Page 71 - STAV broj 395
P. 71

I što sam manji u mojim očima
                                                                                  to više vidim od Tvojih visina.

                                                                                  I stidim se Fleba Feničanina.
                                                                                  Kad u zoru, na glas mujezina,
                                                                                  ustaje iz mrtvih vojska, poredana,
                                                                                  tolike kolone Bože, i svi sa lisicama!
                                                                                  Sunčevim zracima!

                                                                                  I šta, pred Vama, da pokažem
                                                                                  umiven snovima i molitvama,
                                                                                  sem da ime Tvoje šapćem travama.
                                                                                  O Bože, ja sam sa Tobom nasamo
                                                                                  dok Ti bdiš nad svim svjetovima.

                                                                                  Otkada Svjetlu obratih lice
                                                                                  više ne pamtim svoje korake.
                                                                                  A pogledaj nevjernike –
                                                                                  njihove korake, k’o rake.
                                                                                  Sa neba vidim cijelog puta trake
                                                                                  pokretno stubište suprotnog smjera:
                                                                                  izlaz iz ovog lazareta
                                                                                  kružno stubište minareta.

                                                                                  Vatra se ova Tebi pokorava
                                                                                  plamen se sada na sedždu savija
                                                                                  i dok tinja čitava buktinja
                                                                                  ja molim Rabijinim glasom:
                                                                                  “Ako te obožavam iz straha od Pakla
                                                                                  spali me u Paklu, Bože moj,
                                                                                  i ako te obožavam iz nade u Raj
                                                                                  istjeraj me iz Raja i prokuni me,
                                                                                  al’ ako je to samo od čežnje za Tobom
                                                                                  ne liši me Tvoje Vječne Ljepote”.
                                                                                       (Hidr)
          približiti gustim značenjima sufijske du-  s Tobom se rastajati         Kujović veoma rijetko svoj poetski
          hovnosti i transcendentalnim suštinama   i Tebi vraćati              iskaz kiti jakom i kričavom metaforom pa
          koje uz nje proističu.               i zato ja se radujem smrti      se zato može reći da u ovoj poeziji nema
                                               jer se bojim da ću Tvoj Dah ublatiti  lahkih mjesta. Svaka pjesma krcata je na-
            Pred Tvojom svjetlošću, Gospode,   pepelom kojim džini su zastrti.  bojem, “živim mesom”. Složenost meta-
            Srce mi gori, k´o svijeća sred dana,                               fora te višedimenzionalnost pretakanja
            Tvojom Svemoći obasjana.           Kad se raziđe dimna zavjesa šejtana  spoznajnog i životnog iskustva, ipak, ove
            Kad nam plimom plača, osekom sna   i dan se probudi u po noći      pjesme ne čini teško čitljivim, naprotiv.
            oči otvaraš                        kroz prorede safova slova i brojeva  Otkrivanje tajne, pronalaženje smisla,
            plamen sunca zvijezde zaklanja.    u zrcalu put mi tijelo zaklanja.  stjecanje snage i vjere, odgonetanje smisla
            I ja se stidim svakog svog koraka                                  postojanja – to je suština ove poezije kroz
            pred vrelom Tvoga svevidećeg oka   Oko Te moje od mene zaklanja!   koju prolazimo kao kroz vitalnu, teško
            kad ovdje je biti                  Al’ ja gledam, ja Tobom gledam  prohodnu šumu punu debelih, ali i omla-
            leđa Ti okretati                   Tvoj odsjaj na svim tim licima.  đenih stabala i zemnog humusa. Čitatelj
                                                                               mora imati kakvu-takvu kulturu čitanja
           KRATKA BIOGRAFIJA                                                   i “iščitavanja” da bi mogao prodrijeti u
                                                                               sve pore ovog pjesništva. S druge strane,
           Asmir Kujović rodio se 10. februara 1973. godine u Novom Pazaru. U Sarajevo dolazi   postavlja se vječno pitanje: Čovjek? Ži-
           1992. godine na studije, gdje ga je zadesio rat i od tada živi i radi u Sarajevu. Objavio   vot? Smisao? Eto tajnih ključeva za koje
           je knjige poezije: “Vojni sanovnik” (1996), “Zagrobni život” (2000), “Vidikovac” (2014),   su brave zahrđale i koje nisu podatne ni
           “Nestorov pehar” (2019). Roman “Ko je zgazio gospođu mjesec” (2002) dobio je go-  umješnom tvorcu. Ali, Asmir Kujović
           dišnju nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine i do sada je imao nekoliko izdanja.   nije pjesnik ni klonuća ni rezignacije. On
           Kujović je bio urednik sarajevskog književnog časopisa “Lica”. Nekoliko godina je radio   je pjesnik duboke vjere u onom najpozi-
           kao sekretar Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Osim poezije i proze piše još i knji-  tivnijem značenju tog pojma. Vjere koja
           ževnu kritiku, eseje, putopise, novinske članke. Poezija mu je prevedena na više svjetskih   nije puka dogma. Vjere koja je otvorena
           jezika. Aktuelni je predsjednik P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine.  za sva pozitivistička nastojanja i rezulta-
                                                                               te, naravno.                   n


                                                                                                   STAV 30/9/2022 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76