Page 65 - STAV broj 395

da ti je veoma teško. Ja sam u zadnjem vagonu, dođi kod mene! Eto,
tako je ta blizina uvijek prisutna. Nemojmo ovo smetnuti s uma.
Ma gdje da nas put odvede, imamo Gospodara koji jedva čeka da
mu se okrenemo i da nam udovolji.
Čas ih je bilo sedam, čas jedno.
Kako sam samo tim postao zapanjen!
Dekukija je zapanjen tim prizorom! Ako gledamo na broj,
bilo ih je sedam, sedam svijeća (insana), a onda je tih sedam po-
stajalo jedno, ako gledaš na njihovu suštinu, na to svjetlo koje je
u svakoj svijeći isto, istog kvaliteta, onda se radi o jednom. Zato
su nam i kazali velikani da Bog Svevišnji svojim nurom gleda
na srca evlija, pa onaj koji na pravi način priđe u tu blizinu, us-
postavi na pravi način kontakt s takvim izvorima, zapljusnut će
ga bereket tog svjetla. Tačno kao da će to svjetlo “skočiti“ na tu
njegovu lampu koja je čekala da bude upaljena, a ona prva lam-
pa nije ništa izgubila od svoje svjetlosti i mogla je upaliti na hi-
ljade drugih. Zbog toga moramo u životu doživjeti taj susret, ali
da ga na pravi način iskoristimo, jer postoji način da bereket tog
susreta i izgubimo, ne dao Bog.
Nakon toga, vidjeh stabla u namazu
posafana, kao džemat ustrojena.
Jedno stablo ispred, kao imam,
druga iza njega na kijamu.
Taj kijam i taj ruku’ i te sedžde,
od stabala, jako zadivljujuće su mi izgledale.
Toga časa sjetih se Allahovih riječi, gdje
On kaže: Trava i drveće sedždu čine.
Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: Ve n-nedžmu ve š-šedžeru Hafiz Mehmed Karahodžić
jesdžudan – Trava i drveće se (Njemu) pokorava (ničice pada, sedždu
Mu čine) – Er-Rahman, 6. Nedžm je, prema Ibn Abbasovom, r. a., Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
mišljenju, bilje koje nema stabla.
Iz ovoga bejta mogli bismo izvući jednu pouku, odnosno da mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
sebe upitamo kako se mi ponašamo u našem susretu sa svim što Karahodžićem prenosi u nastavcima
nas okružuje. Možda nam ovaj biljni svijet, kao i životinjski, uop-
će ne predstavlja predmet interesovanja. Ako je to do sad tako dersove iz “Mesnevije” održane u
bilo, nemojmo tako dalje nastaviti, jer nema ništa ni na nebu ni
na zemlji, kako nam se kaže u ajeti-kerimu, a da Gospodara Sve- Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
višnjeg subhan ne čini i da Mu nije pokorno svojim halom. Sad
možemo da se zapitamo šta bismo sve mogli hajrovati kada bismo Vidjeli smo u prošlom dersu kako Dekukija postavlja sebi pi-
na pravi način prilazili i uspostavljali vezu s onim što nas okru- tanje dok gleda taj prizor kako stotine hiljada ljudi prolaze pored
žuje. Jer to su sve ajeti, znakovi Božiji koje je On uveo u posto- ovako raskošnih stabala, nebeskih svijeća, ne obazirući se, i on
janje, da bismo preko njih došli do Njega. Da bismo u svakom se čudi: Bože dragi, kako to ovaj svijet ne vidi?! A onda postav-
tom znaku otvorili jednu kapiju, a ta kapija vodi Njemu. Ili u lja sebi pitanje: Da nije sa mnom nešto uredu?! Nakon nekoli-
protivnom, biti nemaran (gafil), okretati glavu od toga i ostati u ko argumenata, on zaključuje: Sa mnom je sve uredu, jer sam ja
onome halu kako se u ajeti-kerimu kaže: Oni su kao stoka, ili gori okrenut prema tom nuru. Vidimo i ovdje iz ovoga bejta jednu
od stoke! (El-A’raf, 179) poruku: Nemoj, čovječe, sve prihvatati zdravo za gotovo! Gdje ti
Ova stabla nemaju ni koljenā ni struka! je ovo zdravo pitanje, analiza, jedan zdrav pristup, vaga, da li je
Pa kako im je namaz ovako sređen? neka stvar dobra ili loša? Nije sve za jela što ti se nudi!
Dođe ilham od Hakka: O, prosvijetljeni! Da navedemo jedan slikovit primjer iz historije. Dolazi jedan
Zar se još čudiš u pogledu Našeg djelovanja!? Jevrej Božijem Poslaniku, a. s., i kaže mu: – Muhammede, ja vidim
O, ti koji posjeduješ to unutrašnje svjetlo i koji o ovim stvarima da si u potrebi, pa evo ti, ja imam dovoljno novca, bogat sam čovjek,
razmišljaš..., kaže se Dekukiji, jer je on na osnovu ovoga svjetla i evo ti, kao posudba, pa se pomozi s ovim. I Poslanik to uzme. Nakon
mogao svjedočiti ova svjetla koja je vidio na obali, tj. u susretu s izvjesnog vremena, ovaj Jevrej dolazi u džamiju, pred ikindiju,
ovim velikim ljudima. Ako Bog da, i mi ćemo tako otkriti svoju još rok nije istekao kako se Poslanik obavezao da će mu to vrati-
tajnu, to svjetlo koje nosimo, a koje je zbog našeg načina života ti. On malo prije dolazi, dan prije roka. Ulazeći u džamiju (puna
prekriveno blatom dunjaluka. je džamija ashaba koji čekaju nastupanje namaza), on pred svima
kaže: – Muhammede, vrati mi dug! Zaista vi sinovi Abdul-Muttali-
TIH SEDAM STABALA POSTALO JE SEDAM LJUDI bovi otežete previše s vraćanjem duga! Pa ponovo povišenim tonom
isto to kaže. Hazreti Omer skoči da za vrat uhvati ovoga čovjeka,
Nakon nekog vremena, ona postadoše sedam ljudi. a Poslanik mu kaže: – Stani, Omere! Preče bi bilo da mene podsjetiš
Svi sjedoše (na ettehijjatu) radi Boga Jedinoga. na uredno vraćanje duga, a njega na lijep pristup u traženju povra-
Oči trljam i razmišljam: Ko su tih sedam lavova i šta oni ta. I onda s tim Jevrejom krene svojoj kući, dā mu to što mu je
imaju od ovoga svijeta? bio dužan i još mu uz to dadne i jednu hediju. Onda mu Jevrej
Pita se Dekukija kakav je zadatak tih sedam ljudi, zašto su tu, kaže: – Vidiš, ja sam, učeći Tevrat, sve vrijeme tebe promatrao i va-
kakav im je zadatak i ko su oni. gao kroz ono što je u Tevratu rečeno, i našao sam da se sve poklopilo s

STAV 30/9/2022 65