Page 63 - STAV broj 304-305
P. 63

Nihad Halilbegović, publicista i komandant Prvog štaba Patriotske lige RBiH
                                            NE BIH ŽELIO DA SDA PROTRAĆI TO ŠTO JE
                                            MUKOTRPNO STJECALA

                                            SDA je državotvorna stranka. Ona je branila Bosnu i Hercegovinu, ali i našu kulturu i
                                            tradiciju. Prvi put smo mogli slobodno pisati svoju historiju, što je za mene bilo veoma
                                            značajno. U krilu SDA formirana je Patriotska liga, iz čega je poslije nastala Armija
                                            RBiH. Tadašnja SDA bila je nezamjenjiva i, da nije bilo nje i Alije Izetbegovića, pitanje
                                            je šta bi se desilo s Bosnom i Hercegovinom. Kad smo Atif Purivatra, Alija Isaković
                                            i ja 1993. godine došli predsjedniku i rekli mu šta narod želi – da se napiše neka
                                            vizija bošnjačkog naroda da bismo znali gdje idemo – predsjednik je rekao: “Mi prvo
                                            moramo sačuvati Bosnu i Hercegovinu. Bez Bosne nema Bošnjaka.” Budući da radim
                                            na velikim projektima i često srećem ljude širom Bosne i Hercegovine, primijetio sam
                                            da više nema one konekcije između SDA i naroda kakva je nekad bila. Ne bih želio da
                                            SDA protraći to što je dobila i što je mukotrpno stjecala. SDA se mora vratiti narodu
                                            jer je narod taj koji joj daje snagu i legitimitet.
                                            Stav, broj 137, 19. 10. 2017.






          Zlatko Topčić, književnik
          KAKO NA STRAŠNOM MJESTU OPSTATI A
          NE BITI NI LOVAC, NI LOVINA
          Svjestan sam delikatnosti teme i opasnosti koju nosi pokušaj da se na umjetnički
          način ožive ratni događaji, ali mislim da se angažirani teatar mora baviti upravo
          traumatičnim događajima i pitanjima koja nas se životno tiču, makar u dimenziji
          kolektivne terapije. U velikim događajima Historija, poput akvarela, razlijeva lica
          svojih protagonista, ali mene u tim slikama zanimaju samo one sekvence kada se, u
          zamrznutom trenutku, jasno vidi ljudski lik svakog od njih. Drama Gnjevni ljudi, koja
          se prevodi na engleski i albanski – eto i dvanaestog jezika na kojem moja djelca
          progovaraju! – na svoj način govori o predrasudama i stereotipima, čija smo i danas
          žrtva, o licemjerju tzv. “međunarodne zajednice”, ali i vitalnosti bosanskog čovjeka,
          koji nekako ovdje stoljećima bivstvuje uprkos svemu što ga osporava i ništi. Kako
          na strašnom mjestu opstati a ne biti ni lovac, ni lovina, nego samo – Čovjek?!
          Stav, broj 140, 9. 11. 2017.





                                            Izudin Bajrović, dramski umjetnik

                                            ŽIVIMO U “LIJEPOM VAKTU ZA POGANA INSANA”

                                            Civilizacija je čovjekova izmišljotina, nju je čovjek oblikovao i ona je podložna promjenama.
                                            Svašta možemo nazvati civiliziranim, pa ga sutra proglasiti neciviliziranim. Ili obrnuto. Ono
                                            što se ne mijenja jeste priroda, samim tim i ljudska priroda. To je ono što je konstanta
                                            i što je isto bilo i 1606. i 2017. godine i što će isto biti i neke daleke buduće godine.
                                            Dobro i zlo, pohlepa i širokogrudnost, hrabrost i kukavičluk, mržnja i ljubav, sreća i
                                            tuga, uvijek će stajati jedni uz druge. Dualizam je ono što je čovjek. Noć i dan. Živimo u
                                            “lijepom vaktu za pogana insana”, valja ga predeverati a ne opoganiti se. Shakespeare
                                            se bavio, upravo, ljudskom prirodom, koju je, ko zna kako, savršeno poznavao i pokazivao
                                            njeno pravo lice. “Da vrlini pokaže njeno sopstveno lice, poroku njegovu rođenu sliku”,
                                            to je misija glumca, iako većina smatra da glumac nema nikakvu misiju.
                                            Stav, broj 140, 9. 11. 2017.



                                                                                                   STAV 31/12/2020 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68