Page 69 - STAV broj 295

svoj mitraljez. Jedan od ljudi koje smo zatekli smo grupu koja je dolazila slijeva pribijenu na izbjeći smrtonosna zrna iz mitraljeza. Bilo mi
sjedio je na balvanu pored nas. zemlji, ali su se ovi u pratnji “prage” počeli je nekako toplo oko srca, osjećao sam se slo-
– Bogami, momci, vi ste došli s obrazom približavati. Iz naša dva susjedna rova, lijevo bodnije nego ikad, Safet je bio tu, gorostas i
– šeretski se nasmija skidajući kapu. A onda i desno, dolazila je jaka vatrena podrška, ali gazija. On je tu, četnici sigurno neće proći.
ustade i čučnu pored mene. to nije bilo dovoljno. Sagnuo sam se i iz tran- Naslonio sam kundak na rame i ispalio svih
– A šta je to, tako kratka cijev – upita. sportne torbe izvadio “nitroglicerinku”. Brzo šest patrona. Ponovo je serija bljeskova i de-
– Evo, pogledaj, to ti je nitroglicerinka. sam je pripremio. U jednom sam momentu tonacija odjeknula ravnicom. Ponovo sam čuo
– Auuuu – uzviknu i odmaknu se korak na- ispalio šest patrona. Strašna detonacija odje- dovikivanje s druge strane zemunice: “Udri,
zad – to je znači to čudo. Čuli smo dosta priča knula je ispred nas. Povezane su eksplozije, munjooooo, udri, gromeeee!”
o tom oružju, da je strašno. Vidi ako bi ti mo- koliko-toliko, unijele paniku među agresori- Rasuli smo ih u paramparčad. Nakon što
gao kad budeš pucao da budeš dolje u tranšeji. ma. Napunio sam ponovo doboš i ovaj put is- su uspjeli izvući ranjenike, za njima se, štiteći
– A zašto to – upitah. palio pet patrona. Ponovo bljesak i detonacije. ih, posljednja izvukla “praga”. Za petnaestak
– Pa, vidi, ja sam čuo da bismo, kad bi “Praga” je stala i počela pucati iz mjesta. minuta gotovo sve je utihnulo. Čuo se samo
metak pogodio u to čudo, svi otišli u helać. Nismo znali je li oštećena ili više ne smije da- pokoji pucanj, kao da se tu prije pola sata nije
– Gdje reče da odosmo?, priupita ga Ham- lje. Hamzin mitraljez štektao je bez prestanka, odvijala velika bitka.
za grohotom se smijući. ali su oni ipak prilazili sve bliže i bliže. Po- Iza zemunice pojavi se Sajina glava.
– U helać – ponovi vojnik, na šta Hamza kušao sam uzeti okvire, kada nas je u grudo- – O, živ si, junače!
opet prasnu. bran pogodio projektil. Odbacio je Hamzu, a – Živ, nego šta.
– Smij se ti, momak, samo se smij, meni mitraljez mu je pao preko tranšeje. Brzo sam – Neka, fala Allahu, da ste mi svi živi i
su pričali ljudi koji su bili tu. Hamzu podigao, bio je dobro, bez ogreboti- zdravi. A dadosmo im po turu da valja. Do-
– Pa kako su ti pričali kad su svi otišli u ne. Mitraljez je ostao neupotrebljiv. Cijev je bre su i te petarde – uz smiješak pokaza na
helać – odvrati Hamza kroz glasan smijeh. bila odlomljena i savijena. Hamza je zgrabio nitroglicerinku – nisu znali šta ih je snašlo.
Zvižduk granate zapara zrak i prekide pušku koja je bila pored zemunice i nastavio Smijali smo se i zezali dugo, bili smo veseli
ovu veselu raspravu. Detonacija odjeknu iza pucati. Krajičkom oka vidio sam da još ljudi jer niko u tom napadu od naših nije nastradao.
nas, a onda još dvije. U sljedećih pet minu- utrčava u tranšeju do naše, ali je grudobran Pred večer su došli momci iz Čelića i Sre-
ta sručila se na nas kanonada minobacačkih zaklanjao vidik. Pucnjava je bila strahovita, brenika, a mi smo otišli u pripravnost. Na ne-
projektila. Jedan od vojnika došao je do gru- praćena detonacijama. A onda sam razaznao kih 300 metara iza linije sjedili smo iza jedne
dobrana stišćući šljem na glavi. “Evo ih, idu”, jak, rezak zvuk “pedesettrojke”, ali snažan i razvaljene kuće. Vatra je gorjela, neko je do-
povikao je panično. prodoran zvuk mitraljeza nadvisio je povik: nio malo kahve koju smo stavili u konzervu
Svi kao jedan skočili smo na noge i zauzeli “Drž’ se, Žutiiiiiiii!” Znao sam odmah da je da proključa. Sjedili smo tu noć do zore. Pri-
položaje. Na pravcu ispred nas išla je “praga”, to Safet došao sa svojim momcima. U dva čao je Sajo o Požarikama, Pelemišu, Maje-
a s obje njene strane bili su agresorski vojnici. koraka našao sam se iza zemunice. Da, to je vici. Spominjali smo hrabre, one kojih više
Niko nije pucao, čekali smo zasuti pješadij- bio on. Mitraljez u njegovim velikim šakama nije bilo. Gledao sam u njegove velike ruke...
skom vatrom s naše lijeve strane. Dio agre- izgledao je kao puška. Dugački redenik letio Rudar koji je silom postao vojnik. I to kakav
sorskih vojnika došao je mnogo bliže od ovih je poput zmije gore-dolje dok je iz mitralje- vojnik. Dok je pričao, njegove su se oči iskrile
koje smo držali na oku. Prihvatili smo borbu za sipao smrtonosnu salvu na drugu stranu. od odbljeska vatre. Oči gazije, dobrog insana.
i uzvratili vatrom. Nastao je pakao, grmjelo je Vratio sam se na svoje mjesto i još jednom Oči pravog iskrenog bosanskog vojnika koji je
na sve strane. Trocijevac na vozilu izlazio je iz napunio nitroglicerinku. Četnici, koji su nam iznad svega volio svoju zemlju. Bio sam poča-
šumice i u pokretu nas zasipao vatrom. Držali bili prišli, po svaku su cijenu pužući pokušavali šćen biti u tom društvu te noći. n

STAV 29/10/2020 69