Page 31 - STAV 83 06.10.2016

STAJALIŠTA

UOčI PETKA
Nova politička paradigma

moć je dobra ako

se dobro upoTrijebi

Kroćenje političke moći treba biti temeljni problem društvenih
teorija. Moć nam treba, ali je treba ukrotiti. Interesi su neizbježni,
Piše: ali ih treba etički usmjeriti
Samedin KADIĆ

U realpolitike i idealpolitike. “Jer ni real- nas tome uče pobožne askete. Nasuprot
Küng predlaže srednji put između
kapitalnom djelu Svjetski ethos
za svjetsku politiku Hans Küng
ovom asketskom moraliziranju, javljaju
pokušava odgovoriti na funda-
se one bezbrojne zloupotrebe moći od sa-
politika jednog Richelieua – Bismarcka
mentalno pitanje: “Trebamo
o prisvajanju moći ili servilnosti. Kada
li nastaviti u stilu one evropske politike – Kissingera, a ni idealpolitika na tragu mih vjerskih službenika, bilo da je riječ
jednog Wilsona nije dostatna za postmo-
moći suverenih država koja je odredila derno policentrično razdoblje svijeta...” je riječ o religiji, ona mora postojati i
cijelo moderno doba otkad ju je prije 300 Naprosto, “trebamo novu paradigmu za kao kritika politike. Ali ne kritika u ime
godina uspješno provodio kardinal Ric- politiku koja povezuje trijezno slijeđenje moći i ljudi, već u ime principa. Samo
helieu?” Za Künga je kardinal Richelieu interesa i načelno etičko usmjerenje”. Duh tako religija može učestvovati u javnom
simbol nemilosrdne politike snage kojeg te paradigme Küng derivira iz Jonasove životu na esencijalan način ne gubeći
“kršćanska načela nisu spriječila da be- etike odgovornosti. Kao što nam treba svoju autentičnost. Zahtjev za svjetskim
skrupulozno poseže za sve većom moći”. etika odgovornosti, kako vapi Hans Jo- ethosom koji predlaže Küng jeste zahtjev
Drugim riječima, treba li nastaviti mo- nas u famoznom djelu Princip odgovornost, za povratkom religije u javni život: reli-
dernu političku paradigmu (koju markira isto tako nam je neophodna i politika od- gije trebaju postići minumum saglasno-
Machiavelli, u praksi razrađuju Richelieu govornosti. Zapravo, politika koja bi se, sti oko temeljnih moralnih principa te u
i Bismarck pripremajući teren za krvavo poput kartezijanske izvjesnosti, deduci- ime tih principa nastupati u javnom ži-
20. stoljeće) ili je vrijeme za novu, postmo- rala iz jednog principa, a potom granala u votu. Pod tim pretpostavkama, sama re-
dernu političku paradigmu (koju je, pre- nacionalne i globalne odgovornosti. Prvo ligija treba određenu moć budući da od
ma Küngu, neuspješno predlagao američ- što bi ta politika trebala izreći jeste: “Ni moralnih principa koji nemaju političku
ki predsjednik Woodrow Wilson) koja će diplomacija, ni tajne službe, a ni redar- snagu nema koristi.
se temeljiti na pravdi, miru i sigurnosti? stvo ne stoje iznad ćudoređa.” Kroćenje političke moći treba, dakle,
Ali postoje teoretičari koji realpolitiku Ne preostaje ništa drugo, nego polahko da bude temeljni problem društvenih te-
ili politiku moći uzimaju za neprikosno- i mukotrpno ostvarivati novu političku orija. Funkcija svjetskog ethosa, kojeg
veni princip, a svako uvjetovanje politike paradigmu koja se treba temeljiti na jed- predlaže ovaj autor, jeste da uravnoteži
moralom i idealima vide kao glupost, na- nom ethosu, na ethosu po kojem se čak usmjerenja ka moći različitih političkih
ivnost i degeneraciju. Takav je teoretičar ni za nuždu ne smije biti nemoralan ili subjekata. Upravo je to, prema Küngu,
svakako Henry Kissinger, čije obimno po kojem političari ne smiju lagati. Tvr- istinski ideal demokratije: reduciranje
djelo Diplomacija predstavlja eklatantnu deći da se pomoću ethosa mogu dobiti i parcelisanje moći. Moć nam treba, ali
apologiju politike moći, te kao takvo, pri- izbori, odnosno političkom kampanjom je treba ukrotiti. Interesi su neizbježni,
prema nove generacije za politiku s onu koja neće gazati moralna pravila, Küng ali ih treba etički usmjeriti. Kako ogra-
stranu dobra i zla. Skidajući teorijske slo- pokazuje kako svojim konceptom politič- ničiti moć? Kada je riječ o unutrašnjoj
jeve s Kissingerovih formulacija, Küng kog ethosa nije puki pretjerani optimist, političkoj moći, Küng se poziva na švi-
primjećuje da slavni američki politolog nego odmjereni teoretičar koji inkluziv- carskog politologa Aloisa Riklina, koji
i političar nema razumijevanja za moral no i ravnopravno pokušava pronaći mje- preporučuje nekoliko mehanizama za
u politici. Kissingerovi su uzori Riche- ru u kojoj bi zajedno funkcionirali moć, obuzdavanje moći – od ustava i podjele
lieu, Bismarck, Palmerston, Metternich, interesi i moral. vlasti do balansiranja moći putem sma-
Roosvelt, sve sami političari snage, dok sa Iako teolog, Hans Küng ne upada u njene razlike u moći. Ali kada je riječ o
skrivenim prezirom govori o Jeffersonu, zamku moraliziranja o moći kao vječnom uređenju moći između nacija, potrebno
Franklinu, pa i Wilsonu, kao o idealistima ljudskom iskušenju. Moć je dobra, kaže je pronaći novi regulator koji će biti na
i političkim naivcima. Ono što zabrinjava Küng, ako se dobro upotrijebi. Kao kon- tragu onog zlatnog pravila ljudskosti: ne
kod raznih kissingera nije isticanje intere- stitutivni elemenat ljudskog postojanja, radi drugome što ne želiš da se tebi radi.
sa i moći, već “podcjenjivanje, relativizi- moć nije moralna. Čovjek joj daje te si- Za to nam je potreban, smatra Küng,
ranje i političko podređivanje morala”. gnature. Moć nije inherentno zla, mada svjetski ethos. n

STAV 6/10/2016 31