Page 38 - STAV broj 402
P. 38

DRUŠTVO



                                                                               Brezi. Dok se prisjeća izbjegličkih dana,
                                                                               ima samo riječi hvale za mještane Kaknja.
                                                                                  “Ne znam bismo li mogli i blizu biti
                                                                               na usluzi Kakanjcima u odnosu na to ka-
                                                                               kav smo mi tretman imali kod njih. Ima-
                                                                               li smo, za to vrijeme, kraljevski tretman.
                                                                               Stvarno su nas široke ruke prihvatili i
                                                                               maksimalno nam pomagali. Pretežno
                                                                               smo bili u srpskim kućama, a rahmetli
                                                                               dedo Alija i nana Sejda bili su uglavnom s
                                                                               nama. Kada su nas tek dovukli u Kakanj,
                                                                               prvo smo bili u selu Živalji, nešto dalje
                                                                               od Kaknja. Inače, pri pristizanju vršena
                                                                               je selekcija – ko ima manju djecu bit će
                                                                               smješten u užoj gradskoj jezgri Kaknja,
                                                                               a oni s nešto starijom djecom dobili su
                                                                               smještaj malo dalje, po selima. Vjerovali
                                                                               ili ne, širokog srca jedna porodica primila
                                                                               je nas petero, to je golema usluga bila u taj
                                                                               vakat. Druga porodica u svoju kuću pri-
                                                                               mila je rahmetli dedu i nanu, pa je moja
                                                                               jedna sestra prešla kod njih. Zatim smo
                                                                               našli jednu napuštenu muslimansku kuću
                                                                               u poluruševnom stanju, s dosta cigle unu-
          Držala je u manjoj štali i koze sve do una-  i saznati. Njegov trup bez glave EUFOR   tra. Uspjeli smo je koliko-toliko dotjerati
          zad nekoliko godina, dok nije onemoća-  je iza rata pronašao u rijeci Bosni u Viso-  i tu smo se svi spojili“, kaže nam unuka
          la, ali kao veliki radnik i u 87. godini ne   kom. Na njemu je bila i sva odjeća. Glava   hanume Alijinice.
          miruje – ima tri kokoške i briga o njima   mu je pronađena na istom mjestu gdje je   Redžiba Halać nam govori da joj je
          joj je jedna od glavnih dnevnih zanima-  ubijen Hasib-efendija Ramić zajedno s   svekar Alija, nakon što se Rifet nije vraćao
          cija. S njom su nas dočekali njena snaha   kompletnom porodicom u Semizovcu.   kući, rekao kako moraju nešto učiniti da
          Redžiba Halać i unuka Esmira Dizdare-  Dva dana su babo i amidža Fikret ležali   se ostavi još jedno prazno mjesto u Brezi
          vić, kćerka rahmetli Halila, najstarijeg od   mrtvi, a niko nam iz komande nije smo-  za njegovog nestalog sina, pokraj nišana
          braće Halać, koja je čak uspjela i vidje-  gao snage reći da su poginuli. Mislim,   već ukopane mu braće. Priča nam da joj
          ti oca i amidžu Fikreta nakon pogibije.  nije bilo jednostavno ni saopćiti porodi-  je u toj situaciji dosta pomogao još jedan
            “Imala sam desetak godina kada sam   ci da je neko iz kuće poginuo, a pogoto-  heroj otpora – komandant Hašim Spa-
          išla da vidim rahmetli oca i amidžu Fikre-  vo jednoj majci da je izgubila svu djecu.   hić – koji je podnio zahtjev da se zatrpa
          ta kada su njihova tijela dovukli s linije.   Rastužite se kada čujete da su uginula tri   raka i sačeka trenutak pronalaska Rifeta
          Zaista sam se prepala vidjevši rahmetli   pilića, a kamoli kada čujete da su ubijena   Halaća. Godinama kasnije, po braći Ha-
          amidžu Fikreta onako opremljenog, za   tri čovjeka, troje djece”, priča nam Esmi-  lać nazvana je ulica preko puta općinske
          kojeg sam dosta bila vezana, dok je rah-  ra Dizdarević.             zgrade u Vogošći.
          metli babo imao samo gazu preko čela.                                   “Zanimljivo je da mi uopće nismo
          Kao da spava. Niko ne bi rekao da je   OTAC ALIJA UMRO OD TUGE ZA    znali da je proces preimenovanja ulice u
          mrtav. Prvi je poginuo Halil, zatim Ri-  SINOVIMA                    planu. Sadik Čutura, veliki čuvar sjećanja
          fet, pa onda Fikret. Mada za amidžu Ri-  Esmira Dizdarević kaže kako je zajed-  na poginule heroje odbrane naše države,
          feta ništa ne možemo tvrditi, on je ostao   no sa sestrama i majkom bila u izbjeglištvu   jednog dana kontaktirao je moga sina Se-
          u rovu. Ne znamo šta se s njim tačno do-  u Kaknju, a da su Redžiba Halać, njena   nida da ga pita jesmo li saglasni s ovom
          godilo i ne znamo hoćemo li ikada tačno   strina, i njeno dvojce djece bili smješteni u   inicijativom. Objasnio je o kojem dijelu



























         38  18/11/2022 STAV
   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43