Page 41 - STAV broj 402

OTAC, BABO, TATA, ABA, ĆAĆA...

Indoevropski jezici uglavnom imaju zajednički korijen za riječ ko- atta, lat. atta, het. atta, a oblički je prilagođena riječ prisutna u go-
jom se imenuje muški roditelj. Tako je manje-više poznato da je u tovo svim slavenskim jezicima: rus., slovač., češ. otec, slov. oče,
engl. father, njem. Vater, grč. papas, lat. papa, ital. padre, šp. pa- polj. ojciec, dok je u bosanskom otac. Pretpostavljeni oblik glasio
dre, fr. pere, hin. pita, perz. Peder itd. U bosanskom jeziku postoji je *atikos > *otikos, odakle je u kasnijoj fazi razvoja formiran oblik
čitav niz sinonima za ovaj pojam, pri čemu svako ima neku svoju otьkъ, da bi nakon pojavljivanja ove riječi u nekim kosim padeži-
značenjsku nijansu: tata – koji je nastao reduplikacijom početnih ma došlo do formiranja oblika otьca usljed djelovanja treće pala-
slogova ta-ta, što odgovara onomatopejskom porijeklu u počecima talizacije, koji će se analogijom prenijeti i u nominativ otьcь. Isto
usvajanja govora kod male djece (odatle hip. tajo i tajko); ćaća – tako, u toj fazi u obliku vokativa formiran je oblik otьk-e > otьče,
otprilike odgovara porijeklu kao tata, s tim da je u datom slučaju što je nastalo djelovanjem prve palatalizacije. Kasnije je u savre-
riječ o prejotiranom t-ja-t-ja, što daje ćaća (odatle i žarg. ćale, usm. menom jeziku nominativ dao otac, nakon što je poluglas u slaboj
poet. ćajko); babo – što je došlo posredstvom osm. tur. jezika iz poziciji ispao, a u jakoj se vokalizirao u a. U kosim padežima oblik
perz. bābā; baba – u nekim narodnim govorima, naslijeđeno kao oca nastao je od oblika otьca, koji je, nakon gubljenja poluglasa,
i babo; aba – u nekim govorima srednje Bosne, što je vjerovatno izgubio t ispred c zbog zakona ispadanja suglasnika, a slično se
uzeto iz arap. ‘abun – ‘abaun, iako je vjerovatno da je gramatički desilo i s oblikom oče. Zanimljivo, za navedeni oblik postoji upo-
nastavak -a došao kontaminacijom iz oblika baba. Navedeni primjeri rednica u turskom jeziku: ata u složenici Atatürk, što se prevodi
pokazuju uglavnom lekseme koje su stilski, emotivno i dijalekatski kao “otac Turaka”), a također u ovom jeziku postoji izraz atik, što
markirane, ali je općeupotrebna leksema otac. Ova riječ pokazuje, znači “staro”. Otuda, ne treba čuditi da se osnova starog pret-
prema nekim izvorima, vezu prasl. s avarskim porijeklom, kako se postavljenog oblika *atikos donekle poklapa s ostacima moguće
npr. pojavljuje u mađ. apa, iako je to pitanje sporno s obzirom na uporednice u značenju “stari”, što i u današnjem žargonu postoji
to da je njezin korijen zabilježen i u drugim izumrlim jezicima: got. kao izraz za oca. Nije šala, nije lahko doći do oca.

KAKO SMO DOBILI MATER?

Indoevropski jezici uglavnom imaju zajednički mammal, što znači sisar, a što je povezano s stariji u navedenoj izvedenici majka, ali pošto
korijen za riječ kojom se imenuje ženski rodi- dojenjem, kojom se prilikom stvara mumlja- nije jasno kada je nastala ova riječ, to ostaje
telj. Tako je manje-više poznato da je u engl. nje; mati – prisutno u narodnim govorima i otvoreno pitanje, s obzirom na to da sekven-
mother, njem. Mutter, grč. mitera, lat. mater, standardu, stari je oblik koji je zabilježen još ca -ajk- u drugim riječima ženskog roda ima
ital. madre, šp. madre, fr. mere, hin. maan, u stsl. jeziku; majka (akcent kao bajka) op- većinom silazni akcent), a prvotnost uzlaznog
perz. mader itd. Situacija u slavenskim jezi- ćeprihvaćeni je oblik koji je uglavnom i stan- akcenta potvrđuje hipokoristik maja.
cima u vezi s ovom riječi jeste sljedeća: slov. dardiziran (kao i mati, iako je mati u drukčijem Treba napomenuti da se u razgovornom stilu
mati, slovač., polj. i češ. matka, rus. matь, ukr. statusu u odnosu na ovu riječ zbog njezina često griješi pa se oblik akuzativa ove riječi
mati, bjrus. maci, bug. maika, mak. majka. U povlačenja pred ekspanzijom ove majke), a analoški upotrebljava u obliku nominativa,
bosanskom jeziku postoji čitav niz sinonima nastao je unakrštanjem dvije starije lekseme odakle dolazi npr.: *Mater ga poslala u školu,
za ovaj pojam, pri čemu svako ima neku svo- koje danas nisu u upotrebi: matka (up. oblik a trebalo bi: Mati ga poslala u školu. Zanimlji-
ju značenjsku nijansu, imajući u vidu i druge matka zabilježen u zapadnoslav. jezicima) i vo, riječ mati u semantičkoj je vezi s imenicom
moguće lokalne varijacije: maja (up. domaći hipokoristički oblik od tata: materija i drugim izvedenim riječima – mate-
mama – oblik koji se prvenstveno po pori- tajo), odakle je dobijen oblik majka; majka rijal, materijalan i dr. – jer je i materija naša
jeklu veže za onomatopejsko redupliciranje (akcent kao Mara) – oblik je koji je dijalekat- materijalna mati. Isto tako, metaforizacijom
slogova prilikom usvajanja dječijega govora; ski ograničen, uglavnom u južnijoj zoni sred- značenja izvedene su i riječi matica i njezi-
zanimljivo je da ovo početno m- ima veze s njojužnosl. zajednice (s obzirom na porijeklo na brojna izvedena značenja, kao i mater(n)
onomatopejskim glagolom mumljati, odakle akcenta hipokoristika koji je dao svoj akcent, ica, matrica, a vjerovatno i još neke druge.
se vidi npr. etimološka veza s engl. imenicom možda bi se moglo zaključiti da je ovaj akcent Nije šala, nije lahko biti mati.

KAKO SMO DOBILI DIJETE?

Kako indoevropski jezici uglavnom imaju zajednički korijen se u većini slavenskih jezika razvili diferencirani oblici: *dětę.
za riječ kojom se imenuju roditelji, tako se njihovo potomče Ovaj oblik, međutim, ima semantičku vezu s glagolom doji-
imenuje različito, iako u nekim slučajevima postoje veze. Tako ti, kojem je pretpostavljeni oblik *doiti, tako da je kasnije od
je manje-više poznato da je u eng. child, njem. Kind, šved. diftonga -oi- nastao jat (ě), a nastavak -ę, odnosno kasnije
barn, grč. paidi, lat. pueri, rum. copil, fr. Enfant itd. U nave- -e apstrahiran je prema drugim oblicima imenica srednjeg
denim primjerima može se vidjeti stara poveznica u engl. i roda kojima se obilježava srednji rod jednine, kao npr. tele
njem. riječi s našom riječju čedo < *čęd- < *kind-. Što se < *telę, janje < *(j)agnę, jare < *jar-, krme < *kъrm-, pile <
tiče slavenskih jezika, u njima nalazimo: slov. otrok, mak. i *pilę, ždrijebe < *žerbę itd. Prema tome, etimologija imena
bug. dete, slovač. diet’a, češ. ditě, polj. dziecko, rus. rebe- dijete veže se za značenje “ono koje doji”. U odnosu na obli-
nok, ukr. ditina, bjrus. dziciaci. Imajući u vidu navedene sla- ke za majku, pa onda za oca, oblici za oznaku djeteta ras-
venske oblike, može se primijetiti da postoji nekoliko korije- pršeniji su, što je svojevrsni odraz ljudske prirode. Nije šala,
na od kojih dominira oblik dijete, odnosno oblik iz kojega su nije lahko odgojiti dijete.

STAV 18/11/2022 41