Page 62 - STAV broj 304-305

Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja “Mladi muslimani”
NE POSTOJI DOKAZ DA JE IJEDAN PRIPADNIK MLADIH
MUSLIMANA BIO U USTAŠAMA ILI HANDŽAR DIVIZIJI

Laž je da su “Mladi muslimani” bili kvislinzi i saradnici okupatora, odnosno ustaške države,
a dokaza za to ima mnogo. Kao prvo, činjenica da se nisu mogli registrirati kao zvanična
organizacija 1941. godine u tadašnjoj NDH, koja bi ih prihvatila samo kao dio ustaške mladeži.
Nisu iskoristili priliku da se zvanično registriraju u Kraljevini Jugoslaviji, i s uspostavom NDH
praktično su postali ilegalna organizacija poput SKOJ-a. Oni nisu htjeli biti dio ustaške mladeži
i rješenje su našli u okviru Islamske zajednice, odnosno kao podmladak udruženja imama
“El-Hidaje”. Drugo, bili su pokretači, potpisnici i prenosioci antifašističkih rezolucija koje su
nastale 1941. godine. To su rezolucije u kojima se osuđuju ustaški postupci prema Srbima,
Romima i Jevrejima. Pokretač Sarajevske rezolucije bio je Mehmed ef. Handžić, čelnik “El-
Hidaje” na kojeg su se “Mladi muslimani” ugledali, a potpisnik Bijeljinske rezolucije ugledni
hafiz Abdulah Budimlija, član organizacije. I Alija Izetbegović je jednom prilikom ukazao na to
da je on u to doba bio previše mlad da bi mogao biti relevantan potpisnik te rezolucije, ali da
je doprinio njihovom umnožavanju i dijeljenju po selima i gradovima, te da je to činio sa svojim
drugovima (dakle “Mladim muslimanima”, onima koji su gradili svoja shvatanja, između ostalog, i
slušajući predavanja Mustafe Busuladžića). Treće, “Mladi muslimani” nisu bili ni u kakvim vojnim
jedinicama u to vrijeme osim u partizanima. Ne postoji nijedan dokaz da je ijedan pripadnik bio
u ustašama, ili Handžar diviziji i sl., iako mediji stalno ponavljaju tu neistinu.
Stav, broj 129, 24. 8. 2017.

Šerif Patković, komandant 7. muslimanske brigade
NAD BOSNOM I HERCEGOVINOM JE IZVRŠENA
INFORMATIVNO-MEDIJSKA AGRESIJA
Mi znamo da je optužnica Sakibu Mahmuljinu stvar od strateškog značaja za agresore. Oni su
optužnicu potakli iz Beograda prvenstveno. Ovdje se Srbija stavlja ponovo u ulogu agresora
provodeći drugi oblik agresije na BiH. Ona, zapravo, nikad nije ni prestala. Moje je stajalište tu
jasno. Nad Bosnom i Hercegovinom je uz pomoć unutarnjih neprijatelja poslije rata izvršena
potpuna ideološka agresija, informativno-medijska agresija i blokada svih istina. Izvršena je
agresija na način da nismo mogli osigurati mogućnost našoj omladini i djeci da uče kroz
činjenično stanje iz perioda od 1992. do 1995. godine. Ovdje mislim prvenstveno na historiju
Bošnjaka kao jedinog naroda u BiH koji nema rezervnu državu, ali ne isključujem nebošnjake
koji BiH doživljavaju kao svoju državu. Mi nedvojbeno imamo takve ljude, ali njih je, nažalost,
jako malo zbog raznih pritisaka i propaganda sa strane.
Stav, broj 136, 12. 10. 2017.

Ivo Komšić, univerzitetski profesor i političar
VATIKAN I PAPA NIKAD NISU BILI ZA PODJELU
BOSNE I HERCEGOVINE

Bila nam je jako važna podrška Vatikana za obustavljanje rata, za međunarodno priznanje
Bosne i Hercegovine i za očuvanje njene teritorijalne cjelovitosti. Naravno da je Papa preko
svojih institucija, preko “Caritasa”, cijeli rat pomagao Bosnu i Hercegovinu. Ja sam gotovo cijelu
godinu radio u “Caritasu” i znam koliko je ta organizacija učinila da dođe pomoć u opkoljeno
Sarajevo, ali i druga mjesta, od Zvornika do Posavine. Vatikan je konstantno provodio veoma
pozitivnu politiku prema Bosni i Hercegovini. To nam je bilo veoma značajno u to vrijeme, kad
je međunarodna zajednica uglavnom imala negativan odnos prema nama, kad nam baš nisu
puno pomagali. Mnoge evropske zemlje radile su na razgradnji Bosne i Hercegovine. Svi mirovni
sporazumi dijelili su Bosnu i Hercegovinu i preko toga se prelazilo. Vatikan i Papa nikad nisu
bili za podjelu Bosne i Hercegovine i društva koje u njoj živi.
Stav, broj 137, 12. 10. 2017.

62 31/12/2020 STAV