Page 36 - STAV broj 402

DRUŠTVO

“Šta ću, živjeti se mora. Mada se ne žalim, hvala Allahu, dž.š., na
svemu. Nabavili su mi štake. Ne mogu puno hodati, ali izađem
napolje do kokoši. Imam dvije-tri koke i moram oko njih. Uzela
sam od komšije, rekoh, daj, da imam bilo šta živo. Nikada nisam
dopuštala samoj sebi da pokleknem. Imam čak i mačku koju
hranim. Do prije nekoliko godina držala sam i koze, sve dok sam
mogla micati. Sinove i supruga ništa mi ne može nadomjestiti, to

je naravna stvar, ali radom nekako sama sebi barem nakratko
skrenem misli s onoga što mi je sudbina donijela. Išla sam i na
Nabožić, kada god bude program u znak sjećanja na bitku za
Nabožić, ali zbog starosti već nekoliko godina ne mogu.”

Piše: Mirza ABAZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

at nikome ništa dobro nije donio. one na nešto višim nivoima. Iako hvali
Ovo je istina koju često čujemo komšije, ističe kako su i njihovi dolasci
iz usta onih koji su izgubili čla- poprilično rijetki.
Rna ili članove uže ili šire porodi- Veliki su joj hizmećari snahe i unu-
ce, svoga bližnjega. Tu rečenicu ponovila čad. Bez njih bi teško mogla, ali naglaša-
nam je i Sejda Halać, 87-godišnja starica, va kako Allah, dž.š., nikada ne zaboravlja
žena-heroj koja je krajem aprila 1993. go- svoje robove koliko god situacija izgledala
dine za samo jedan dan izgubila trojicu bezizlazno. Ono što je trenutno muči jeste
sinova. Titulu heroine ne nosi samo zato ogrjev. Temperature su iz dana u dan sve
što je rodila, odgojila i školovala trojicu niže, a još nije uspjela kupiti drva. Iako
šehida, koji su dali svoje živote na putu ima primanja, ona nisu dovoljna da po-
odbrane domovine i naroda, već i zbog kriju nešto veće vanredne izdatke.
toga što je nakon strašne porodične tra- “Halil, Rifet i Fikret nisu bili zajedno
gedije smogla snage i nastavila dalje. S na liniji, bili su razmaknuti oko dva kilo-
druge strane, njen suprug Alija nije us- metra. Sve se brzo desilo, u pola sata svi
pio prebroditi ovo teško životno iskuše- su ubijeni na Ravnom Nabožiću. Znamo
nje iako se trudio. Od tuge za sinovima da je Halila pogodio metak u čelo dok je
preselio je na ahiret 1995. godine, tačno Fikret ranjen i umro je tokom evakuacije
19 mjeseci nakon njihove pogibije. Iako za Zenicu. Razbila ga je detonacija. Ri-
se ne žali na zdravlje, hanuma Alijinica, fet je ostao u rovu i njegove nekomplet-
kako je u Tihovićima, selu nadomak Vogo- ne skeletne ostatke pronašli smo tek ne-
šće, svi znaju, kaže da joj je već poprilično koliko godina nakon rata. Sinovi Halil i
umrtvljeno tijelo i dosta smireno veli da Rifet bili su oženjeni i imali su porodice.
će biti bolje “kada ga ilovača pritisne”. Iza Halila ostali su supruga Esma i četiri
kćerke – Halida, Esmira, Eldina i Elmina,
NISU BILI ZAJEDNO NA LINIJI a iza Rifeta supruga Redžiba, sin Senid i
Po Halilu, dobitniku najvećeg ratnog kćerka Senida. Fikret je još bio momak.
priznanja “Zlatni ljiljan”, Rifetu i Fikretu Svi su ukopani na Šehidskom mezarju u
Halać nazvana je jedna ulica u centralnom Brezi, jedino je suprug Alija ukopan u
dijelu Vogošće – Ulica Braće Halać. Na Kaknju. Snahe i unučad uglavnom su tu,
ovaj način čuva se od zaborava još jedna u Vogošći. Dođu mi i obiđu me, stvarno
priča o odbrani Bosne i Hercegovine i o me paze”, kratko nam je na početku ha-
najvećoj mogućoj žrtvi za njenu slobo- numa Alijinica opisala detalje iz aprila
du, ali ipak se nemoguće oteti dojmu da 1993. godine, perioda koji ju je obilježio
su u dobroj mjeri zaboravljeni oni koji za cijeli život, ali i o tome kako danas živi.
su ostali iza šehida i palih boraca. Nana Sejda Halać vratila se u svoju prije-
Sejda Halać govori kako ne pamti kada ratnu kuću u Tihovićima po reintegraciji
joj je posljednji put bio u posjeti neko od Vogošće, gdje nas je i dočekala. Uspjela ju
predstavnika vlasti, kako lokalne, tako i je iza rata renovirati, osposobiti za život.

36 18/11/2022 STAV