Page 27 - STAV 63 19.05.2016

STAJALIŠTA

SA ZAPADNOG PROZORA
Ko ih, bre, zavadi

SUŽIVOT USTAŠA

I PARTIZANA

Naša je predsjednica, što kopnenih, što (po)morskih, a što
zračnih snaga radijskom repeticijom televizijske poruke koju
su prenijele novine, malo jučer pa malo danas, rekla kako bi
Piše: se trebala pomiriti djeca, što ustaša, što partizana, kako bismo
Nikola PETKOVIĆ
zaboravili na prošlost i okrenuli se budućnosti
U i inkontinentan - rekla je shvativši poruku piru ideala jednoga staračkog doma u ko-
tiho kvarnersko jutro, u kojem pla-
- Da, a danas su svi djeca. Vidite, ovaj je
jemu se trebaju miriti bivši i budući, i to
vi valovi veličaju ionako ravnu po-
oprezno da se ne bi ni u jednom trenutku
predsjednice svih Hrvata. I pokoje Hrvatice,
vršinu mora, a crveni zubaci pod-
sjećaju na užase jugokomunizma,
serić, u daljnjem čakavskom rodu s Mila-
odlučio sam namotati tunu i konačno pri- ali budući da o kćerima ustaša i partizana u dotakli sadašnjosti. A kad tamo Mile Ko-
njezinom obraćanju naciji nije bilo riječi, ne
stati. Ne na obalu. Na dijalog. Ionako ništa bih joj htio imputirati. nom Krampom kodnog imena Budak. To
ne grize. Samo zebe. Naša je predsjednica, - Mogu li pričati s njima, molim vas? sam vidio po posteru Ive Lole Ribara, koji
što kopnenih, što (po)morskih, a što zrač- Jako mi je stalo da se pomire. je odmah do postera Tereze Kesovije, tako
nih snaga radijskom repeticijom televizijske - Jeste li to vi bili u ribolovu da ovako vo- da Ivo Lola nije sam.
poruke koju su prenijele novine, malo jučer njate? - pitala me je glasom kakvim se samo - Oprostite, što je Vaš tata radio za vrije-
pa malo danas, rekla kako bi se trebala po- medicinska sestra može obratiti osobi željnoj me rata? Drugog svjetskog? - pitam.
miriti djeca, što ustaša, što partizana, kako dijaloga s djecom bez obzira na mjesto radnje. - Čiji tata?
bismo zaboravili na prošlost i okrenuli se - Ne. I ja sam jednom bio dijete. Nikako - Vaš.
budućnosti. Budući da mi je nos s njego- da sa sebe sperem memoriju na to. - Četiri i petnaest - odgovara mi gleda-
vim parnjakom lociranim podno Ekvatora, - Izvolite. Tu je dnevni boravak. Tu su jući u kalorifer.
još neuhićenim a još manje transferiranim, svi zajedno. - Ne kada, nego što?
uglavnom okrenut budućnosti, a sve što je Pod prozorom koji gleda na Kvarner sje- - Da. Odveli su ga u četiri i petnaest.
iza njega, prošlosti, odlučio sam se okrenuti di dijete od najmanje osamdeset godina i s Na frizuru.
za 180 stupnjeva ne bih li se suočio s trajnim vršnjakom od sedamdeset i nešto igra briš- - Kamo? - pitam ja.
prezentom na putu u bolju budućnost. I kre- kulu na pariće. - Kod Frana. U Bakru.
nuo u dijalog. Onako, s barke. Kao u Noći - Jeste li gledali dnevnik? - pitam nakon Zbunjen nisam znao kako dalje s ovim
dugih noževa. S kristalnom čašom, pardon, što ih lijepo pozdravim. dijalogom. No, odlučio sam nastaviti u po-
kockom vedrine, otišao sam u obližnju hr- Jednoga sa “Smrt Fašizmu” a drugoga sa mirljivom tonu.
vatsku instituciju ne bih li svjedočio pomi- “Za Dom Spremni”, izgovarajući sve velikim - Ima li tu ustaša i partizana? Ovdje u
rbi djece ustaša i partizana. Smrdio sam na slovima da ne bih nekoga slučajno uvrijedio. ovom domu? Djece njihove?
dagnje, lignje i ono malo mahovine. Mjesto - Ustaše su ti tamo - pokazali su mi obo- - Ima parizera - odgovori Jasenko koji
radnje: Volosko. Vrijeme radnje: Hrvatska. jica. Oni ne znaju briškulu. mi se predstavio.
- Dobar dan! Tražim djecu - rekao sam - A vi ste? - pitam. - Sjećate li se Drugog svjetskog rata? - pi-
ekumeno. - Ja Tone, a on Frane. Inače cimeri. tam u nadi da će se djeca partizana i ustaša,
- Djecu? - upitala je u plavo odjevena - Jeste li gledali dnevnik? od kojih je najmlađi u najboljim osamdese-
žena - a znate li čiju? - Je. Još ne mogu doći k sebi da je umro tima, pomiriti.
- Partizana i ustaša - rekao sam neopran Tito - rekao je Frane varajući na kartama ili - Kako ne. Ratove zvijezda gledao sam
od soli tuđeg mozga. samo mijenjajući žanr te se samohodno pre- triput. Najbolja mi je ona epizoda koja se
- Čega? bacujući s briškule na duplu. zove Ustanak Kronova u režiji Jakova Sedlara
- Ne čega nego koga. Partizana i ustaša. - Jeb’o te Alzheimer, Tonko moj, pa ti si Uzengije.
I obrnuto. na redu - dodao je. - Koga?
- Ali ovdje nema djece. Ovo je dom za - A ne Goebbels. He, he - nadopunio je - Onog Židova. Spielberga. Tko dijeli?
starije i nemoćne osobe. Tone starog partizana koji je rat proveo na - Ti si posljednji miješao, ja dijelim.
- Da. Mislim da se sve poklapa - rekao radu u Njemačkoj. - Ljudi, hoćete li se vi pomiriti? Mislim
sam pomirljivim tonom dijaloga. - Ki? - prešao je na čakavski ne bi li me kao djeca.
- Kako? - upitala je. zbunio uporabom književnog jezika. Pa ča - Daj ne seri! Vidiš da igramo. Nego, ima
- Pa, trebaju mi i jedni i drugi. Jer od ni Lilić sinoć javil da j umrl Tito? i gaude ako hoćeš.
1941. do 1943. partizani su bili nemoćni, a - Svako jutro me to pitaš. Pitaj ustaše. Osvrnuo sam se. Uzalud sva dobra volja.
ustaše moćni, a onda su ustaše onemoćali, a Tamo su ti kod flajšmašine. Oko pomirbe. Djece. Ustaša i partizana. To
partizani bili jaki, odnosno moćni. Onda još Polako sam se pridigao i krenuo od ne ide čak ni u ovim zrelim godinama. Ko
moćniji, pa su prevladali, a sad su svi stari. stola. Ipak, ja sam samo nezvan gost na ih, bre, zavadi? n

STAV 19/5/2016 27