Page 40 - STAV broj 402

DRUŠTVO

Jezički savjeti dr. sc. Alena Kalajdžije (XIV dio)

KAKO SMO DOBILI BABU,

MATER, DEDU, NENU, NANU...

Piše: Alen KALAJDŽIJA

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik
Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu,
u kojem je obavljao i funkciju direktora u
dva mandata. Njegova područja zanimanja
jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je
ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne
naučne članke, stručne radove i prikaze, a
istovremeno je učestvovao na 54 domaće i
međunarodne naučne i stručne konferencije,
simpozija i okrugla stola, od čega su 25
učestvovanja od izbora u zvanje višeg
naučnog saradnika. Učestvovao je na više
od 60 stručnih tribina i promocija izdanja
iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20
izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14
izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog
saradnika, te je bio recenzent niza različitih
naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.

DEDO, ĐEDO, DIDO, DJED, DID, NANA, NENA, NONA, MAJKA...

Na južnoslavenskom terenu postoje različiti načini imenova- Zato je bitno da svako kaže onako kako kaže, odnosno kako kaže
nja “praroditelja”, kako se to kaže u jednom starom spomeni- u rodbinskom i porodičnom okruženju. Moji su praroditelji đedo i
ku. Ako bismo se pitali šta je standardno, mogli bismo reći da nena, i s očeve i majkine strane, nečiji će to biti dedo i nana, kod
ne postoje jasni lingvistički kriteriji prema kojima bi se propisali nekih je djed i nana, kod drugih dido i nana, kod trećih bika i nena
određeni oblici. Istina, postoje lekseme koje su rasprostranje- itd. Inače, upotreba ovih leksema pokazuje i određene divergencije
nije, ali i one koje su u upotrebi na užem terenu. Kako je riječ na nivou narodnih govora pa se u određenim prilikama može uzeti
o specifičnoj porodičnoj i zavičajnoj leksici, emocije su važan kao leksička izoglosa u okviru dijalektoloških istraživanja, mada u
kriterij u definiranju statusa navedenih riječi, jer baka, baba, tom kontekstu nije daleko ni etnolingvistička i sociolingvistička ra-
nena ili nana ne znače svima isto. Sjećam se, dok sam još išao slojenost ove leksike. Elementarno jezičko pravo jeste da ispoljimo
u Osnovnu školu “Dositej Obradović” na Pofalićima u Saraje- svoje pravo kroz jezičku slobodu, među drugim slobodama, svaka-
vu, kako smo poslije ljetnog ferija, a bio sam drugi ili treći ra- ko. Prema podacima do kojih se može doći, u Bosni (i Hercegovini,
zred, s učiteljicom razgovarali kako smo proveli raspust. Moj ali i šire) bilježe se oblici: djed, dedo, djedo, did, dido, deda, đedo,
školski drug Aco reče kako je bio kod babe, a Dragana veli da đed te baka, baba, nana, nena, nona, majka, staromajka, ebejka i dr.
je išla kod bake na selo. Dođe i na mene red. Kako ću reći da Ima tu i oblika koji su svojstveni našim okolnim susjedima, pa ih ne
sam bio s đedom i nenom u Pazaljama? Zamucah i samo krat- navodim. Koliko cijenimo svoje praroditelje, toliko će i nas cijeniti.
ko: Na selu! Jezički kompleksi par excellence koji su usađivani Inače, treba razlikovati i upotrebu gore navedenih primjera za ozna-
od malih nogu ili noga! A da se to ne bi događalo, potrebno je ku starije osobe ženskog ili muškog spola u odnosu na praroditelja
raditi na jačanju svijesti o čuvanju lokalnih i zavičajnih jezičkih i (npr. govori se jedan izraz za praroditelja, a za osobe inače starije
lekičkih osobina. Naravno, to ne znači da se neće voditi briga životne dobi bira se druga mogućnost), što govori u prilog tome
i o standardnoj upotrebi jezika – sve u skladu s okolnostima u da emotivna konotacija može imati utjecaja u odabiru leksema, npr.
kojima se jezik upotrebljava. “Dolazili su neki dedo i nana, a tu nije bilo mog đeda i (moje) nene.”

40 18/11/2022 STAV