Page 71 - STAV broj 260

Piše: Izet PERVIZ plešu cvjetići, listići, vitice i nabujale A historija govori da
glave ljiljana i tulipana. Izniču iz vaza
Fotografije: Adis TANOVIĆ stabla na čijim se krošnjama zaljuljaju na šarenilu ovih boja i
jabuke, i grozdovi grožđa i zeleni svijet jedinstvenosti ove džamije
zimzelenih čuvara s nakostriješenim
šišarkama. Zelene i crvene plohe plove trebamo “zahvaliti”
jedna iznad druge, među njima bakar- vatri. Jer, kazuje ona,
ne tacne i svijetli poslužavnici, i kao da
areni se u Travniku Šarena dža- zvekti negdje olupljeni ibrik iz kojeg da te 1815. godine silovit
mija. Krasnodarjem svojih boja niče vinova loza, gmižući bjelinom po- požar nije zahvatio cijelu
obgrlila cijelu Donju čaršiju. put preplašene zmije. Zvone zvonoliki
ŠU njenom zagrljaju zgrljepila cvjetići u plavom, u crvenom, ukrug, Donju čaršiju i spepelio
se raspustošena travnička stoljeća. Ti nestaju i nanovo dolaze, uspinjući se uz
historijski teški događaji tjerani nepo- smećkasta tijela loza koje se obmotava- je u jednom huku, nikada
uzdanim ljudskim snohvaticama kroz ju oko stabala izniknulih iz nepomičnih nikome ne bi palo napamet
magle dvaju kontinenata, sva ta važna drevnih vaza. Kao iz dječijeg prsta pro-
osvajanja i ratovi, sudbonosne odbrane bodenog trnom, kaplju crvene kaplje iz da dadne mašti na volju
i vojne, glavonoseći ustanci i pobune, nabreklih trešnjevih naušnica. i da se, u slavu života i
strašni veziri i drčni sinovi, opasne intri- Iz bjeline, kao da ih pruža nevidljiva
ge, beskrajna podmetanja i katil-fermani darodavna ruka, iskaču buketići u svim njegove bujnosti, ovako
zašiveni u oplate, sve to sada, ovdje, pred bojama. Tako, raskriljujući svojom poja-
smjelom igrom ovih boja raspada se u vom maglu, doimlju se kao da se nude smjelo poigra bojama i
bezopasnu dječiju igru, a sasvim stvarna bilo kojem prolazniku da ih strga u ime oblicima biljnog svijeta.
ostala je tek nedoreciva ljepota raspore- drage i voljene osobe. Među lalama i
đena u ovo bujno šarenilo što razigrano zvončićima svijetle suncoliki maslačci Uradio je to tada prvi
skakuće po bjelini fasade. poput fenjera zaljuljanog u ruci dosta čovjek u Bosni Sulejman-
Nadvijena nad hudom ljudskom sud- koji je namjerio na sijelo, u razgovoru i
binom, kao kakva nana zavijena aladžom razbibrizi da prekrati dugu zimsku noć -paša Skopljak i otad
nad životima svojih nestašnih unuka, koja, kako to kaže pisac koji je ovaj grad džamija po njemu nosi ime
stoji na stubovima, dok oko nje na sve okovao svojom maštom, nigdje ne zna
strane gamiže život. Ponekad podsjeća biti duža i beznadnija kao ovdje, u srcu – Sulejmanija
na gospođu koja je sve do koljena zavr- Bosne, nad Lašvom, u Travniku, u gra-
nula svoje šarene haljine da ih ne smo- du vezirske časti.
či u vodi što huči na sve strane oko nje, A kada se konačno popale gradske da te 1815. godine silovit požar nije za-
zarobljena u kanale, u lule česmi, u ne- sijalice i svjetlost iz njih raspadne se u hvatio cijelu Donju čaršiju i spepelio je
kadašnje zamišljene šadrvane, fontane i pokušaju da razdere tvrdu bosansku ma- u jednom huku, nikada nikome ne bi
vodoskoke. Kao da svjedoči: ovaj grad glu, tad ništa više nije stvarno. Ni ibrici palo napamet da dadne mašti na volju i
svakodnevno, iznova i iznova, oživljava iz kojih se, umjesto vode, presijava cvi- da se, u slavu života i njegove bujnosti,
u vodi pod mojim nogama. jeće u svim bojama, ni nož zaboden u ovako smjelo poigra bojama i oblicima
crveno meso lubenice, ni balkončić koji biljnog svijeta. Uradio je to tada prvi čo-
POBRATIMSTVO U IMENU je nekada, prije nego će ljudi izmisliti vjek u Bosni Sulejman-paša Skopljak i
U zimsko predvečerje, kad magla mikrofone i zvučnike, služio da petkom, otad džamija po njemu nosi ime – Su-
zašušti odozdo od Lašve, boje kao da za velikih gužvi, mujezin stane na nje- lejmanija. Oni koji razumiju arapski o
zaigraju u ritmu vode koja svojom hu- ga i da, od riječi do riječi, prenosi oni- Sulejman-paši i njegovom velikodušnom
kom opkoljava tijelo džamije i kao da se ma koji će džumu klanjati napolju sve djelu mogu čitati s natpisa na kamenoj
zaljulja cijeli jedan svijet. Odjednom, u ono što hodža govori ljudima u džami- ploči zazidanoj nad glavnim ulazom. Ri-
bjelini opkoljenoj sve snažnijim magle- ji petkom, na džumi, na vazu. Stvarni ječ je o hronogramu u pjesmi koja kaže:
nim sivilom zamreškaju, kao da iznenada nisu više ni okolni dućani, ni miris će-
ožive, zelene loze i krenu ukrug, poput vapa koji se širi iz poznatih travničkih Na obzoruju istinske zore pojavi se je-
vjernika sapetih u sufijskoj halci. I kruže, ćevabdžinica, ni prolaznici pognuti od dan vezir
sve brže i strastvenije, sudarajući se sa hladnoće koji žure za svojim poslom i Njegova se ljubav prosu po ovom svijetu
zelenim listovima, sa žutim ljiljanima i kojima je ova ljepota odavno postala sva- i zasja nevidnim sjajem.
grimiznim grozdjem, provlačeći se kroz kodnevica, ni putnici koji više ne znaju U ovom gradu našao je sreću i u njemu
mozaike na mušepcima gornjih prozora, proći kroz ovaj grad a da još jednom ne se nastanio,
iskreći čas u crvenom, čas u plavom, čas probaju daleko čuveni travnički ćevap, I njegovo srce mu kaza da obnovi oro-
u žutom ili zelenom stidljivom odsjaju niko. Niko više nije stvaran. Sve, cijeli nulu Ćamiliju.
prozorske srče. Oživljena slova s jugo- jedan svijet sazdan od boja, rastače se i Njezinom prvobitnom obliku dade novi
zapadne strane pretvaraju se u drevni kapa preko tamnih gvozdenih demira, sjaj
glas: “La ilahe illallah!” I ponavlja se kao da je kakav svemoćni slikar u jed- Taj veliki dobrotvor vedra srca poput
taj glas glasnije i glasnije, halaka nevid- nom potezu svog kista sve preslikao na Asafa,
ljivo grlo, sve dok se na kraju ne razbije platno i oklopio sivim okvirom od stvrd- Od temelja do vrha sagradi džamiju u
o drugi glas koji dolazi sa sjeveroistoka, le travničke magle. obliku novom.
ponavljajući: “Mašallah, mašallah...” A historija govori da na šarenilu ovih I tako ukrasi čaršiju i osvijetli grad.
Odjednom se razmrlja raspuklo crve- boja i jedinstvenosti ove džamije tre- Pogledaj ovu lijepu građevinu, njezine
nilo vodenog karpuzovog srca. Nad njim bamo “zahvaliti” vatri. Jer, kazuje ona, svjetiljke i kandilje,

STAV 27/2/2020 71