Page 67 - STAV broj 304-305

Dr. Senija Milišić, historičarka
REHABILITACIJA MUSTAFE BUSULADŽIĆA
MOŽE SE I MORA IZVRŠITI

Živojin Pavlović je rehabilitiran, a Busuladžić ne samo da nije nego ga se po drugi
put ubija. Riječ je o klasičnom eliminiranju ideoloških neistomišljenika, pri čemu su
evidentna dvostruka mjerila u odmjeravanju mogućnosti nečije rehabilitacije. Ovo
ukazuje i na nepoznavanje općih detalja iz historije, pa se neistine pretvaraju u ponovne
optužbe i ponovna ubistva istih ljudi. Busuladžić je “kriv” jer je pokušavao upoznati
svjetsku javnost s pokoljima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, naročito onim iz
1941. i 1942. godine u istočnoj Bosni od strane četnika. Isto tako, nesebično je
pomagao na animiranju sarajevske čaršije u pružanju pomoći velikom broju izbjeglica
iz ovih područja koje su uspjele pobjeći ispred zločinaca. Niz autora koji su pisali
o Mustafi Busuladžiću, po bilo kom aspektu, njegov antikomunizam i antifašizam
nisu dovodili u pitanje. To dovode u pitanje samo oni koji do prije godinu-dvije nisu
ni znali ko je bio Mustafa Busuladžić.
Stav, broj 158, 15. 3. 2018.

Avdo Huseinović, režiser, novinar, istraživač i publicista

BOŠNJACI VIŠE NE SMIJU ZABORAVLJATI
Dok nas bude, dokazivat ćemo istinu o nama. Ona se sama neće kazati. Narod
smo koji se plaši sjećanja, koji ne voli sjećanje. Mi ne smijemo više zaboravljati
jer, ako zaboravimo posljednji genocid, pitanje je da li ćemo nakon eventualno
sljedećeg imati priliku da više zaboravljamo. U doba negiranja genocida, u doba
afirmacije šutnje i straha, u doba kad se sa svih strana vrši napad na žrtvu, kad
se traži odgovornost žrtve, kako bi se amnestirali zločinci, kad na tarabama naših
povratničkih kuća pišu da će nas nastaviti klati, kad se i pored pravosnažnih
haških presuda genocid pretvara u trijumf, ne ostaje nam ništa drugo nego da
pričamo, sve dokle god bude onih u našem okruženju koji ne prihvataju neosporne
historijske činjenice. Genocid nam mora biti trajni predmet istraživanja. Nama
ostaje pravo i istina, istinu ćemo, ako Bog da, dokazati. Hoćemo li uspjeti izboriti
svoje pravo, ovisi od nas.
Stav, broj 158, 15. 3. 2018.

Shabbir Akhtar, islamski mislilac i profesor na Oxfordu
VOLIO DA SE BOSANSKI LJUDI MALO VIŠE SMIJU
Bosna je jedinstvena država s nedavnim konfliktom na kojem drugi moraju učiti.
Jedna od pouka koju ljudi mogu naučiti iz bosanskog iskustva jeste da asimilacija
treba imati svoja nužna ograničenja. Ako se previše asimiliramo, gubimo vlastitu
tradiciju. Kada dođe do rata, nije važno imate li plavu kosu ili plave oči, jeste li ljevičar
ili desničar. Vi ste kao i svaki drugi, u očima agresora, samo musliman. Na primjeru
Bosne naučili smo da je mržnja prema muslimanima na ovom kontinentu duboka.
Ne smijemo sebi dopustiti da ponovo budemo žrtve. Naravno, postoje i pozitivne
strane bosanskog iskustva, ono što se sada dešava, gdje pokušavate prevladati
ratne posljedice i doći do oporavka i mogućeg pomirenja. Moja posjeta Bosni
izvanredno je iskustvo i nadam se da ću nekad opet doći. Naravno, sklopio sam i
nova prijateljstva koja me obavezuju. Moja jedina zamjerka jeste to što bih volio da
se bosanski ljudi malo više smiju.
Stav, broj 162, 12. 4. 2018.

STAV 31/12/2020 67