Page 76 - STAV broj 260

KULTURA

u posjetu dođu braća i sestre iz Sandža-
ka a da djeca ne govore bosanski. Zbog
toga su nas sve naučili. Kada smo krenu-
li u osnovnu školu, mnogo smo griješili
u govoru turskog jezika. Sjećam se kada
sam jednom pala pored vrata, a učiteljici
na turskom nisam znala objasniti da sam
se spotakla. Učitelji su imali razumije-
vanja. Znali su da smo Bošnjaci i da ne
znam dobro turski jezik, ali djeca brzo
uče i za godinu-dvije nije više bilo nika-
kvih problema. I dan-danas mi se desi da
majci nešto počnem pričati na turskom,
a završim na bosanskom i da uopće ne
budem svjesna kada se s jednog jezi-
ka prebacim na drugi. Što se identiteta
tiče, mi smo rođeni u Turskoj, ali opet,
kada nas pitaju, svi se izjašnjavamo kao
Bošnjaci i da nam je jezik bosanski jer
to i osjećamo. Često posjećujem i Bosnu
i Sandžak i, svaki put kada se vraćam,
plačem u avionu. Bude mi veoma teš-
ko”, priznaje prof. Akova.
Njena je poruka bosanskohercego-
vačkim porodicama u dijaspori da kod
kuće insistiraju na korištenju bosanskog
jezika, te da cijene i vole našu kulturu,
običaje, kuhinju...
“Možda ćevape nije moguće napra-
viti kao u Bosni, ali druga jela, poput u Turskoj, isto smo tako upoznati s time smo se naselili, ali i dalje i ovdje provo-
različitih vrsta pita, sutlije i sve ono što šta se događa u Bosni i Sandžaku jer to dimo mnogo vremena posjećujući rod-
se ovdje jede i pije, mogu se spremati. stalno pratimo. Jedno oko uvijek gleda binu i prijatelje. U kontinuitetu održa-
Isto je tako i s muzikom. Pratite i vije- na Bosnu i na taj način osjećamo blizinu. vamo veze s Bosnom i Hercegovinom”,
sti. Iako mi znamo sve šta se gdje desilo Jeste, u Turskoj živimo, radimo, onamo zaključuje prof. Akova. n

MOJ JE JEZIK MOJA DOMOVINA

Amira Turbić-Hadžagić, redovna profeso- strani jezik kao standard. Sve vrijeme dok go-
rica na Odsjeku za bosanski jezik i književ- vorimo maternjim jezikom, pa i naši govornici
nost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tu- koji govore maternjim jezikom, a ne standar-
zli, podsjetila je da su bosanski jezik, nakon dnim, mi smo svi u jeziku kao sistemu. Tek
njegovog ukidanja u oktobru 1907. godine, s polaskom u školu počinjemo prvi put učiti
sačuvali Bošnjaci iz gradova, ali i iz sela, kao standardni jezik. Iznimno je važno da vaspi-
i bosanskohercegovački pisci, Bošnjaci, čija tači, učitelji i nastavnici u obdaništu, prvom i
se književnost i danas baštini: “Ove godine drugom razredu osnovne škole ne prekidaju
Međunarodni dan maternjeg jezika posveti- naglo emocionalnu vezu kod djece s mater-
li smo svim govornicima bosanskog jezika i njim jezikom; jer, ako djed i nena kažu ‘goram’
manjinama u Bosni i Hercegovini, a posebno i ‘dolam’, ili ako kažu ‘dole’, a ne ‘dolje’, to kod
našim iseljenicima. Prema posljednjem popi- djece treba njegovati, a također ih, bez dalj-
su iz 2013. godine, oko 52 % stanovništva njeg, treba podučavati i standardnom jeziku.”
izjasnilo se da im je maternji jezik bosanski, Prof. Turbić-Hadžagić ukazuje na sociolin-
oko 30 % maternjim jezikom smatra srpski, gvističku komponentu, koja podrazumijeva
dok između 14 i 15 % stanovništva hrvatski koji živi u Bosni i Hercegovini jer ga tako do- političke, društvene, ekonomske, historijske
navodi kao svoj maternji jezik. Oko tri pro- življava. Martin Heidegger kaže da je jezik utjecaje, koji su sastavni dio standardnog
centa stanovništva izjasnilo se da im je neki kuća bitka, što znači da se bitak manifestira jezika i politika dobrano utječe na standar-
drugi jezik maternji, a to se odnosi na jezike kroz otkrivanje životne istine, a naša životna dizacijske procese kod nas.
17 nacionalnih manjina koje žive u Bosni i istina je, ustvari, naš maternji jezik. Prvi jezik “Da bi jedan jezik bio standardiziran, mora
Hercegovini. Važno je istaknuti da je moj je- koji mi čujemo jeste jezik naše majke. Na- imati pravopis, gramatiku i rječnik. Mi smo
zik moja domovina. Ponovit ću još jednom: kon majke, čujemo jezik svog oca, djedova, kod za bosanski jezik u vašingtonskoj bibli-
Moj je jezik moja domovina, moj je jezik moj nena, komšija, prijatelja, daidža, baka, ujni... oteci dobili 2000. godine. Maternji jezik ne
identitet. Apostrofirat ću i Humboldtovu mi- i tim jezikom progovaramo. I to je naš mater- možemo birati, nego ga dobijemo rođenjem
sao da je jezik prava domovina svakog čovje- nji jezik. U okviru lingvistike i filologije postoji od svoje majke”, navela je, između ostalog,
ka. Stoga, jezik je domovina svakog čovjeka na jednoj strani jezik kao sistem, a na drugoj prof. Turbić-Hadžagić.

76 27/2/2020 STAV