Page 62 - STAV broj 295
P. 62
DRUŠTVO
Oh, Bože Piše: Elvir MUSIĆ
ŠTA JE NAMA Dma, a jedna od metoda mogla bi
uhovno i psihološko stanje jed-
nog naroda možemo analizirati
na razne načine i raznim metoda-
biti oslonjena na analiziranje broja prilika
MEVLUD za čestitanje i razmjenu najfinijih emocija
u tradiciji određenog naroda. Tako bismo
mogli reći da je sretan, veseo i poletan onaj
narod koji u toku kalendarske godine ima
veliki broj svetkovina, praznika, blagdana
i prisjećanja na velike događaje iz histori-
je koje su slavnim podvizima i moralnim
vrlinama stvarale generacije kroz minula
Dobrano smo se mi distancirali i od učenja mevluda. Sve više stoljeća i milenije.
Tužnim narodima bismo mogli smatrati
ga, po džamijama, učimo jednom godišnje, dok naše kuće ostaju one narode čija tradicija čuva malo prilika za
slavlje, a više za tugovanje i žalovanje. Živeći
željne mevludskih savjeta: A ko hoće da ga vatra ne prži, nek u bezmalo dvadeset godina u istočnim, pre-
srcu salavate zadrži. Zašto je to tako? Pred čim smo ustuknuli? težno muslimanskim zemljama, imao sam
priliku osjetiti i tugu i sreću tih naroda, te
Pred drugima? Pred sobom? Pred onim što nismo ili pred onim tako udaljen od rodnog kraja analizirati i
preispitivati sve ono što moj, bošnjački na-
čemu težimo, a nismo u stanju biti? Pred tvrdnjama da učenje rod čini drugačijim od drugih naroda i po
mevluda nije u islamskoj tradiciji? Da je novotarija (bidat)? Da čemu je poseban u odnosu na druge – niti
jednog trenutka ne niječući činjenicu da
ne pripada muslimanskom biću? Oh, Bože su i drugi narodi po nečemu drugačiji i po-
sebniji od mog naroda. Na iskraju, upravo
62 29/10/2020 STAV
