrdi. Pa, po treći put, siguran da
ne površine, a nerijetko i bez parkirališta Teško. Jer, u gradu u kojem se neštedi- će ovog puta odgovor potvrdan dobiti, u
za vozila budućih stanara. mice zagorčava život dobrim i vrijednim daleki Stambol Tuzlak se zaputi i, bezbeli,
Naizgled i za neupućene, u svemu ljudima ljudi, zapravo, i nema. opet pred onog istog ćatu. A ćato će njemu:
tome logike nema, jer ljudi iz ovog gra- Ali, nije to od jučer. Ima Tuzla i svo- – Efendum, vidim, uporan si, voliš
da odlaze li – odlaze, a Tuzla, opet, gradi je narodno predanje o ljudima kojih, za- svoje mjesto i uradio si sve što sam tražio
li se – gradi. Ipak, ima. Promućurni “ne- pravo, nema. od tebe. To je lijepo. Ali, Tuzla se čaršijom
imari” promišljaju ovako: što više ljudi U jednom od svojih predratnih tek- još uvijek ne može zvati. Nije to ni brz ni
odlazi, jača je i dijaspora, a samim tim je stova objavljivanih u Oslobođenju, prepri- lahak posao, a nije zato što vam ljudi za
i mnogo više potencijalnih kupaca sta- čao ga je, kako je znao i umio (duhovito čaršiju fali. Ljudi vam fali, moj efendum!
nova koji, penzionirani i pritiješnjeni se pritom pozivajući na dobro neobavije- Kako rekoh, ovo narodno predanje
nostalgijom za rodnom grudom, silno štene izvore), pod naslovom Kako postati više je no upitne vjerodostojnosti, ali,
žele ovozemaljsko bitisanje okončati u čaršija, tuzlanski slikar Ćazim Sarajlić. ipak, određenih poveznica u njemu sa
voljenoj zemljici Bosni. I posao, koliko Helem, moja skraćena verzija ove pri- savremenom Tuzlom ima. Transgenera-
čujem, dobro ide. Neka. če, također više no upitne vjerodostojno- cijskih, usudio bih se reći.
No, postaje li grad gradom doslovno sti, ide ovako: Stoga, ko zna, možda su i ondašnji
utrpavajući u sebe hladne i do krajno- Nekad davno, za turskog vakta, neki tuzlanski vlastodršci krajčili u kojekakve
sti dehumanizirane zgradurine, zapravo ugledni i dobrostojeći Tuzlak silno je želio ćoškove pametne i vrijedne ljude, a što,
svojevrsne gerijatrijske krletke namjen- da njegova Tuzla napokon postane prava opet, rigidni i Tuzli neskloni stambolski
ski pravljene za one koji ne žele ostaviti čaršija, te se s tom i takvom namjerom u ćato nije znao ili, možda, nije želio znati.
kosti u tuđoj im i srcu nedragoj zemlji? Stambol zaputi. Kad je stigao, od stam- No, ono što ondašnji, za pretpostavi-
Apsolutno ne! Grad, prije i poslije svega, bolskog ćate odgovor kratak dobi: ti je, i današnji, evidentno je, tuzlanski
čine ljudi, dobri ljudi, ma koliko to otr- – Nažalost, Tuzla ne može biti čaršija, vlastodršci nisu mogli shvatiti, jeste ovo:
cano zazvučalo. jer nema hanove. dobre, vrijedne i pametne ljude nije mo-
Ima li Tuzla takve ljude? Naravno da Nije to pokolebalo Tuzlaka, pa se kući guće izopćiti i u mračne ćoškove strpati.
ima, ali eno ih sjede u ćoškovima, obe- vrati i napravi ono što je napraviti trebao. Jer, takvi ljudi, gdje god bili skrajnuti, sa
spravljeni, odbačeni, poniženi. Ko ih je Nije malo prošlo, a Tuzlak se ponovo u sobom svoju pamet nose. I opredmećuju
obespravio i u ćoškove strpao? Lokalna Stambol zaputi, pa ponovo pred onog istog je. A opredmećenu pamet poteško je za-
vlast. Zašto? Prepametni su i, iz vizure od ćatu i neočekivan odgovor dobi: točiti. Nek’ se zna. n

82 14/3/2019 STAV