Page 48 - STAV broj 295

DRUŠTVO

O muzičkom producentu, kompozitoru, autoru i interpretatoru
FARUK JAŽIĆ PROŽIVIO JE KAO ŠTO SU NEČIJA TRI ŽIVOTA

Zineta Jažić (supruga): Željela bih vam proči- života bili smo stalno zajedno, 24 sata. To je bilo
tati ono što je moj muž rahmetli sam napisao na kao jedno tijelo. I onda, kada se taj dio tvog ži-
omotu jednog albuma koji je izdao poslije Agre- vota odlomi od tebe, nije lahko. Babo je imao tu
sije. Faruk je to s nostalgijom napravio kao da je energiju koja je neopisiva, taj motor i pokretačku
to omot čuvene longplejke, a unutra je stavio 12 snagu koju, iskreno, kod sebe ne vidim. Možda su
CD-ova, albuma. Uvod na ovaj rad je moj Faruk to te godine u kojima je on bio. Ne znam, možda
napisao: “Uvaženi, onaj isti osjećaj odgovornosti će to kasnije i kod mene proraditi. Spavao je po
za prošlost, sadašnjost i budućnost navest će, četiri-pet sati dnevno, a ostalo je radio samo da
nadam se, svakog mislećeg Bosanca i Herce- bi se stvari pomjerale naprijed.
govca da se pridruži našem upornom nastojanju Renata Merzić (kćerka): U Baškoj Vodi imamo
da na ovaj način produžimo vrstu. Ponovo po- kuću, i tu smo često bili. Otac je veoma mnogo
kušavamo da bar malo oživimo opet potisnutu radio i lijepo je zarađivao. Pošto se nije bavio stan-
potrebu za identificiranjem i pripadnosti s ovim dardnim poslom od osam do četiri, često smo
podnebljem koja je ustvari pod stalnom prijet- bili u prilici biti na moru. Naša ljeta su bila puno
njom koja sugerira zaborav. Ko smo mi to, šta drugačija od ostalog svijeta i ona su mi ostala u
smo, odakle smo? Pjesma je oduvijek odraz sta- jako lijepom sjećanju. Sjećam se tog ljeta 1991.
nja duha svakog naroda i njegove privrženosti godine, već se mnogo pričalo kako će i kod nas
slobodnom životu kao univerzalnoj ljudskoj vri- početi rat, a u Hrvatskoj je već bio haos. Rah-
jednosti. Pjesma je zvučna slika najdubljih ljud- metli profesor Zdravko Grebo bio je čest gost u
skih osjećaja, kao što reče moj dobri ahbab, veliki Safet Isović: ‘Ostali našoj kući, pošto je imao kuću odmah do naše, kao i čika Muharem,
su ljudi, Bosanci, ta posebna vrsta sa svojim duhovnim zavežljajima samo nas je jedna međa dijelila. Sjećam se da se jedne prilike do
i potrebom da ih pri svakom razrezivanju dopune i obogate’. Molimo kasno u noć povela priča, pa je čika Muharem rekao: “Hajde, Faruk,
vas s punim povjerenjem da nam pomognete u našoj želji da sačuva- zašto stalno prizivaš rat? Evo, vidiš da je došao Ante Marković, raja
mo od zaborava zajedničko blago.” Faruk je stalno radio i govorio je je krenula otvarati vlastite firme, fino se živi.” Ono što je babo rahmetli
da je najsretniji kada je u svom studiju i kada radi. Tu je bio najmirniji tada kazao nikada neću zaboraviti: “U ovo će doba naredne godine
i najzadovoljniji. Počeo se baviti muzikom s Harijem Varešanovićem biti krvi do koljena u Bosni. Opet će Drina biti mezarje, klat će nas
kao petnaestogodišnjak. Svirali su u Domu kulture na Vratniku, imali isto kao što su nas prije klali u Višegradu, Zvorniku, Foči, a vi pričaj-
su svoj bend. Počeo je s pop muzikom i pomalo s rokenrolom. Kasni- te šta hoćete.” Profesor Grebo mu govori: “Ti si, Fake, majke mi, lud,
je, za nekoliko godina, Faruk se upoznao sa Sinanom Alimanovićem. ekstremista. Neću reći da si fundamentalista, ali mislim da malo pre-
Počeli su svirati džez, pa su otvorili prvi džez klub u Sarajevu. Period tjeruješ.” “Dabogda bio u krivu”, odvratio je babo rahmetli. Vratili smo
pred rat mnogo je radio s Tomom Zdravkovićem, s Duškom Kulišem, se s mora. U zimu 1992. godine sjećam se da je otac govorio da se
s mnogim našim poznatim izvođačima radio je na muzici. On je bio kupuje oružje, da se novac mijenja u njemačke marke i da se ljudi na-
muzičar koji je sve etape prošao. Kada je došao rat, poželio je shva- oružavaju. Govorio je i da se kupuje hrana, da se naprave neke zali-
titi ko smo mi kao narod, šta smo. Onda je napravio sav taj opus s he, vidio je da dolazi rat. Dedo rahmetli, otac od majke, naljutio se na
ovih albuma što sam vam čitala ovaj uvod, kroz sufijsku muziku, kroz njega i kazao mu da će ga se odreći zbog takve priče zato što mu rat
našu sevdalinku, kroz mnoga djela za koja sad nemam ni vremena ni u kuću priziva. A otac je bio energičan, pun snage, preselio je u 52.
prostora da navodim, svim tim je pokušao dati odgovor na ova pita- godini, baš kao i njegov otac, a proživio je kao što su nečija tri života.
nja. Volio je druženja, sijela, volio je da je puna kuća, da je pun stol, Na Vratniku su se već ljudi bili organizirali, moj otac je bio jedan od
da se jede, da se razgovara, da se smije, da su tu djeca. To je bio on. glavnih pokretača. Po nalogu rahmetli predsjednika Alije Izetbegovi-
Često se i sada upitam kako to sve stane u jedan život. ća, otac je zajedno s nama izašao u Njemačku sa zadatkom da okupi
Ammar Jažić (sin): “Bosnaton” je firma koja je nastala iz bošnjač- naš narod, da se organiziraju akcije u kojima će se sakupiti sredstva.
kog inata. Veliki dio sredstava je zaradio s Tomom Zdravkovićem i Zima 1994/1995. je akcija koju je on lično držao na svojim plećima. I
bivšim “Jugotonom”. On ju je htio napraviti da bude na nivou “Jugo- sada imam papire koliko je ko novca dao, koliko je poslano u Bosnu.
tona”. Htio je napraviti sabirno mjesto koje će okupljati produkciju, a Tu je otac potrošio svoje zdravlje. Brutalno je radio, po 20 sati je bio
koja će biti opet dokaz i temelj postojanja jedne države, jedne kulture, na točkovima. Jednom je bio uhapšen na švicarskoj granici kada je
jednog kontinuiteta. Uspio je u tome onoliko koliko su mu to okolnosti prvu halo-halo satelitsku centralu dobavio skupa s tadašnjim direk-
dopuštale, koliko i ja u tome sada uspijevam. Zaista je htio realizirati torom Šumanom. To je bila prva telefonska veza Bosne sa svijetom,
viziju da se napravi jedna produkcija koja će baštiniti i arhivirati sve a on je prenio preko granica u pletenim čarapama koje su naše izbje-
ono što je važno unutar jedne države. Nikad nije mislio samo o svojoj glice plele za Armiju RBiH. Svašta je bilo.
ličnoj koristi, uvijek je imao državotvorne vizije. Puno ljudi iz političkog Otac mi je u sjećanju ostao uvijek nasmijan, baš onakav kakvog sam
života je kod njega dolazilo po savjete i mišljenje, jer je bio jedna jako ga zatekla i na dan kada je preselio na bolji svijet. Imao je priliku da
multidisciplinarna osoba. Pored toga što se bavio muzikom, itekako je dočeka jedno od četvero unučadi. Esma je prva unučica, zatim je
bio svjestan političke situacije Bošnjaka, stanja Bošnjaka, društvenog došao Faruk Ali, koji je prvo ime dobio po dedi rahmetli, a drugo po
i duhovnog stanja nas kao naroda. Kroz taj svoj doprinos, kroz ono hazreti Aliju; zatim je došla Sumeja i onda Fatima. Bio je insan koji je
što zna i što umije raditi, zašta ga je dragi Bog dao, pokušao je ime volio stare ljudi, volio im je pomagati, sjediti s njima i slušati šta pri-
Bosna ukorijeniti i očuvati. Imao je projekt, 12 edicija, CD-ova koji su čaju. Volio se igrati s djecom. On mi je i kuhao i vodao me po bijelo-
se radili pod imenom Bosanskohercegovačko muzičko naslijeđe. A me svijetu, oblačio me, bio sva moguća potpora i motivirajući faktor
babo rahmetli je meni bio i mati i babo. Neće mi mati zamjeriti što ovo u mom životu. Znam da je bio insan koji je s pravom nosio svoje ime:
ovako govorim. Bio mi je i drug i dedo. Posljednjih 15 godina njegovog “Onaj koji razdvaja istinu od neistine”.

48 29/10/2020 STAV