Page 61 - STAV broj 304-305
P. 61

Akademik Šerbo Rastoder, historičar
                                            BOŠNJACI SU AUTOHTONO STANOVNIŠTVO CRNE GORE
                                            Vama je sigurno poznato naše stanovište, po kome su Bošnjaci u Crnoj Gori autohtono stanovništvo
                                            Crne Gore i, kao takvi, smatraju Crnu Goru svojom domovinom, a BiH zemljom u kojoj živi najveći
                                            dio bošnjačkog naroda. Za razliku od nekih drugih, mi smo shvatili da je BiH država triju naroda
                                            (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i da, kao takva, ne može biti matična država samo jednom narodu. Ovim
                                            smo stavom pokušali da na svom primjeru pokažemo da je jedino na takav način moguće otkloniti
                                            dilemu čiji smo i ko smo. Dakle, kao autohtona etnička zajednica vlasnici smo svoje sudbine koju
                                            dijelimo s našim sunarodnjacima koji žive u BiH i svim zemljama Jugoistočne Evrope, Turske i
                                            drugih dijelova svijeta, na kojima su pristigli ili kao muhadžiri ili kao ekonomska migracija.
                                            Stav, broj 119, 15. 6. 2017.

          Dr. hfz. Esnaf Begić, profesor na Univerzitetu Osnabrück

          U DIJASPORI JE U TOKU PROCES GUBLJENJA NACIONALNOG
          IDENTITETA

          Danas imate nemali broj osoba, primjerice, u i oko Nürnberga koje imaju karakteristična naša
          prezimena, ali njemačka imena. U ovom kontekstu sagledavam i drugi dio vašeg pitanja koje se
          odnosi na nacionalnu komponentu identiteta naših ljudi. Ovdje sam daleko pesimističniji i uvjeren
          sam da je već u toku proces, iako ne toliko intenzivan, postupnog gubljenja nacionalne komponente
          našeg identiteta. Preciznije rečeno, možda se trenutno nalazimo u fazi ispoljavanja tzv. hibridnog
          identiteta, dakle, gdje su prisutne komponente postojećeg i od roditelja naslijeđenog identitetskog
          samopoimanja, pomiješane s obilježjima identiteta koji se postulira kroz socijalizaciju naših
          mladih generacija u društvu kao što je njemačko. A ova su društva u vjerskom, etnonacionalnom,
          kulturološkom, civilizacijskom, jezičkom, etičkom i političkom smislu dominantnija.
          Stav, broj 120-121, 22. 6. 2017.

                                            Salko Bukvarević, ministar za pitanja boraca i invalida
                                            odbrambeno-oslobodilačkog rata
                                            ONI KOJI SU IMALI PONOS U RATU IMAJU GA I POSLIJE RATA
                                            Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da
                                            oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za
                                            svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo
                                            i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu
                                            jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne
                                            počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi.
                                            Stav, broj 122, 6. 7. 2017.


          Mustafa Polutak, general Armije RBiH
          ZLIKOVCI DANAS SVAŠTA POKUŠAVAJU DA IZMISLE I STAVE
          NA DUŠU ALIJE IZETBEGOVIĆA
          Zlikovci danas svašta pokušavaju da izmisle i stave na dušu Alije Izetbegovića. Trebamo shvatiti
          da je to bio prvi čovjek u Bosni i Hercegovini, prvi čovjek koji je organizirao i vodio odbranu naše
          države. Čovjek pod čijim se rukovodstvom i pokrenula odbrana, pod čijim se rukovodstvom formirala
          vojska i razvijala se do kraja rata do te mjere da smo mogli izaći i kao pobjednici da međunarodna
          zajednica nije išla na to da se rat zaustavi. U cijelom tom procesu, kao državnik, morao je učestvovati
          u određenim razgovorima o svim mogućim pitanjima. Tu su se bila povukla i pitanja kako podijeliti
          Jugoslaviju. On je u jednom trenutku bio između Srba, koji su htjeli da im se priklonimo, i Hrvata,
          koji su se već otcijepili. Nakon toga, bilo je na desetine prijedloga da se podijeli i Bosna, prijedloga
          koji su uvijek bili nepravedni prema Bošnjacima, a njih je predsjednik uglavnom odmah odbijao.
          Ni u kom slučaju i nikada nije bio na strani Radovana Karadžića i nikada nije s njim sarađivao.
          Jednostavno nije, već je bio njegov najljući protivnik. Ali ovo ne znači da nije pregovarao s njim.
          Stav, broj 126, 3. 8. 2017.


                                                                                                   STAV 31/12/2020 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66