Page 71 - STAV broj 304-305

Selma Alispahić, glumica
VAŽNO JE I KRITIZIRATI DRUŠTVO U KOJEM ŽIVIMO,
ALI TREBA PONUDITI I NEKU NADU
Ja sam uvjerena da teatar građanima Bosne i Hercegovine i dalje znači mnogo, to
mi pokazuju primjeri iz pozorišta kojima svjedočim. Samim tim je i naša odgovornost
kao umjetnika veća kada odlučujemo o onome šta ćemo i kako ponuditi publici.
Naravno, mi bijemo veliku bitku s drugim medijima, s televizijom, gdje se ljudima
sadržajima poput reality show programa ispira mozak, serviraju im se gluposti da bi se
njihova intelektualna oštrica otupila što je više moguće, pa samim tim bila podložna
manipulaciji. A da ne govorim šta se sve nudi mladim ljudima s programima u kojima
svako može postati tzv. zvijezda preko noći; nigdje se ne podstiču rad, zalaganje,
znanje i usavršavanje. Dobija se utisak da je sve moguće postići nabrzinu i naravno
da svako može bljesnuti na trenutak, ali poslije bljeska nebo se opet zamrači i valja
dočekati idući dan. Važno je igrati veliku literaturu, važno je ljude podsjećati i na velike
ljubavne priče, važno je i kritizirati društvo u kojem živimo, ali ne radi kritike same,
treba ponuditi i neku nadu u svemu tome, važno je imati sadržaje koji oplemenjuju,
pričati o zlu da bismo podsjećali na dobro, važno je teatrom vratiti ljepotu u život.
Stav, broj 175, 12. 7. 2018.

Faiz Softić, književnik
BOSNA JE TO PRIČLJIVA, DOK JE VIJEKA I SVIJETA
BOSANSKI ČOVJEK IMA O ČEMU PRIČATI
Bosna je to – pričljiva, i nikad do kraja ništa nije rečeno. Dok je vijeka i svijeta,
bosanski čovjek ima o čemu pričati i pisati. Takva je zemlja, takvi su ljudi, takav je
životni ambijent. I, hvala Bogu, postoje nadareni pisci, slikari, muzičari i drugi koji,
svako na svoj način, progovaraju. Bosna i da nestane s lica zemlje, da izgori sve
što na njoj stoji, na osnovu umjetnine stvarane o njoj mogla bi se čak i u nekoj
pustinji izgraditi ista takva zemlja. U našim ljudima živi zavičaj, zemlje porijekla, ali,
kako vrijeme teče, to nezaustavljivo curi iz njih. A tako mora biti. Postoje procesi
koji su potpuno prirodni, a jedan od njih jeste da čovjek u novoj sredini svoju dušu
i svoje srce puni novinama, nečim drugačijim od onog što je ponio u svojoj glavi
napuštajući zavičaj. Tu vrstu transformacije ne može niko i nikad spriječiti. Istina,
u Luksemburgu srećem puno ljudi iz svog Bihora, Sandžaka, Crne Gore, i to me
raduje, mada je među njima i jedan broj onih kojima književnost i umjetnost ne
znače ništa.
Stav, broj 177, 26. 7. 2018.

Amir Ismić, dobitnik “Zlatnog ljiljana” i predsjednik Kluba paraolimpijskih
sportova “Baton”, Zenica
OVO JE VRIJEME VUKOVA – I TREBA BITI
SPREMAN NA VUKOVE
Jako smo povodljivi, a, s druge strane, ništa nas ne interesira. Pogledajte naše
biblioteke, kina, naše kulturne institucije, jednostavno, naš narod ništa više ne
interesira. Pogledajte promocije knjiga, koncerte klasične, pa i narodne muzike, ovaj
narod postao je pasivan. Ništa ga se ne tiče, a onda ga sve interesira, kako kaže
Meša Selimović. Pitanje koje se nameće jeste kako takvog čovjeka afirmirati, šta mu
ponuditi i u kojem pravcu će sve ovo izaći. Vjera nam nudi mogućnost da analiziramo
ovo vrijeme i vidimo da je ovo vrijeme vukova – i treba biti spreman na vukove. Ovo
je vrijeme bura – i moramo biti spremni da podignemo zidove i napravimo brane.
Ovo je vrijeme turbulencija i zemljotresa – i moramo biti spremni na sve i da nas
ništa ne može iznenaditi. Ne smijemo doći u situaciju da budemo nespremni kako
nam se ne bi neki novi zulum dogodio.
Stav, broj 184, 13. 9. 2018.

STAV 31/12/2020 71