Page 74 - STAV broj 265

KULTURA

Veliki pjesnik na braniku vjere

KAKO JE MUSA ĆAZIM ĆATIĆ

1913. OBJASNIO PREDRASUDE

O TRETMANU ZARAZNIH

BOLESTI U ISLAMU

Česti su tekstovi u kojima nalazimo da su vjerske zajednice, umjesto da se bore protiv bolesti,
pripisivale joj, svaka svoj, poseban smisao. Navodni muslimanski “fatalizam” tumačen je potrebom
za molitvama i posebno rezigniranim prihvatanjem mučeništva. Baš takve tvrdnje Musa Ćazim Ćatić

u časopisu Biser 1913. godine, prevođenjem teksta Temelji islamskog morala Ahmeda Naima o
tretmanu zaraznih bolesti u islamu, potpuno je opovrgao. U uvodnom dijelu autor raspravlja o kada
i kaderu, sudbini i slobodnoj volji, citirajući filozofske polemike i mišljenja filozofa, teozofa o toj temi

Piše: Hasan EMINOVIĆ takve tvrdnje Musa Ćazim Ćatić u časo- toj temi, među njima i Charlesa Jour-
pisu Biser 1913. godine, prevođenjem tek- dana, bivšeg člana francuskog instituta,
U ma o tretmanu zaraznih bolesti u islamu, najizraslijeg islamskog alima. Promišljanja
čije je mišljenje ocijenjeno kao mišljenje
sta Temelji islamskog morala Ahmeda Nai-
vrijeme do sada nepoznate pri-
jetnje po zdravlje ljudi prou-
potpuno je opovrgao. U uvodnom dijelu
o toj temi u prijevodu Muse Ćazima Ćati-
ća Naim je argumentirao tematiziranjem
zrokovane virusom COVID-19
autor raspravlja o kada i kaderu, sudbi-
nerijetko se možemo susresti s
polemike i mišljenja filozofa, teozofa o
historijskim podacima o zaraznim bo- ni i slobodnoj volji, citirajući filozofske odnosa islama spram zaraznih bolesti.
Donosimo taj dio teksta bez uredničkih
lestima, ponajviše kuge, kolere i njima i lektorskih intervencija, onako kako ih
sličnim, iz prošlosti Bosne i Hercegovi- je objavio Musa Ćazim Ćatić.
ne i Balkana općenito. Pritom se nerijet-
ko nekritički citiraju poznati evropski PRIJEVOD MUSE ĆAZIMA ĆATIĆA
istraživači i njihovi izvori o tome. Sma- Muslimani vjeruju da je Božija volja
tralo se da zarazne bolesti, uostalom, kao samostalna u proizvađanju sviju svjet-
i sve drugo štetno po čovjeka, tokom 19. skih događaja, pa među njima i ljudskih
i početkom 20. stoljeća u Evropu dolaze s činova, koji su proizvod Božije moći. Mu-
područja Osmanskog carstva, a u potkon- slimani vjeruju, da je Bog stvoritelj kako
tekstu se nastojalo poručiti da te pojave univerzalnih zakona, koji svemir uređuju
imaju svoja izvorišta u fatalističkom po- i upravljaju, tako i sviju pojedinih poja-
imanju islama. Pritom ne treba smetnuti va i događaja, koji se po tim univerzal-
s uma snažan otklon spram crkve i crkve- nim zakonima zbivaju. Jest, muslimani
nog učenja koji je u naučnim krugovima pozitivno vjeruju, da Bog ima beskraj-
već bio preplavio evropsko tlo. Historičari nu moć i neizmjernu volju, da radi sve
su uglavnom uloge vjerskih zajednica u ono, što hoće po svojoj apsolutnoj volji.
tim kriznim vremenima okarakterizirali (Fe’al lima jurid.) Ako ima ljudi, koji se
potpuno negativnim. Česti su tekstovi u protive ovom vjerovanju, i kojima se ono
kojima nalazimo da su vjerske zajednice, ne sviđa, to su samo filozofi, koji niječu
umjesto da se bore protiv bolesti, pripisi- egzistenciju Stvoritelja svijeta. Ovo pak
vale joj, svaka svoj, poseban smisao. Na- naše vjerovanje je apsolutno neodjeljivo
vodni muslimanski “fatalizam” tumačen od vjerovanja u kader. Ta posve je nešto
je potrebom za molitvama i posebno rezi- drugo vjerovati Boga ovako, kao što ga
gniranim prihvatanjem mučeništva. Baš mi vjerujemo, a drugo je: vjerovati ga

74 2/4/2020 STAV