Page 64 - STAV broj 304-305

Fikret Muslimović, general Armije RBiH
OSLOBAĐAJUĆI SE SVOJIH ILUZIJA UKLJUČIVALI SMO SE U
REDOVE BRANITELJA RBIH

Bio sam iskreni, veliki patriota Jugoslavije, kao gotovo svi u sredini gdje sam rođen, gdje
sam uzrastao, školovao se i radio. Bio sam ponosan što sam oficir JNA, koju je volio
narod. Iskreno sam poštovao i dalje poštujem Tita. Iskreno sam se zalagao za vrijednosti
bratstva i jedinstva, socijalizma, samoupravljanja... Srazmjerno toj mojoj iskrenosti, kada
se pojavio Milošević i kada se JNA počela srozavati na četništvo, u meni se javljao
otpor svemu tome, što je sasvim normalno. U ljeto 1991. godine kulminiralo je moje
nezadovoljstvo. Shvatio sam da mogu ostati insan samo ako napustim JNA, što sam
i učinio septembra 1991. godine. O tome sam detaljno pisao i više puta govorio za
medije. Svi patrioti BiH ranije su bili patrioti Jugoslavije. Naravno, vrijeme je pokazalo
da smo bili u iluzijama. Oslobađajući se svojih iluzija, svi smo se, kao takvi, uključivali u
redove branitelja RBiH. Po tome nisam nikakav izuzetak. U tom pogledu, oficiri Bošnjaci
iz JNA nisu nikakav izuzetak. Nemoralno je ispoljavati nepovjerenje prema nama koji
smo bili oficiri JNA. Ne želim svoj patriotizam prema BiH dokazivati lažima da nisam
bio patriota Jugoslavije i poštovatelj Tita. Patrioti države BiH trebaju biti sretni što smo
mi oficiri iz JNA bili osposobljeni da možemo nakon raspada Jugoslavije braniti svoju
domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Stav, broj 141, 16. 11. 2017.

Irfan Horozović, književnik
BANJA LUKA JE MOJ BESKRAJNI ZAVIČAJ

Jedan izbor mojih priča (a to je bio i naziv naučnog skupa) zove se Beskrajni
zavičaj. Taj naziv jednako sadrži Banju Luku iz mog pamćenja, Sarajevo, u kojem
jesam, i mnoge druge gradove u kojima sam kraće ili duže boravio. Banja Luka je
mjesto u kojem sam počeo čitati svijet, i to je nešto što se ne može zaboraviti. S
tim u vezi je i glavna ulica tog grada, tekuća – Vrbas. Mnoge slike i prizori, zapisani
ili samo zapamćeni, dio su tog prizorišta u kojem se i dalje nešto događa, jer
ono čega se sjećamo i danas nam može nešto kazati. Naš se život tako istinski
preispituje i utoliko je dublji i bogatiji. Nekadašnja Banja Luka se ne da. Oglašava
se i umjetnički. Tako je nedavno izišla knjiga banjalučkih pjesnika i njihovih stihova
dvojezično (stihovi su izabrani i prevedeni na mađarski jezik znanjem i ljubavlju
Illesa Fehera). To je svjedočanstvo o jednom vremenu. I lijepa pjesnička knjiga.
Poetičko sugrađanstvo.
Stav, broj 142, 23. 11. 2017.

Prof. dr. Enes Pelidija, historičar
NEUNIŠTIVA JE SVIJEST O OČUVANJU BOSNE

Na osnovu onoga što sam u protekle više od četiri decenije saznao i pročitao o Bosni
osmanskog perioda, svijest da Bošnjaci sami trebaju da čuvaju Bosnu, da se bore za
nju, naročito se počela osjećati od Bečkog rata, a bilo je i ranijih primjera. Kada su
vidjeli da ne mogu dobiti veliku pomoć od Porte, kakvu su imali u 16. i u prvoj polovini
17. stoljeća, proradila je svijest da jedino u Božije ime i sa svojim snagama i svojom
odlučnošću Bošnjaci mogu opstati na ovim prostorima. Prestali su živjeti u iluziji da
će ih spasiti Osmanska država. To ne znači da je više nisu voljeli, ali su bili svjesni
prilika u kojima se ona nalazila. Govorimo o drugoj polovini 17. stoljeća, odnosno o
njegovom samom kraju.
Stav, broj 142, 23. 11. 2017.

64 31/12/2020 STAV