Page 45 - STAV broj 295
P. 45

Ammar Jažić rođen je 17. marta 1987. godine u Sarajevu, gdje završava osnovnu školu. Kaže da
          nikad plaho nije volio školu, pa mu je pri upisu u srednju otac ponudio dva izbora: medicinsku
          kao dedo, ili muzičku pa da krene očevim stopama. Upisao je Srednju muzičku školu u Sarajevu,
          na Odsjeku za timpane i udaraljke kod profesorice Desanke Jovanović. Srednju muzičku školu
          završava dosta uspješno i nakon toga dobija stipendiju univerziteta Berklee College of Music iz
          Bostona. Međutim, ostaje u Sarajevu, gdje završava Muzičku akademiju na Odsjeku za kompoziciju.

          2010. godine završava magistarski rad uradivši Simfoniju Islamicu, simfoniju koja je prvi put u
          historiji dobila prefiks “islamska”. Jažić za Stav podrobnije govori o Simfoniji Islamici i o tome šta
          ga je motiviralo da uradi ovakav magistarski rad, o vremenu provedenom na Akademiji, o svojim
          pogledima na muziku i na stanje muzike u Bosni i Hercegovini, o patriotskom žanru, turbo-folku,
          “Bosnatonu” i njegovom ocu Faruku Jažiću, kao i o brojnim drugim crticama iz života


          Razgovarao: Edib KADIĆ
              edib@stav.ba

          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ


                erklee College of Music: Pri   17 i 20 hiljada dolara za svaku godinu   moći durati da nosaš ove svoje ‘kante’ sa
                kraju srednje škole došao sam   studija, a četiri su godine. To je sve da   sobom. Radit ćeš do četrdesete i šta ćeš
                na ideju da krišom uzmem ka-  budem na studiju za džez – bubanj. Prvo   onda? A valja porodicu hraniti.” On je sa
         Bmeru i snimim svoj solo na bub-   sam mami kazao. A još prije toga, dok je   mnom ovako razgovarao, a meni 18 go-
          njevima. Snimio sam video, stavio kase-  otac stasavao kao muzičar i svirao džez sa   dina. Snove mi ruši, priča mi o obaveza-
          tu i poslao je poštom u bijeli svijet. Nije   Sinanom Alimanovićem, njih dvojica su   ma, a ja hoću da sviram. “Ili ćemo ovdje
          bilo ni govora o uploadu, internet je bio   se dopisivali s Berkeleyem, koji je u tom   nastaviti raditi na ‘Bosnatonu’, izgradit
          dial-up, što je bilo dovoljno da otvorim   muzičkom svijetu uvijek bio nešto što   ćemo firmu, pa šta Allah da”, završio je
          njihovu stranicu i pročitam adresu ovog   je nedokučivo, nezamislivo. Mati kaže:   babo. Meni je to tako teško palo, otišao
          univerziteta. Tada sam bio još četvrti ra-  “Sine, nema šta, ideš ako Bog da.” Pitam   sam kod matere, onda ona govori babi:
          zred Srednje muzičke, u glavi mi je još   je kako ćemo babi reći. A šta je zanimljivo   “Što mi sekiraš dijete”, standardna pri-
          bilo da sviram bubanj, da sviram džez, fu-  bilo, babo rahmetli je već bio hasta i kad   ča. “Ići ćeš ti, neka on priča šta god hoće.
          sion. Dnevno sam vježbao po šest-sedam   je otvorio “Bosnaton”, ja sam s njim ra-  Dići ćemo kredit ako treba, ali ti ćeš ići”,
          sati i dotle sam dotjerao da sam zaista bio   dio puno radno vrijeme pored škole. Što   k’o matera. “Neću, majko, neću ići. Osta-
          jedan od najvećih talenata na udaraljka-  se dogovori posla, ja sam uvijek bio tu s   jem ovdje pa šta Allah da”, odlučio sam.
          ma u tom postratnom vremenu, makar   njim, dizali smo firmu. Kada sam babi   “Čamac” ili kompozicija: Malo po-
          su tako profesori govorili. Svirao sam sve   rekao za stipendiju, to je samo prešutio,   slije, otišao sam kod profesora Sulje Mre-
          udaraljke, i ove s definiranim, kao i one   sišao u studio i ništa nije rekao. Dolazi   hića. On je prije rata na Muzičkoj akade-
          s nedefiniranim tonovima. Bio sam član   on sutra i kaže mi: “Hajde ovamo da ti   miji predavao četiri predmeta. U vremenu
          Simfonijskog orkestra Zapadne Evrope   i ja popričamo. Slušaj. Ostvario si nešto   Jugoslavije, kada se muzikom bavio samo
          pod nazivom YMISO. U Sloveniji se sa-  što ja nikad za svog života nisam uspio.   birani broj ljudi, Suljo Mrehić, čovjek
          birao kompletan orkestar iz cijele Evrope,   Zovu te da ideš da se školuješ. To je izni-  koji isto tako potječe iz mahale, predaje
          sve omladinci. Onda smo putovali cije-  mna i enormna čast koju si dobio svojim   četiri predmeta na Akademiji, to je stvar-
          lom Evropom i tako smo držali koncerte.   trudom i zalaganjem. Eh, sad, imaš dvije   no bio podvig. Odemo kod njega na pri-
          Tokom ljetnog raspusta ideš po Evropi i   opcije. Odeš na Berkeley, hajmo sad pričati   vatne časove, a on pita babu, kako bi ga
          sviraš. Tu sam stekao iskustvo simfonij-  o pretpostavci da ćeš biti najbolji bubnjar   spremao, čime ću se dalje u muzici baviti.
          skog muzičara, timpaniste, udarača, i to   na svijetu. Doći će opet neko mlađi, brži,   Profesor Mrehić mu predloži, pošto nema
          veoma rano.                       bolji i pregazit će te. Šta ti je perspekti-  kontrabasista u Sarajevskoj filharmoniji,
            Nakon šest mjeseci, stiže koverta,   va, hoćeš da sviraš u Americi po klubo-  da odmah počnem vježbati kontrabas, za
          debela, na njoj piše “Berkeley College”.   vima i da živiš taj život?” Rekoh mu da   godinu-dvije mogao bih se izvježbati da
          Unutra kompletne brošure o njihovim   ne bih nikako mogao živjeti u Americi.   budem super kontrabasista. Kakav, bolan,
          smještajnim kapacitetima, o tome da svaki   “Kome ćeš ovdje svirati džez? Evo, kao   kontrabas, radije bih nosao ove kante nego
          student ima svoj mali studio gdje vježba i   Sinan, ili kao bilo ko drugi. Sviraš u ne-  onaj čamac sa sobom?! Ama, bit ću taksi-
          svira, o uvjetima, ishrani. Tu pored je bilo   kom džez-klubu za 40 ili 50 maraka. Ili,   sta ako treba, samo neću svirati kontra-
          i popratno pismo gdje su mi kazali da su u   druga perspektiva, radit ćeš sa zvijezdama   bas. Ili, kaže profesor, ima druga opcija,
          meni prepoznali veliki talent i da mi nude   koje će te plaćati po 400 ili 500 maraka   teža, ali možemo probati da upiše studij
          najveću stipendiju koju mogu odobriti, a   po koncertu i svi će ti vikati ‘najbolji si’.   kompozicije na Akademiji, to je ujedno
          to je 50 posto. Pored mene, u tu kategori-  Ili, opet ponavljam, možeš živjeti vani,   i najteži studij. Da me proba stići spre-
          ju ušlo je još 20 studenata širom svijeta.   pa ćeš i tu izgraditi neko ime. Ali, mo-  miti, svira se klavir, solistički program,
          Pored toga, trebalo je još dodati između   raš biti svjestan toga do kada će ti leđa   jako ozbiljan, skoro pijanistički. Da se


                                                                                                   STAV 29/10/2020 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50