Page 25 - STAV 63 19.05.2016

ekonomsku politiku Carstva. Država je,
piše turski ekonomski historičar Şevket
Pamuk, podržavala domaće proizvođače
i trgovce sve dok su bili u skladu s tom
politikom. Takva centralizacija održana
je, s više ili manje uspjeha, za sve vrijeme
postojanja Osmanskog carstva.
Prilikom sagledavanja osmanske
ekonomske politike moguće je izdvojiti
tri glavna prioriteta. Prvi je bio uredno
opskrbljivanje vojske, plaće i državnih
službenika – poznato kao “urbana ekono-
mija” – što nije bilo dovođeno u pitanje.
Birokratija je znala koji značaj imaju tr-
govci te je podržavala trgovinu, a poseb-
no su dobre uvjete imali strani trgovci.
Osmanske vlasti tolerirale su uvoz, a izvoz
je bio dopušten tek nakon što su bile za-
dovoljene potrebe domaćeg stanovništva.
Drugi prioritet odnosi se na prihode od
poreza. Ekonomski prosperitet Carstva
uveliko je bio potaknut i sve većim ubi-
ranjem poreza. Ustanovljeno je da pore-
zi mogu biti visoki samo ako ekonomija
prosperira. Stoga su traženi različiti načini
za unapređenje ekonomskih djelatnosti.
Treći prioritet ticao se održavanja tradi-
cionalnog reda. Za Osmanlije je idealno
društvo bilo ono u kojem se balans mogao
postići isključivo poštivanjem tog reda po
kojem je sultan uvijek bio na vrhu. Narav-
no, prioritete i ideale treba razdvojiti od
konkretne ekonomske politike provođe-
Portret Mehmeda Fatiha kojeg je 1480. godine izradio glasoviti venecijanski slikar Gentile Bellini ne širom Carstva.

HUTBA I KOVANICA KAO SIMBOLI
Osmanlije su u prvim stoljećima Car-
stva u ekonomiji primjenjivale politiku
državnog intervencionizma. Međutim, to
nije bilo odveć strogo kako mnogi histo-
ričari tvrde, piše Şevket Pamuk. Neki
primjeri uspostavljanja državne kontro-
le nad cijenama, odnosno postavljanja
najviše cijene po kojoj se određeni pro-
izvod može prodavati, ukazuju na to da
se Carstvo odlučivalo na ove poteze samo
kada bi dolazilo do velike nestabilnosti na
tržištu. Ratovi, prirodne nedaće i druge
poteškoće neki su od razloga koji bi na-
gnali državnu vlast da kontrolira cijene.
Monetarna politika Osmanlija bila je
pod velikim utjecajem tradicije Starog
svijeta, posebno onoga u mediteranskom
bazenu. Nisu se libili prihvatiti korisne
prakse Rimskog i Bizantijskog carstva, a
pogotovo islamskih država i drevne Perzije.
Prvi podaci o osmanskom novcu uka-
zuju na to da je novac u opticaj pušten
1326. godine, nekoliko godina nakon
osvajanja sjeverozapadnog dijela Ana-
dolije i prestanka mongolske opasno-
Istanbul iz sti. Osmanlije su u narednim stoljećima
1635. godine
ojačale valutu i uspjele je distribuirati
širom prostranog Carstva. Smatrali su
da su kovanice i hutba (dova za pomoć

STAV 19/5/2016 25