Page 46 - STAV broj 295

DRUŠTVO

spremim, da položim ispit, da savladam
harmoniju, a za sve imam pola godine.
“Hajde da probamo kompoziciju”, kažem
im i kontam – samo nek nije kontrabas.
Vježbaj, radi, privatni časovi koji su se
skupo plaćali. Ali, ja bih duplo platio samo
da ne moram ići. To je bila patnja, tortu-
ra, sjediš povazdan i vježbaš, harmonija,
kontrapunkt, kompozicija, vježba, dril,
ispiranje mozga. I položim ispit.
“De, sine, živ bio, gasi”: Na Muzič-
koj akademiji vlada jedna posebna klima
koju ću tek kasnije upoznati, a to je ono
što sam mislio da ću učiti, kompozicio-
ne tehnike za kompozitora koji će sutra
pisati ljudima nešto što im je shvatljivo,
što trebaju da čuju. Oni imaju svoj stil, a
Mozarta i Beethovena, primjerice, sma-
tra se starinom, stavi ih u fajl, u arhiv, to
je nekad bilo, to je historija. A šta trebaš
komponirati? Poručuju mi da su to ovi
novi kompozicioni stilovi, moderna mu-
zika, atonalizam, intervalska muzika. To
normalan insan kad sluša, nakon jedne
minute počne razmišljati je li sluša muzi-
ku ili buku. To je matematički proračun
kako se dobija kompozicija. Četiri godi-
ne traje borba s njima. Ja ne želim to da
pišem, htio sam, ako ništa, da pišem sebi
lijepu muziku. Nek’ je meni lijepa, a ovo
nikome nije lijepo. To mati i babo kad
moraju poslušati, vrlo brzo ti kažu: “De,
sine, živ bio, gasi.” S tim si osuđen da
uvijek budeš neki neshvaćeni umjetnik,
jer nema nikakve šanse da sutra zaživiš
u publici. Šta je meni bilo otkrovenje na
trećoj godini studija jeste da više uopće znaš koji je koji, sve isto zvuči, sve hala- kompozitor, da ti nisi neko ko šara note
nije bitno da li se tebi nešto sviđa, nego buka. Haos koji se stavlja pod tepih mo- na papiru, slučajno, onako.
je bitno šta ta kompozicija proizvodi u derne muzike, nove klasike, nove kre- Jal’ zanat, jal’ eksperiment: I zato
tebi, da li te ona dovodi do nekih uzvi- me. Ljudi moji, hajte prvo napišite tri sam imao četiri godine prave borbe. Imao
šenih shvatanja, katarze. Čovječe Božiji, minute smislene muzike u C-duru, “Ide sam podršku profesora Julia Marića, koja
slušam tri kompozitora koji su u razma- patak...”, uradite orkestraciju da publika mi je mnogo značila. Došao sam na Aka-
ku od 50 godina, nakon minute više ne to prepozna, da ljudi prepoznaju da si ti demiju u vremenu kada je on odlazio u
penziju, došle su mlade snage profesora,
a ja sam se priklonio ovim ljudima koji
su doslovno svoj život proveli u onome
što se zove muzički zanat, a ne ono što
se zove muzički eksperiment. Kad zavr-
šiš studij, ko će ti naručiti kompoziciju?
Šta ćeš napisati? Pet minuta buke gdje će
ti ljudi početi izlaziti iz sale? Sada imate
proizvodnju kadra koji ne znaju ni kako,
ni šta, ni kuda. Moj svaki završni ispit na
kraju godine je protekao na način, dođu,
ocijene me, pišem žalbu, mijenjaju mi
komisiju, dolazi mi komisija profesor
Julio Marić i ostali dirigenti starog kova
i ja dobijem uvijek dvije ocjene više, od-
nosno devet ili deset. I četiri godine tako.
“Simfonia Islamica” i bosanski inat:
Simfonija Islamica je bio moj magistarski
rad na Muzičkoj akademiji. To je više
bila ideja potaknuta jednim dijelom od
strane mog oca rahmetli, a drugim dije-
lom inatom, onim pozitivnim bosanskim

46 29/10/2020 STAV