Page 63 - STAV broj 295

ta drugačijost i ta posebnost jednih naro- Spomenar je to jednog naroda koji se odazvao Stvoritelju
da u odnosu na druge u raznim dimenzija-
ma bivanja i djelovanja dokaz je da su svi svih svjetova i suštinom svog bića odlučio slijediti Poslanika
narodi razvijali se na svoj način i baštinili (a. s.) i pokoravati mu se, ali jednom posebnom pokornošću
svoje posebnosti u riznicama kolektivnog
pamćenja koje danas prepoznajemo u de- koja se obistinjuje na nivou emocija. Znate, to je onaj
finiciji tradicije kao prvenstveno usmene
predaje znanja, vještina, načina ponašanja trenutak kada osjećamo kako padamo na koljena od siline
i običaja – a dodao bih i emocija – u kultu- miline koja se u nama bude kada doživimo nešto lijepo
ri jednog naroda.
Problem se, međutim, javlja kada, usli-
jed života među drugim narodima, osoba
počne prihvatati posebnosti naroda s ko- sve navedeno i mnogo više. Spomenar je to dok naše kuće ostaju željne mevludskih sa-
jim živi i odbacivati mogućnost da i narod jednog naroda koji se odazvao Stvoritelju vjeta: A ko hoće da ga vatra ne prži, nek u srcu
iz kojeg potječe ima pravo na svoju poseb- svih svjetova i suštinom svog bića odlučio salavate zadrži. Zašto je to tako? Pred čim
nost. Pojednostavljeno rečeno, izvorište slijediti Poslanika (a. s.) i pokoravati mu se, smo ustuknuli? Pred drugima? Pred so-
svih problema, nesuglasica i trzavica koje ali jednom posebnom pokornošću koja se bom? Pred onim što nismo ili pred onim
su u stanju nanijeti nenadoknadivu štetu obistinjuje na nivou emocija. Znate, to je čemu težimo a nismo u stanju biti? Pred
jednom narodu jeste isključivost i nemoć onaj trenutak kada osjećamo kako padamo tvrdnjama da učenje mevluda nije u islam-
da se prizna da i drugi mogu biti i posebni na koljena od siline miline koja se u nama skoj tradiciji? Da je novotarija (bidat)? Da
i vrijedni, i jedinstveni i kreativni. bude kada doživimo nešto lijepo. ne pripada muslimanskom biću? Oh, Bože!
Među brojnim posebnostima i prilika- Da li zbog vlastitog nehaja, smutljive Zar ljubav prema Milosti svjetovima može
ma za radovanje u riznicama naslijeđa boš- indolentnosti ili lukave zanesenosti nečim biti novotarija?
njačkog naroda posebnom blistavošću blista što smo svojim umislicama slikovito prika- Distancirajući se od učenja mevluda
mevlud; mevlud koji duše brojnih generacija zali kao savremenost i modernost koja ne kojim izričemo najiskrenije izraze ljubavi
ovog ponosnog i milosrdnog naroda napaja trpi zastarjele običaje svojstvene stanovni- i poštovanja prema posljednjem Božijem
stoljećima, omogućavajući im uspostavljanje cima brdovitog Balkana, dozvolili smo sebi poslaniku (a. s.), čiji je dolazak promijenio
neometane komunikacije sa svim pozitiv-
nim emocijama koje je čovjekovoj nutrini
darova Vlasnik postojanja. Mevlud nije samo
običan spjev u kojem se prisutni, uz lijepu
melodiju, prisjećaju dragocjenih trenutaka
iz života Miljenika, Božije milosti svjetovi-
ma, poslanog da usavrši moral, da oslobodi
ljude iz okova neznanja, da zabrani ukapa-
nje žive ženske djece, da čovjeka potakne da
stvara vlastite vrijednosti ne oslanjajući se na
djela svojih predaka, da poštuje, da voli, da
ljubi i širi mir. Mevlud nisu obični stihovi
koji odzvanjaju vasionama ljudskih nutrina
ispunjavajući ih svjetlošću ljubavi koja ih
povezuje s duhovnim izvorom već podsjet-
nik na sve ono lijepo čemu nas je učio časni
Poslanik (a. s.), sve ono dragocjeno što je u
stanju oplemeniti naše živote i učiniti nas
boljim i kvalitetnijim ljudima spremnim
da poštuju, cijene i vole, a nespremnim da
se pozicioniraju na položaj vrhovnog suca,
Onoga koji će o svemu donijeti konačni sud.
Mevlud u našoj tradiciji nije samo na-
dahnuće koje je svojom toplinom milovalo da propitujemo vlastito naslijeđe, tradiciju svijet i brojne generacije nadahnuo da utiru
Gaševićevo pero pretačući se u tintu vredni- koja nas podsjeća na nit koja povezuje broj- puteve naučnim otkrićima na temelju kojih
ju od najvrednije tekućine koja život znači, ne generacije i kulturu koja opisuje povi- se danas zrcali većina onog što smatramo
već podsjetnik na sve one emocije buđene, jesni put jednog naroda, da odbacujemo modernim, mi se, ustvari, uskraćujemo za
njegovane i oplemenjivane u periodu kada ono što drugi smatraju neispravnim i da se neopisivo dragocjenu priliku za radovanje
je plam vjere bilo teško očuvati koliko i vre- mirimo s nečim novim što ne poznajemo. i širenje pozitivnih emocija, odnosno za
lu žarku na mehkom dlanu. Mevlud nije Samim sebi smo dozvolili da se distancira- sve ono što nam pomaže da budemo sretan,
samo trenutak u kojem se uče predivni sti- mo od onoga što naš narod jeste i što i mi veseo i poletan narod koji je u stanju da u
hovi nastali na molbu bosanskih prviša ili kao dio tog naroda jesmo; zaboravljajući svemu vidi nadu i da, vođen tom nadom,
prilika za stjecanje pjesničke slave onoga da odbacivanjem onoga što jesmo postaje- poboljša stanje u kojem se nalazi. Uskrati-
koji misli da može bolje, nego riznica bo- mo ili ono što nismo ili bivamo ništa, a ni- mo li se za ljepotu mevluda, uskratit ćemo
sanskog jezika, slikovit prikaz plemenitog šta nije dobrodošlo nigdje, pa ni kod onih se za podsjećanje na najprofinjenije emocije
života koji se urezuje u deftere naših srca koji su to ništa postali. Dobrano smo se mi bez kojih ćemo polahko, ali sigurno basa-
postajući tako moralnim zakonikom biva- distancirali i od učenja mevluda. Sve više ti putevima koji ne vode ničemu drugom
nja na ovom prolaznom svijetu. Mevlud je ga, po džamijama, učimo jednom godišnje, nego depresiji i stagnaciji. n

STAV 29/10/2020 63