Page 68 - STAV broj 295

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (43)

OČI GAZIJE, OČI

SAJE IZ MRAMORA

Mitraljez je ostao neupotrebljiv. Cijev je bila odlomljena i savijena. Hamza je zgrabio pušku
koja je bila pored zemunice i nastavio pucati. Krajičkom oka vidio sam da još ljudi utrčava u
tranšeju do naše. Pucnjava je bila strahovita, praćena detonacijama, a onda sam razaznao

jak, rezak zvuk “pedesettrojke”. Ali snažan i prodoran zvuk mitraljeza nadvisio je povik: “Drž’
se, Žutiiiiiiii!” Znao sam odmah da je to Safet došao sa svojima. U dva koraka našao sam
se iza zemunice. Mitraljez u njegovim velikim šakama izgledao je kao puška

Piše: Amir HASANOVIĆ nisu među živima, ovo su neki novi, mladi – Gdje idete – upita.
momci. Sajo je sam sebe uhvatio u tom ra- – Devetka, desetka i jedanaestka – odgo-
skoraku i samo je zablokirao. Izvadim brzo vorim mu.
cigarete iz džepa i ponudim prvo njemu: “Ma – Koliko ti imaš godina, momak – upita
opla ljetna kišica sipala je neumolji- sjećam se, kako se neću sjećati... Sjećam se da opet podižući glavu i škiljeći na jedno oko.
vo tog jutra. Oko 11 sati prije podne te je tenk umalo u kući zagrnuo kad si ostao – Osamnaest. Šta to ima veze?
stigli smo u Brku. Bili smo među posljednji.” Uze i pripali cigaretu, pogleda u – Ma ništa, onako ja. Allah da vas sačuva
Tjedinicama koje su došle u ispomoć daljinu i, izdišući dim, kratko i poluglasno od svakog zla, pazite se, to je najgori dio – reče
na ovaj uzavreli dio posavskog ratišta. Dolje, reče: “Jah, tako je bilo, brate.” i mahnu rukom da priđemo:
preko ceste, desetak metara od nas koji smo Iz razgovora nas prenu dozivanje, javljali – Eno vidite, idete pravo ovom tranše-
čekali svoj kamion s opremom, za stolom pod su da trebamo poći, da je stigao kamion. Po- jom, zatim ondje gdje je jasen oboren idete
grožđem, sjedili su momci iz Prve tuzlanske zdravim se, pođem, a onda zastanem na kapiji desno, prvi sljedeći rov je devetka, a ostali su
brigade. Glasan razgovor i smijeh čuo se da- i okrenem se prema Safetu. On još jednom po- dalje udesno.
leko. Prepoznao sam jednog od momaka i digne ruku u znak pozdrava i doviknu: “Vi- Ispred nas je tutnjalo. Propnem se iznad
uputio se prema njima. Safet je, vidjevši me, dimo se, brate, vidimo se dolje!” grudobrana i pogledam u prostranu ravnicu.
ustao iza stola i krenuo ka širom otvorenoj Brzo smo utovarili stvari i opremu. Ka- Cio dio ispred naše linije bio je u dimu. Deto-
kapiji. “O, lave moj”, viknu jako, “pa gdje si mion krenu. Dolje je na linijama tutnjalo. nacije su odjekivale jedna za drugom. Agresor
mi?!” – “Tu sam, Sajo legendo”, odgovorih Tako je, kažu, već puna tri dana. Agresor je tukao iz svih raspoloživih oružja po našim
mu jedva dok me velikim rukama stiskao ne odustaje od nauma da pomjeri naše lini- braniocima.
uz svoja prsa u bratski zagrljaj. Safet je bio je odbrane. U putu sretosmo dva sanitetska Brzo smo se kretali širokom tranšejom
rodom iz Mramora, a do rata je bio rudar u vozila. Brzo su se kretala ka vojnoj bolnici. koja je povezivala prvu i rezervnu liniju. Kad
istoimenom rudniku u svom mjestu. Mnogo Znali smo da je dolje pravi pakao i znali smo smo bili u blizini prve linije, počela su nam
su se puta naši ratni putevi spajali i mnogo dobro šta nas čeka. zviždati zrna iznad glava. Puščanu paljbu če-
smo hljeba pojeli i cigareta ispušili skupa nas Dok nam je jedan od komandanata ba- sto su nadglašavali protuavionski top i “pra-
dvojica. Safet je bio oličenje pravog gorostasa. taljona 108. brčanske brigade nadomak lini- ga”, koji su pod jakom vatrom držali taj dio
Visokog rasta i razvijenih mišića na rukama, je razdvajanja objašnjavao situaciju, u blizini linije odbrane.
a iza njegovih leđa ja sam sa svojih 18 godina je eksplodiralo nekoliko granata. Komandi- U trku smo stigli do rova broj devet. Tu su
mogao komotno stati i da me u potpunosti ri nas brzo uputiše na odredišta. Prošli smo ostala četverica, a mi krenusmo dalje na ras-
zakloni. Safetov brat blizanac poginuo je u kroz mali šumarak na kraju kojeg smo zastali. pored u sljedeća dva rova. Ondje smo zatekli
rudarskoj nesreći u “Mramoru”. Pema nama su išli “iznosači” s dva ranjenika osmericu naših. Garavih i blatnjavih. Ukratko
Sjeli smo za stol i odmah je počela priča. na nosilima. Teški ranjenici su jaukali. Vidio nam objasniše situaciju. Jedan od njih, čovjek
Pričao je Safet o događajima s brčanskog, oz- sam na licu naših boraca nelagodu. od 45 godina, pokaza rukom: “Eno, otuda su
renskog, dobojskog i majevičkog ratišta. Uda- Uzanim putem brzo smo se spustili u prvu došli prošli put. Neprestano su napadali pola
ri me po leđima i poče, gledajući u momke za tranšeju koja je bila drugi stub odbrane, od- sata i onda se povukli. Jutros u devet imali
stolom: “Sjećate li se vi kad smo na Vidi...”, a nosno naš rezervni položaj. Tu su pripremali smo najžešći napad, krenuli su s dva tenka i
onda je zastao i zagledao se u stol. opremu, municiju, okvire i prihvatali ranje- pragom, ali smo ih uspjeli odbaciti i nanijeti
Dobro sam znao šta mu se u tom trenutku nike. Jedan od starijih vojnika viknu da se im velike gubitke.”
desilo. Ovdje, za stolom, nije bilo Safetovih sagnemo jer “protuavionac tuče non-stop”. Ja sam iz ranca polahko vadio nitrogli-
starih ratnih prijatelja, niti jednog. Oni više Poslušamo ga i pognuti se uvučemo u tranšeju. cerinku i municiju, dok je Hamza rasklapao

68 29/10/2020 STAV