Page 82 - STAV broj 265

KULTURA

spasenja. On ih je podijelio u čete i poslao Poput Alexandera i Thomasa Rossa, kad spoj čovjeka i zvijeri, kao krivovjerca, šar-
da pljačkaju karavane trgovaca koji su pu- Stubbe piše o Muhamedu, on prije svega piše latana koji je uspio iskrivljujući istine kr-
tovali kroz pustinju. Na taj je način uveća- o engleskoj politici. Stubbe je bio prijatelj i šćanstva prema svojim ciljevima.
vao svoje bogatstvo i uvećavao broj onih štovatelj Thomasa Hobbesa, s kojim se če- U Tolanovoj knjizi stoji da je tadašnja
koji su bježali ka njemu. Prema Rossovim sto dopisivao: Stubbe je 1650. godine radio osuda islama kao hereze proizašla iz sara-
riječima, Mahomet je raskalašen i revolu- na latinskom prijevodu Hobbesovog Levi- censkih vjerovanja. U početku se pretpo-
cionar: on je, zapravo, Cromwell, ali Ross jatana. Njegov Muhamed dobro se uklapa stavljalo da su muslimani pagani poput
to ne smije otvoreno reći ni napisati jer bi u model dobroćudnog monarha Levijatana. Vikinga. “Kada su na sjeveru Evrope u 11.
istog trena bio uhapšen, što se i desilo 1654. Stubbeov Muhamed hobezijski je mo- i 12. stoljeću čuli za ime muslimanskog pro-
godine, kada je bio osumnjičen za izdaju (u narh koji se vraća jednostavnom obliku roka, često su zamišljali da taj ‘Mahomet’
aferi koja nema veze s njegovim prijevodom prirodnog monoteizma u skladu s religijom mora biti saracenski bog.” Izraz “Mahom-
Kur’ana). Kasnije je pušten na slobodu uz primitivnih kršćana. Stubbeov rad nije samo met” označavao je “idola” tokom cijelog
kauciju i otišao je u Köln u izgnanstvo. akademska vježba u historiji religije; to je srednjeg stoljeća.
polemičko djelo usmjereno na anglikansku Sve to, naravno, govori mnogo više o
STUBBE I FRANCUZI crkvu i monarhiju. Poput Muhameda, i kralj srednjovjekovnom kršćanstvu nego o samom
Ostali rojalistički pisci također su us- bi trebao oduzeti svećenicima njihovu moć Muhamedu. U Tolanovom istraživanju “za-
poređivali Cromwella s Muhamedom po- i zabraniti praznovjerno učenje, vraćajući padnjačka percepcija islamskog proroka od
put Lancelota Addisona 1678. godine. se jednostavnom, racionalnom monoteizmu srednjeg vijeka do danas” služi kao pokazatelj
Rojalisti i parlamentarci međusobno su ranih kršćana. Drugim riječima, Karlo II ne evolucije islama već evolucije zapadnja-
se vrijeđali poredivši jedni druge s Muha- trebao bi postati novi Muhamed. ka. Neizbježno je da je prevladavajući dojam
medom, baš kao što su to radili katolici i U Engleskoj u 17. stoljeću razgovor o bio pomiješani strah i odbojnost prema ci-
protestanti početkom 16. stoljeća. Ipak, s islamu, a posebno o Muhamedu, bio je način vilizaciji koja je od Španije do Balkana bila
vremenom je takva polemika prestala. Na kritiziranja moćnika, kralja, crkve ili Com- kontrapunkt kršćanima Evrope. Muhamed
to je dobrano utjecala religiozna tolerancija monwealtha, kada nisu bile moguće izravni- je u srednjem vijeku imao nekoliko lica, bio
Osmanskog carstva koja je postala za neke je kritike. Jedna od posljedica ove retoričke je napravljen od zlata štovanog u Jerusale-
Engleze uzor. Ipak, nijedan od autora još upotrebe islama bila je to da Muhamed više mu, bio je neko ko ismijava svoje lahkovjer-
uvijek ne prikazuje poslanika Muhameda nije daleki, strani lik, Muhamed je postao ne sljedbenike, neko ko je epileptičan, neko
kao pozitivnu figuru. poznat reformator kojem se ili divite ili ga koga su tadašnji autoriteti nazivali “groznim”.
Niko to ne radi sve dok Henry Stub- prezirete. U sljedećem stoljeću francuski su Tadašnji autori, kada pišu o Muhame-
be nije 1671. napisao svoj rad Original & autori koristili Poslanika na sličan način, du, pišu tako da se obračunavaju sa svojim
progress of Mahometanism. Stubbe je Posla- oslikavajući ga kao antikleričkog junaka, tadašnjim protivnicima. Peter Venerable
nika opisao kao velikog reformatora koji on je primjer prosvijetljenim evropskim osuđuje Muhameda, a ustvari se bori pro-
se borio protiv praznovjerja i nelegitimne monarsima koji bi trebali ukinuti privile- tiv širenja krivovjerja u samom kršćan-
moći kršćanskog klera i nastojao se vratiti gije katoličkog svećenstva. stvu. Voltaireova osuda Muhameda bila
čistom monoteizmu. Stubbeov Muhamed Prezir prema islamu bila je tradicija u je usmjerena, uglavnom, ne na islam već
religijski je reformator, voljeni i poštova- Francuskoj koja je dosezala daleko u fran- na njegovu Katoličku crkvu. Muhamed je
ni zakonodavac, vladar i mudrac. Stubbe cusku historiju, još prije vremena Voltairea poslužio kao sredstvo evropskim intelek-
postaje prvi evropski nemusliman koji je i Diderota. Najstarija evropska karikatura tualcima. Ipak, nakon Stubbea, pojavljuje
tako blistavo predstavio Poslanika. Muhameda bila je ilustracija djela Petra Ple- se mnoštvo prosvjetitelja koji oduševljeno
Stubbe je napisao prvi tekst u Engle- menitog, opata iz 12. stoljeća iz Burgundije. razmatraju život Poslanika koji je prezirao
skoj koji je pozitivno dokumentirao život U kršćanskom učenju islam je bio monstruo- metafizičke složenosti kršćanske teologije i
poslanika Muhameda, slavio Kur’an kao zna izopačenost ne samo hereza nego suma čitav taj aparat svećenstva. Čak je i Voltaire
božansku objavu i hvalio muslimansku to- svih krivovjerja. Muhamed je bio “odabrani pred kraj svog života bio spreman priznati
leranciju kršćana, rušeći tako dugo naslije- učenik đavola”. Karikatura koja je pratila Muhameda kao najbriljantnijeg utemelji-
đe predrasuda i neprijateljstava. Petrov tekst prikazala ga je kao monstruozni telja “sekte” koji je ikad živio. n

82 2/4/2020 STAV