Page 69 - STAV broj 260
P. 69

KERIM SEFER: IZVOD IZ ROMANA “KAKO JE BITI KAMELEON?”

           - I dalje vjerujem da nije sve tako crno.          - Tražim posao, bez dvojbe.
           - I nije. Ako budemo vjerovali ljudima poput tebe – zaključi Eliot.  Tada mu je Drew ispričao kako je s malim očekivanjima predao
           - Još uvijek nisam neko ko bi mogao nešto veliko učiniti. Štaviše,   svoje dokumente na nekoliko različitih adresa, a na svakoj je imao
           pišem, ali ljudi to ne znaju. Jedva da mogu kazati da imam nešto   isti cilj; biti novinar kojeg će u početku ravnati s prosjekom jer će
           ozbiljno, spremno za podijeliti s drugima.         raditi ono što mrze starije kolege, trčati i takmičiti se da bude prvi.
           - Kažeš da si tek diplomirao. To je sasvim dobar razlog da se ne   Istini za volju, ništa od toga nije pretjerano volio jer je naučio živjeti
           prekoravaš. Kao što rekoh, istina u nekom drugom smislu, vrijeme   bez granica. Vrijeme i mjesto nisu smjeli krivo pogledati u oči nje-
           je pred tobom. Dovraga, to je toliko isprana, ali svejedno dosljed-  govoj kreativnosti i unutrašnjem stanju koje, kako je vjerovao, niko
           na misao.                                          nije mogao razumjeti. Čak i ako se desi da osjeti pritisak, nervozno
           - Nije isprana ako vjerujete da se ne može isprati. Sasvim jednostavno.  bi se u mjestu razbijao u komadiće. Nevoljko bi se smijao, pozdrav-
           Eliot je najzad odlučio sjesti na najbližu klupu koja je poluosvijetljena  ljao, hodao neskladno teturajući od bijesa. U svemu tome mrzio je
           gledala na središte dvorišta koje je zbog svog izgleda podsjećalo na   pomisao da sve to zajedno izgleda čudno i neobjašnjivo. Teško bi
           ono zatvorsko, betonirano i silom preuređeno da bi bilo upotrebljivo.  prihvatio činjenicu kako ga gledaju kao čudaka i samotnjačkog bo-
           - “Tražiš posao” je samo uobičajen odgovor na nečije pitanje, ili   lesnika. A mladost koja je čekala da vrisne iz njegovih prsa uporno
           zaista govoriš dosljedno svojim djelima? – Eliot je volio preusmje-  je potiskivana i odgađana, kao da će se ponoviti onda kada zađe
           ravati razgovor samo kako bi se lišio nimalo obećavajućih raspra-  u neku drugu dob u kojoj se uvijek žali i prisjeća. Vrijeme je, mislio
           va, filozofskih produbljivanja i vječitih borbi u kojima nikad niko ne   je tako Drew, apstraktno, pa zato i nije vjerovao da mu se ne daje
           izvuče deblji kraj.                                druga šansa.

                                                                               iskustveno je pitanje koje će nešto kasni-
                                  KERIM SEFER                                  je iznjedriti tačne odgovore”, kaže Sefer.
                                                                                  On ističe da priča nije nastala u jed-
                                                                               nom trenutku. “Najprije su se rojile ide-
                                                                               je i usputno bilježile na džepne komadi-
                                                                               će papira, da bih potom shvatio da imam
                                                                               dovoljno dobre bilješke da započnem ra-
                                                                               diti nešto novo. I zaista jesam, početkom
                                                                               prošle godine. No, maloprije sam spome-
                                                                               nuo kako među onima koji pišu ponekad
                                                                               zavladaju takve krize da im se nije lahko
                                                                               otrgnuti, a stalno odgađanje proces pisa-
                                                                               nja čini dužim nego se to planira. U sva-
                                                                               kom slučaju, i taj proces odgađanja imao
                                                                               je svoje prednosti; nove zamisli su se ni-
                                                                               zale i bile dovoljna motivacija da završim
                                                                               ono započeto. Uzevši u obzir i intenziv-
                                                                               no pisanje i odgađanja, Kako je biti kame-
                                                                               leon? naslov je koji je nastao tek nedavno,
                                                                               a priča iza njega razvijala se godinu dana”,
                                                                               prisjeća se on.
                                                                                  Sefer ističe da mu mnogo znači ula-
                                                                               zak u uži krug pretendenata na nagradu.
                                                                               “Ovo bi bila moja prva književna nagra-
                                                                               da, prvo veliko priznanje mog rada, pisa-
                                                                               nja i zalaganja za očuvanje lijepe pisane
                                                                               riječi. To bi bilo svjedočanstvo za svaku
                                                                               riječ koju napišem, a pred kojom ću uvi-
                                                                               jek stajati; odgovorno i savjesno, za svaku
                                                                               misao koja me nije napuštala ni u najsitni-
                                                                               je sate noći, u ime novih ideja koje poput
                                                                               veza čine ovu priču jedinstvenom. To bi
                                                                               mi ujedno dalo snagu i motivaciju da na-
           Rođen je 1998. godine u Travniku. Prije tri godine u svom rodnom gradu završio   stavim pisati i istraživati. Moram dakako
           je Elči Ibrahim-pašinu medresu, nakon toga dolazi u Sarajevo na studij komuni-  izraziti svoju radost i počast zbog toga što
           kologije na Fakultetu političkih nauka. Piše od ranih godina djetinjstva, a sklonost
           prema pisanju rezultirala je i objavljivanjem njegovog prvog naučnofantastičnog   se moja priča našla u užem izboru za na-
           romana još u srednjoj školi, pod nazivom Prokletstvo mira. Tokom školovanja u   gradu ‘25. novembar’. Ovo je jedna divna
           medresi bio je i autor kratkog filma Tragedija riječi, a kasnije i koautor na filmu   prilika za sve mlade pisce naše zemlje da
           Srce. Pored toga, bio je i član mladog žirija na tri regionalna filmska festivala u   pokažu svoja umijeća i da nikako ne odla-
           Prizrenu, Pančevu i Sarajevu. Trenutno je na trećoj godini studija. Saradnik je na   ze van domovine bilo kojim razlogom, jer
           Radiju BIR, a povremeno piše i za nekoliko portala i magazina.      smo najpotrebniji jedni drugima, sada i
                                                                               ovdje”, poručuje Sefer.        n


                                                                                                    STAV 27/2/2020 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74