Page 21 - STAV broj 147-148

imao pozitivan prirodni priraštaj u posljednjih 10 mjeseci. Isto Kada bismo zanemarili sve druge utjecaje,
tako bilo je i 2016. godine, dok je 2015. pozitivan prirodni prira- uključujući iseljavanje, te kada bi demografski
štaj bio zabilježen samo u Kantonu Sarajevo. trendovi kakvi postoje posljednje četiri godine
bili nastavljeni u ovom stoljeću, stanovništvo
Egzodus u Posavskom kantonu Bosne i Hercegovine bi na kraju 2100. godine
bilo umanjeno na 557.000. Bošnjaka bi bilo više
U odnosu na ukupan broj stanovnika, najlošije stvari stoje u za 113.000, Hrvata manje za 196.000, a Srba
Posavskom kantonu, u kojem je od novembra prošle do oktobra manje za 387.000. U procentima, Bošnjaka bi
ove godine broj stanovnika prirodnim putem smanjen za 314. Ri- živjelo 63,3%, Hrvata 11,7%, a Srba 23,5%
ječ je o smanjenju od 7,2 na 1.000 stanovnika, što ga po međuna-
rodnim mjerilima svrstava među teritorije s visokim negativnim Srba i 73 Hrvata, te da su se u RS-u rodila samo 22 Hrvata u cije-
prirodnim priraštajem. Kada ne bi bilo iseljavanja, do kraja 2050. loj 2016. godini, da je na jednog Srbina rođenog u posljednje četi-
godine došlo bi prirodnim putem da smanjenja stanovništva od ri godine u Federaciji BiH umrlo osam Srba, a da je na jednog ro-
približno jedne četvrtine. Ali, uzmu li se u obzir tendencije ise- đenog Hrvata u RS-u u istom periodu umrlo njih devet, pokazuju
ljavanja, Posavskom kantonu prijeti potpuna depopulacija, a vrlo još jednom da gubici uslijed ratova imaju dugoročne demografske
skoro može se očekivati i potpuni kolaps ovog kantona. U njemu posljedice i da BiH u etničkom smislu ne samo što nije ista država
se od septembra 2013. godine, kada je obavljen popis, broj stanov- kakva je bila prije 1992. godine već je svake godine sve udaljenija
nika prirodnim putem smanjio za 1.203, odnosno za 2,8%, a putem i od izvitoperene i užasavajuće slike dobivene na popisu u okto-
iseljavanja iz Šamačkog, Derventskog i Doborskog dekanata, koji bru 2013. godine.
obuhvaćaju nešto šire područje od ovog kantona, dodatnih približ-
no 5.500 katolika od početka 2013. do kraja 2016. godine. Dodaju (Napomena: Neznatna odstupanja u brojevima posljedica su zaokruži-
li se njima iseljeni Bošnjaci i Srbi, kao i ostali (što bez Hrvata čini vanja, zbog čega je uz podatke često stavljana oznaka “približno”. Treba na-
ukupno 22,7% stanovništva Posavskog kantona), te imajući na umu značiti da su odstupanja u odnosu na stvarne brojeve takva da ne utječu na
nastavljene tendencije iseljavanja u 2017. godini, procjenjuje se da procente. U ovoj analizi korišteni su službeni podaci koje su objavile Agen-
je broj stanovnika ovog kantona od oktobra 2013. godine do danas cija za statistiku BiH i entitetski statistički zavodi. Za sve godine objavljeni
smanjen za približno 8.000, odnosno za 18% u odnosu na rezultate su i podaci po etničkoj pripadnosti, osim za 2017. godinu, za koju je u analizi
popisa, kada su u njemu živjela 43.454 stanovnika. Da bismo razu- uzet procent etničke raspodjele stanovništva iz 2016. godine i primijenjen na
mjeli koliko je taj procent visok, neka nam posluži podatak da bi u poznate i objavljene ukupne podatke o broju rođenih i umrlih.)
slučaju iste takve situacije u cijeloj BiH u njoj broj stanovnika za
četiri godine bio smanjen za 635.000.

I u Srednjobosanskom kantonu osjeti se snažan trend iseljava-
nja hrvatskog stanovništva. Iako je na popisu 2013. godine u ovom
kantonu zabilježeno 38,3% Hrvata, među novorođenom djecom
bilo ih je 2016. godine samo 25,7%, dok su među umrlima sudje-
lovali s 40,6%. Bošnjaka je u ovom kantonu na popisu bilo 57,6%,
a među novorođenom djecom 2016. godine 73%. Vitalni indeks
u ovom kantonu je 91,2, i to ponajviše zbog lošeg odnosa između
broja rođenih i umrlih Hrvata, kojih se 2016. godine rodilo 404
manje nego što ih je umrlo, dok je u istom periodu broj Bošnjaka
porastao za 229. Stopa sklopljenih brakova u ovom kantonu iznosi
5,1, što je nešto niže od četverogodišnjeg federalnog prosjeka koji
je 5,7. Bošnjaci u Srednjobosanskom kantonu imaju stopu od 6,3,
Hrvati 3,7, a Srbi 0,7.

Jedan od kantona s najlošijom demografskom situacijom je
Kanton 10 u kojem se kontinuirano smanjuje broj stanovnika pri-
rodnim putem. U 2016. godini u ovom kantonu je broj stanovnika
smanjen za 486, u 2015. za 447, a za prvih deset mjeseci 2017. godine
za 368. Ukupan vitlani indeks u ovom kantonu je svega 43, što je
više nego dvostruko slabije od Federalnog prosjeka koji iznosi 93.

Bošnjaci su u Unsko-sanskom kantonu činili 2013. godine 90,1%
stanovništva, ali ih je u ukupnom broju rođene djece 2016. godi-
ne bilo 99%. Slična je situacija i u Tuzlanskom kantonu, u kojem
udio bošnjačke djece među novorođenom iznosi 96,4%, i u Zenič-
ko-dobojskom kantonu, gdje je taj procent 93,3%.

Za razliku od stanja u Posavskom i Srednjobosanskom kanto-
nu, te Kantonu 10, Hrvati su u HNK-u uspjeli sačuvati supstan-
cu i spriječiti potpuni prodor negativnih demografskih trendova.
Važnost Mostara za hrvatsku politiku utjecala je na to da je vitalni
indeks kod Hrvata 92,9, i iznimno je viši u odnosu na sva druga
područja BiH, osim u Zapadnohercegovačkom kantonu, u kojem
iznosi 80. Bošnjaci u HNK-u i pokraj negativnih trendova ostali
su procentualno na nivou iz 2013. godine.

Kada se imaju na umu ovdje izneseni podaci, ali i mnogi drugi
s kojima raspolažemo, jasno je da je ukupno demografsko stanje u
BiH zapravo dramatično loše. Činjenice da je u Unsko-sanskom
kantonu 2016. godine rođeno samo deset Hrvata i pet Srba, u Po-
savskom nijedan Srbin, u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom po 12
Srba, u HNK-a 18, da je u Sarajevskom kantonu rođeno samo 30

STAV 28/12/2017 21