Page 65 - STAV broj 304-305
P. 65

Fikret Ćuskić, general Armije RBiH
                                            JAČANJEM STRUJE NA ČIJEM JE ČELU BIO ŠUŠAK, HRVATSKA
                                            JE ZAPOČELA GRESIJU NA BIH

                                            Mnogo nas je živjelo izvan Bosne i krenuli smo braniti svoju državu. Do oktobra smo regularno
                                            putovali, bez problema, a poslije oktobra počinje skidanje na punktovima u Hercegovini i ispitivanje.
                                            Naprosto te skinu i prebiju na mrtvo ime. Naše su kamione počeli pljačkati i oduzimati robu. Ja
                                            sam u jedinici imao 27 Hrvata i oni su isto prolazili. Imao sam multietničku jedinicu. Uz 27 Hrvata,
                                            tu je bilo 280 Bošnjaka. Uglavnom se tu radilo o Hrvatima iz Bosanske krajine. Oni su i tokom
                                            sukoba s HVO-om ostali u 17. viteškoj krajiškoj brigadi. Međutim, želim govoriti o promjeni te
                                            politike. Kao tadašnji pripadnik Hrvatske vojske, osjetio sam promjenu u politici i svjedočio jačanje
                                            te hercegovačke struje, uspinjanje Gojka Šuška. Da budem iskren, general Petar Stipetić i general
                                            Anton Tus podržavali su Bosnu i Hercegovinu, kao i niz drugih hrvatskih časnika. I dan danas
                                            je podržavaju. Jačanjem struje na čijem je čelu bio Šušak, njenom dominacijom i postavljenjem
                                            ljudi oko Tuđmana, došlo je do tog antibosanskog stava u hrvatskoj politici i podrške struji Mate
                                            Bobana. Ta je struja bila ekstremistička. Tih devet mjeseci sukoba, po svim parametrima, jeste
                                            agresija na Bosnu i Hercegovinu od strane Hrvatske i HVO-a.
                                            Stav broj 144, 7. 12. 2017.


          Prof. dr. Tvrtko Jakovina, historičar
         DA LI JE HRVATSKA ZEMLJA KOJA ŽELI ŽIVJETI NA ISTINI ILI
         ŽELI ŽIVJETI U LAŽI?
         Ako je Slobodan Praljak u Hagu razmišljao po čemu će ostati zapamćen, onda mislim da
         je to što se dogodilo u haškoj sudnici bila jedna takva gesta koja je njega sigurno jako
         izdvojila iz grupe mnogih koji su bili u Hagu i ta će gesta među onima koji mu nisu ni znali
         ime ostati vidljiva. Međutim, mi do dana današnjeg nismo čuli što piše u te dvije tisuće
         stranica presude, zašto su ti ljudi dobili tako teške kazne i postoji li možda razlog da se
         haškim sucima kaže: O.K., možda su u ovome imali pravo. Da li su se dogodile neke užasne
         stvari zbog kojih bi Hrvati sami sebe trebali pogledati u ogledalu? Mi to nismo čuli. Mi smo
         čuli od njegovih advokata i od drugih advokata “šestorke” da oni nemaju novih dokaza i
         čuli smo, zapravo, reakcije da su za sve krivi Vesna Pusić i Stipe Mesić, koji su nešto otkrili
         Hagu. Međutim, i dalje ne znamo da li to što su oni otkrili možda sadrži istinu? Da li je
         Hrvatska zemlja koja želi živjeti na istini ili želi živjeti u laži?
         Stav, broj 145, 14. 12. 2017.

                                            Sead Rekić, brigadir Armije RBiH
                                            KIDNAPIRALI SU ME, DVA MJESECA ZLOČINAČKI MUČILI I
                                            TRAŽILI MOJ LAŽNI ISKAZ DA SAM ŠPIJUN
                                            Optuživali su me da radim za KOS iako su upravo oni bili KOS-ovci i u prethodnom sistemu radili
                                            na poslovima kontraobavještajne zaštite, tako da su, mučeći mene, slavili svoj uspjeh izbjegavanja
                                            odgovornosti za ono što su radili u bivšoj Jugoslaviji. Tjerali su me da priznam da u BiH postoji
                                            organizirana špijunska mreža i da sam ja u toj mreži, da je Fikret Muslimović na čelu te mreže i da
                                            su u njoj također Mustafa Hajrulahović Talijan, Kemo Karišik, Agan Haseljić, Nedžad Ajnadžić i još
                                            mnogi drugi, uglavnom oficiri bivše JNA. Također su me tjerali da priznam da sam planirao ubiti
                                            predsjednika Aliju Izetbegovića, te da sam za to dobio novac, da bi mi kasnije nudili da stvarno
                                            ubijem predsjednika Izetbegovića, te da će mi sve biti oprošteno i da će me poslije skloniti negdje
                                            u inostranstvo. Pod prijetnjom smrti i iscrpljen do te mjere da više nisam imao ni najmanji otpor u
                                            mom tijelu ili umu, ja potpisujem sve što je stavljeno pred mene. U krivičnoj prijavi koju je protiv mene
                                            podnio Munir Alibabić, kreator i autor mog progona kroz institucije službe državne bezbjednosti,
                                            naglašeno je da sam izazvao rat u Mostaru, da se specijalna jedinica raspala poslije mog odlaska
                                            iz Mostara i još mnoge druge laži. To je notorna laž koju su moji saborci u ulozi svjedoka na sudu
                                            već demantirali, ali će opet i tako još jednom osramotiti tog lažova i petljanca.
                                            Stav, broj 146, 21. 12. 2017.




                                                                                                   STAV 31/12/2020 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70