Page 73 - STAV broj 304-305
P. 73

Prof. dr. Merima Čaušević, muzikolog
                                            KROZ MUZIKU SE PRENOSI DUŠA NARODA
                                            Čudno je da se u nekim islamskim krugovima i danas smatra da je muzika zabranjena.
                                            Naravno, u svim je religijama zabranjeno nemoralno ponašanje uz muziku, ali nije
                                            i sama muzika. Muzika je sadržana u samoj interpretaciji kur’anskog teksta, ali i u
                                            drugim oblicima sakralnog izražavanja, kao što su ezani, salavati... Učenje Kur’ana
                                            neodvojivo je od melodije, što će reći – od muzike. Kako bismo drugačije razlikovali
                                            različite učače Kur’ana da nije muzike, da nije specifične boje glasa i melodioznosti
                                            s kojom uče Kur’an. Dalje, poznato je da su stare civilizacije, čiji su potomci arapski
                                            narodi islamske religije današnjeg Bliskog istoka, postavile neke osnove u teoriji
                                            muzike o pitanju zvuka i da su izumitelji mnogih muzičkih instrumenata. Prije svega
                                            mislim na pojedine kordofone i membranofone instrumente koji su do nas došli
                                            upravo s područja na kojem se razvijala islamska civilizacija. Muzika je važna i za naš
                                            kulturni i nacionalni identitet kao ogledalo u kojem se prepoznaje jedna zajednica,
                                            jedno društvo. Kroz muziku se prenosi duša naroda. Muzika prenosi poruku, sjećanje,
                                            služi jednom narodu da opjeva sve ono što je bilo važno za njegov razvoj, pa stoga
                                            možemo reći da ona ima i važno mjesto u formiranju nacije.
                                            Stav, broj 193, 15. 11. 2018.

          Abdulah Sidran, književnik
          HISTORIJA BOSNE, TO JE HISTORIJA OTIMANJA ZA BOSNU

          Ja sam davno napisao: “Istorija Bosne, to je istorija otimanja za Bosnu.” To otimanje traje
          predugo, ono nikada nije prestalo, mijenjaju se načini, oblici i sredstva, ali prestalo nije!
          Možda se u ovim decenijama obavi i njegova finalizacija. Takva sudbina Bosne – zemlja
          na granici svjetova – stalna i neprekidna borba za goli opstanak troši ogromno vrijeme
          i energiju, neophodnu da se jedan etnički kolektivitet ozbiljno bavi sobom i svojom
          tradicijom. Zato u svemu kasnimo, pa i u onome što je modeliranje vlastitog identiteta.
          U tom kontekstu nije neprirodno pomisliti kako smo mi – bosanski muslimani čije je
          povijesno ime Bošnjaci – u nekim važnim dimenzijama nedovršen narod. Poduhvati
          kakav je Edicija “Bošnjaci” zbog toga imaju epohalnu vrijednost i značaj.
          Stav, broj 194, 22. 11. 2018.





































                                                                                                   STAV 31/12/2020 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78