Page 59 - STAV broj 295
P. 59
Sabina Strinić-Voloder, novinarka, Razgovarao: Hamza RIDŽAL
članica redakcije časopisa za
historijsko naslijeđe, tesavvuf i abina Voloder-Strinić rodila se
kulturu “Kelamu’l Šifa” 1971. godine u Duisburgu (Njemač-
ka). Odrastala je u Čapljini, gdje je
Szavršila osnovnu i srednju školu.
Iskustvo urednice omladinskog programa
BADŽIJA na lokalnom radiju u Čapljini doprinijelo je
njenoj odluci da upiše Odsjek žurnalistike
na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. S
početkom Agresija na Bosnu i Hercegovinu
Sabina prekida studije i vraća svojoj poro-
IMA I dici, te se kao ratni novinar angažira u šire-
nju istine o ratu u Bosni i Hercegovini kroz
različite medije. Protjerana sa svog ognjišta,
odlazi u Njemačku 1993. godine, gdje posta-
je saradnica političkog magazina Ljiljan. U
Rim seli 1995. godine, odakle piše za islamske
DANAS, informativne novine Preporod. Dolaskom u
Sarajevo 1997. godine angažira se kao radio-
novinarka i urednica s akcentom na pitanje
afirmacije žene muslimanke. Od 2003. godine
radi kao novinarka i član redakcije časopisa
za historijsko naslijeđe, tesavvuf i kulturu
ŽIVE TU, Kelamu’l Šifa. Za Stav govori o svojoj knjizi
Badžije, pobožnim ženama koje su obilježile
historiju islama, o istraživanju našeg kultur-
no-historijskog i duhovnog naslijeđa, o ulo-
zi tesavvufa u našoj tradiciji i poticaju koji
on može dati vlastitom duhovnom razvoju.
U NAŠEM STAV: Napisali ste izuzetno vrijednu i poti-
cajnu istraživačku knjigu Badžije – pobož-
ne muslimanke. Otkud ideja da se bavite
ovom temom? Koliko je bilo teško napraviti
jednu takvu knjigu?
STRINIĆ-VOLODER: Baveći se istraži-
OKRUŽENJU rijsko naslijeđe, tesavvuf i kulturu Kelamu’l
vačkim novinarstvom kroz časopis za histo-
Šifa, obrađivala sam, pored ostalog, i teme
kao što su žena i duhovnost, žena u historiji
islama, žena i tesavvuf i slično. Da bih mo-
gla napisala takvu vrstu tekstova, iščitavala
sam stranu literaturu, prevodila i pravila
kompozicije u vlastitom aranžmanu. Jed-
“Hazreti Alija, za kojeg Pejgamber, a. s., kaže: ‘Ja sam nom je moj suprug, zatekavši me u kućnoj
kancelariji, upitao šta radim. Odgovorila sam
grad znanja, a Alija je njegova kapija’, tražio je ponekad mu da pišem tekst, prevodim i da ne znam
odgovor od hazreti Fatime, a za njena tumačenja šta da odaberem jer imam more materijala.
Kaže on meni: “Pa sakupljaj, možeš jednog
Muhammed, a. s., govorio je da su cvjetovi stabla dana i knjigu izdati.” Odgovorila sam mu
da za knjigu treba mnogo više, na što mi je
Nubuvveta. Imam Šafi’i često se savjetovao sa Sejjidom on odgovorio da imam već pola knjige. Tako
je to počelo i, kada pogledam unazad, mogu
Nefisom. Šejhul-ekber Ibn Arebi imao je Fatimu bint izbrojati pet godina, koliko je vremena bilo
el-Musennu od Cordobe, koja je bila njegov duhovni potrebno da bi se materijal za knjigu pri-
kupio, iščitao, sačekao ocjenu recenzenata,
učitelj, šejh i duhovna majka. Hasan el-Basri bio je prelamao i odštampao. U početku nije bilo
teško jer nisam razmišljala o knjizi, a kada
savremenik Rabije Adevijje, bez čijeg prisustva nije je knjiga postala cilj, onda je postalo teško
počinjao džumansku hutbu” jer je došla i odgovornost. Pisala sam o ve-
likim ženama, o našim časnim majkama, o
STAV 29/10/2020 59
