Page 58 - STAV broj 142
P. 58
DRUŠTVO
vole, nego zato što će njihova Pisanjem se migrant ne udaljava povezivanja” kultura. No, ipak
slika o datoj zemlji uzbuditi od patnje, ali time joj daje smisao koji će rijetko autori u potpunosti
naše emocije i podgrijati želje će mu pomoći da prihvati različite gubit-
za odlaskom. A ciljevi su, da- ke. Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, mi- umaći sjenkama nostal-
kako, naša tijela, naš mozak, granti pružaju nepregledan uvid u patnju gije koja ih prati. Jedan
naše zdravlje – koje će bolji koju osjećaju (naprimjer, kroz socijalne od (teških) zadataka koji
sistemi unovčiti. stranice ili publikacije koje objavljuju u pisci u emigraciji sebi po-
svojim zajednicama). No, ta patnja, čini stavljaju (ali često ipak
Promjena zemlje za aka- se, ima jednu svrhu, a to je razdvajanje
demski obrazovane ljude onih koji pate (u tuđinstvu) i onih koji ne sami sebi, budući da
ima poseban i specifičan su “sigurni” (u domovini). se od pisaca prešutno
efekt. Ovo je najtragič- traži da predstavljaju
nija migrantska grupa. Pitanja da li postoji sretna književna svoju naciju i govore u
Odlaskom iz svoje ze- migracija ili uspješan umjetnički egzil
mlje fakultetski obrazo- nisu nova, ali u mnogo slučajeva pokazuju njeno ime) jeste opi-
vani ljudi uglavnom gube da migracija u stvaralačkom smislu može sati patnje svog na-
stručna znanja, a oni rijetki biti produktivna i mjestom gdje se autori roda i dovesti je u
koji će ih koristiti moraju uspostavljaju, prije svega, kao “figure odnos s drugim pat-
ponovo učiti na stranom njama, a kroz jačanje
jeziku. Dolaskom u novu Nije ništa neobično ako kolektivnog pamće-
zemlju, migrant, prije svega, na oglasnim pločama nja, reafirmaciju kon-
gubi jezik, a jezikom i znanje, u banjama, domovima tinuiteta njegovog pri-
naročito profesionalno znanje. staraca, rekreacijskim sustva itd. U tom smislu,
Poznavanje novog jezika omogu- centrima širom Njemačke, rašireno je vjerovanje da
ćava tek preživljavanje. Intelektu- u kojima najčešće u naročito poezija ima važnu
alni život pojedinca, naročito visoko ulozi njegovatelja radi (pozitivnu) ulogu u animi-
obrazovanih, završen je, budući da novi po nekoliko mladih ljudi ranju suosjećanja, empatije
jezik služi samo za najniži nivo komu- iz Bosne i Hercegovine, i razumijevanja između razli-
niciranja, i u toj ulozi, nažalost, migrant osvane natpis da je čitih pripadnika migrantskih zajednica.
provodi ostatak svog života. Tako, napri- komuniciranje među Kada pisci napuste svoju matičnu
mjer, nije ništa neobično ako na oglasnim osobljem dopušteno samo zemlju, sve što do tada podrazumijevaju
pločama u banjama, domovima staraca, na njemačkom jeziku riječi jezik, domovina, porodica, indivi-
rekreacijskim centrima širom Njemačke, dualno i kolektivno pamćenje – sve se to
u kojima najčešće u ulozi njegovatelja relativizira. Pisci se nađu u ulozi drugog
radi po nekoliko mladih ljudi iz Bosne, ili drugosti, pa teme migracija, identiteta
osvane natpis da je komuniciranje među ili “nomadizma” postanu “opsjedajuće”,
osobljem dopušteno samo na njemačkom a iskustvo migracije ili egzila obilježava
jeziku. “Tad sam zapravo shvatio gdje se autore i autorice, postajući neizbježan dio
nalazim”, kaže bivši profesor sporta, sada njihovog stvaranja.
pflegehelfer, užasnut “netolerancijom si- Danas se često književnost koja nastaje
romašnih”, koji su žrtve razlika. u migraciji naziva “novom svjetskom lite-
raturom”, čime se otvaraju pitanja koja se,
U SJENI NOSTALGIJE prije svega, bave imenovanjem ovog žanra.
Nekada se stvaranje u migraciji, izbjegliš-
U eseju Definicije netolerancije Umber- tvu ili egzilu nazivalo “gastarbajterskim”,
to Eco kaže kako svaka teorija blijedi pred “književnošću dijaspore”, “književnošću
netolerancijom koja podmuklo napreduje imigranata”, ali svodivost literature doma
i svakodnevno se širi kao tumor. Kada ne- i nedoma na termin “nova svjetska litera-
tolerancija postane teorijska, onda je ne- tura” podrazumijeva i pomak ove literatu-
moguće da se ona pobijedi, a oni koji bi re sa socioloških ili etničkih tema porije-
trebalo da je ukrote, intelektualci dakle, kla autora u migraciji na pitanja položaja
već su postali njenim prvim (privilegira- ove književnosti u jasno izdiferenciranoj
nim) žrtvama. Maternji jezik migranta u nacionalnoj književnosti, zatim se dovo-
upotrebi je isključivo u domu, u intimi di u pitanje pripadnost migracijske lite-
porodice ili druge zajednice u kojoj mi- rature bilo kojoj kulturi ili nacionalnoj
grant živi. Djeca brzo prelaze na strani književnosti i, naravno, njena recepcija
jezik i roditelji postaju smiješni u njiho- i smještanje u nacionalnu književnost. U
vim glavama. slučaju mnogih pisaca dolazi do kolizije
s okolinom koju nastanjuju, dakle, mno-
Migranti su često okupljeni u udru- gi se autori, budući da počinju pisati na
ženjima ili kulturnim centrima u kojima novom jeziku, odvajaju od svoje etničke
nastoje njegovati svoj jezik, tradiciju i grupe, nerijetko ocrnjujući vlastitu naciju.
kulturu, ali i uspostaviti dijalog s udru- Otuda se razvija i novi termin – “nepri-
ženjima drugih doseljeničkih zajedni- padnost”. No, jezici su uvijek nacionalni
ca. No, često je temeljni motiv takvog – bosanski, francuski, njemački, arapski,
okupljanja detektiranje patnje – za do- itd. – i, kao takvi, svakom autoru, koji iole
movinom, za porodicom i prijateljima, drži do svog teksta, jezik ne ulijeva samo
za zavičajem i dr. komfor familijarnosti nego i naglasak koji
58 23/11/2017 STAV
