Page 49 - STAV broj 265

KRIVO SRASTANJE
Razgovor na propisanoj udaljenosti

SAMO MAJSTOR MOŽE

PREPOZNATI MAJSTORA

“Sine, ovaj je čovjek duhovna gromada, a sjeo sam na njegovo
mjesto da bih se ugrijao energijom kakve na ovom svijetu nema
mnogo, rijetka je i dragocjena i bit će mi itekako potrebna”
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ

– Davno je kadija Mešić, još u ratu, se ugrijao energijom kakve na ovom svi- – Vidi! On je najveći dio života pro-
govorio da će u vremenima koja dolaze jetu nema mnogo, rijetka je i dragocjena veo u Visokom i ondje mu je bilo dobro,
biti svašta. Dobro se sjećam, baš je tako i bit će mi itekako potrebna.” često je to naglašavao, a kad se penzioni-
rekao – bit će svašta. Ti si ga dobro po- – Dakle, majstor je prepoznao rao, kadinica je željela da se vrate u Tu-
znavao, pa misliš li da je pod tim podra- majstora? zlu i rekla mu: “Stari, eto, nahodali smo
zumijevao i ovo zlo koje nas je snašlo – – Baš tako. se, svako malo selili u drugi grad, svašta
reče mi neko. – Ako te ne smaram, volio bih čuti preko glave preturili i krug se zatvorio.
– Ne znam. A nisam ga ni dobro još toga o njemu. Znaš, površno sam ga Ostarjeli smo i vrijeme je da se vratimo
poznavao. poznavao, pa... Je li bio strog? kući, u Tuzlu.”
– Kako nisi? Pa, godinama si bio u – Nije. Primjerice, mada nije bio pu- I kadija je, mada dobro znajući gdje
njegovoj blizini! šač, ponekad bi izvadio kutiju cigareta i se i u šta vraća, ispoštovao ženinu želju
– Kadija je bio majstor, a ja šegrt. Samo ponudio one koji puše. Naravno, iz po- i pravo, zamijenio stan i vratio se u Tu-
majstor može prepoznati i upoznati dru- štovanja prema njemu, cigaretu niko ne zlu. A zatekao je ono što je i očekivao:
gog majstora, šegrt nikad. bi zapalio, ali, katkad, a u svakom druš- duhovnu pustinju. Kome je on u takvom
– Preskroman si. tvu nađe se kakav edebsuz, neko bi i za- ambijentu mogao kazivati i tumačiti
– Nisam, to je tako. Uostalom, i kadija dimio, no kadiji to nije smetalo. Mesneviju? Takve publike naprosto nije
je bio jako skroman, odnosno nije bio raz- – Zaista? I to da čujem! A, reci mi, je bilo! Ali, koncem osamdesetih godina
metljiv, sujetan, a kad bi prepoznao većeg li vam davao kakve savjete, preporuke? ipak je počeo. Zašto? Naređeno mu je.
majstora od sebe, odavao bi mu dužno, – Otvoreno nikad, indirektno uvijek. On je to javno, u džamiji, obznanio i
zapravo, veliko poštovanje. Tako, a ovo Znaš li kako se savija pita u tepsiji? obavijestio prisutne, pazi, obavijestio,
mi je ispričao njegov sin Omer, u kućnu – Naravno! Krene se od sredine k ru- a ne pozvao, da, ako žele i mogu, pri-
posjetu došla mu je visoka delegacija koju bovima, ono, koncentrični krugovi, kao sustvuju njegovim dersovima. Ko mu
je predvodio tadašnji muftija, a današnji kad baciš kamen u mirnu vodu. Zašto je to naredio? Ne znam, a ni on o tome
reis Kavazović. Među njima je bio i ču- me to pitaš? nikad nije govorio. Eh, sad, drage volje
veni šejh Mujić. Kadija je bio bolestan i – On je u svojim istupima radio suprot- ili ne, u to ne bih ulazio, mogu samo po-
sam nije mogao ustati iz kreveta. Vrata no. Počeo bi s nekom naoko ordinarnom griješiti, ali, kako god, djelovao je iliti
je otvorila kadinica i, premda ga nikad pričom, recimo, o svom službovanju u Sto- predano izvršavao naređenje, prilagođa-
ranije nije vidjela niti je uopće znala ko cu ili Sarajevu, a zatim bi, malo-pomalo, vao, koliko je mogao, Mevlaninu misao
je, poljubila je šejha u ruku. Nakon što se priču usložnjavao, primicao se ka sredini uglavnom neukoj i neupućenoj publi-
pozdravio s gostima, uveo ih i smjestio u “tepsije”, indirektno pritom odgovarao ci, trajao kratko, svega četiri godine, i
dnevnu sobu, Omer je ušao u očevu sobu na nepostavljena mu pitanja, nerijetko ostavio iza sebe blistav trag. Dakle, us-
i, sav u čudu, ugledao kadiju na nogama i i na ona koja, barem meni, nisu bila ni pio je, premda mu okolnosti apsolutno
odjevenog kao za izlazak. Gosti su se, veli nakraj pameti, tako da bih, na koncu, a nisu išle naruku, a što je, opet, dobra
Omer, zadržali kratko, poželjeli domaći- da ga i ne pitam, dobio mnogo odgovora, pouka za sve nas.
nu od dragog Boga svako dobro i otišli. mnogo više no što sam očekivao. Dakle, – Hvala ti.
Kadija je smogao snage da ih isprati, a trebalo je samo pažljivo slušati i usvajati – Na čemu?
potom se vratio u dnevnu sobu i sjeo na neizravno izrečene savjete i preporuke, – Ovo mi je prvi normalan, suvisao
mjesto na kojem je tokom posjete sjedio a, kako rekoh, bilo ih je zaista mnogo. razgovor a da nije o virusu. A i doznao
šejh Mujić. Omer ga je upitno pogledao, – Nego, sve hoću da te pitam, a uvi- sam dosta toga. Trebali bismo češće ovako.
a otac mu je jedva čujnim glasom rekao: jek zaboravim, čuo sam od nekog da se – Ali na propisanoj udaljenosti i s ma-
“Sine, ovaj je čovjek duhovna gromada, kadija i nije baš drage volje prihvatio dr- skama na licu!
a sjeo sam na njegovo mjesto zato da bih žanja dersova iz Mesnevije. Je li to tačno? – Dogovoreno. n

STAV 2/4/2020 49