Page 59 - STAV broj 304-305
P. 59

Dr. Amina Šiljak-Jesenković, turkolog
                                            ŠTA JE BOŠNJACIMA TURSKA
                                            Šta je Bošnjacima Turska? Tu bih već mogla spekulirati o nekih četiri miliona odgovora (ako kažete
                                            da nas nema toliko na popisu, znam, ali ima Bošnjaka s po dva-tri mišljenja, pa presvuku kad
                                            zatreba). A ako mene pitate, mi smo jedne drugima prijateljice. Sa svim što žensko prijateljstvo
                                            podrazumijeva. Prijateljica koja zna priletjeti kad zagusti, nekad se nema vremena nama baviti,
                                            nekad joj idemo na nerve, nekad smo joj beskrajno zabavni i duhoviti, nekad je gušimo i previše
                                            cmizdrimo, nekad se divi našoj otmjenosti, nekad se ljuti što se ufuramo... Mi se pred prijateljicom
                                            nekad plaho “hoćemo”, tjeramo nam, nekad smo snishodljivi, kad zagusti, izjadamo se, ako ne
                                            dobijemo svu pažnju i tretman koji tražimo, malo dignemo nos, zahaturimo, opet, moraš s nekim
                                            kahvu popiti, pređeš, onda nas nervira što je katkad patetična, što se ponaša zaštitnički, što se
                                            ne ponaša zaštitnički, što pije kahvu s našim zakletim dušmaninom, što ne pije kahvu s našim
                                            neprijateljem da malo ublaži tenzije, što nam donese nešto, što nam ne donosi to nešto, što je
                                            njima odnijela nešto, a nama nešto drugo, što je njima, što nije.... Prijateljice, svaka sa svojom
                                            kućom, svojim identitetom i problemima. Ali, šta ćeš, ne možeš na ovom svijetu biti sam, i gotovo.
                                            Prijatelj i prijateljica ti trebaju.
                                            Stav, broj 105, 9. 3. 2017.


          Halid Genjac, generalni sekretar SDA
          NA SCENI JE POVAMPIRENA POLITIKA HERCEG-BOSNE

          HDZ nije nikada istinski napustio koncept Herceg-Bosne kojem se trenutno sudi u Hagu.
          Naprotiv, prisustvujemo svojevrsnom povampirenju te politike. Nažalost, raznim izjavama i
          postupcima tome daju podršku i predstavnici aktuelne vlasti Republike Hrvatske, u kojoj
          glavnu riječ vodi HDZ Hrvatske. Toj je politici ključni cilj zaokruživanje teritorija dijela Bosne
          i Hercegovine. Ostalo je manje važno. Hrvati su kao malobrojniji narod u Bosni i Hercegovini
          zaštićeni brojnim mehanizmima pozitivne diskriminacije ugrađenim i u Ustav BiH i u Ustav FBiH
          (domovi naroda, obavezne raspodjela ključnih pozicija među predstavnicima konstitutivnih
          naroda itd.). Sada HDZ ispostavlja nove zahtjeve i ti zahtjevi mogu biti legitimni. Međutim, ti
          zahtjevi moraju biti i vjerodostojni. Umjesto te vjerodostojnosti, HDZ postupa po principu: gdje
          sam manjina, tražim ravnopravnost, gdje sam većina, drugi i ne postoje. Stolac je primjer. HDZ
          vrlo agresivno, sve do Evropskog parlamenta, insistira na principu legitimnog (?) predstavljanja,
          po kome bi Hrvate trebali birati isključivo hrvatski birači. Istovremeno, predlažu rješenje izbora
          u Mostaru s ugrađenim inženjeringom koji omogućava da hrvatski birači biraju značajan broj
          bošnjačkih vijećnika u Skupštini Grada Mostara.
          Stav, broj 114, 11. 5. 2017.


                                            David Kamhi, profesor violine i bosansko-sefardski intelektualac
                                            SPAS I IZLAZ U JEDNOJ SU RIJEČI: BOSNA
                                            Najvažnija je stvar Bosna. To ne smijemo zaboraviti i sve ono što se radi protiv
                                            opstojnosti Bosne ne valja. Svako pomalo vuče na svoju stranu, međutim, naša je
                                            snaga država Bosna. I pokojni predsjednik Alija Izetbegović, s kojim sam bio dosta u
                                            kontaktu i sretali smo se više puta za vrijeme rata, to je znao i o tome mi je govorio.
                                            Moja je majka postila za vrijeme ramazana, a i ja sam s njom postio. Sada više ne
                                            postim, ali poštujem ramazan. Dosta poznajem islam i znam kako se treba ponašati za
                                            vrijeme ramazana. Pa, moje drage komšije, uz najljepše želje, Ramazan šerif mubarek
                                            olsun! Drage komšije, spas i izlaz u jednoj su riječi: Bosna. Ja sam bosanski Sefard
                                            prije svega. Ja sam se ovdje rodio i, prema tome, glupost bi bila da ja sada kažem
                                            da sam ja nešto drugo. Ovo je moja domovina i ja sam se borio za nju. I moj djed se
                                            borio za Bosnu, i moj otac se borio. Šta znači konstitutivni narod? Je li to da smo mi
                                            svi jednaki, ali su neki malo više jednaki, a drugi su malo manje jednaki? Dolazi do
                                            toga. Ja se ne osjećam kao manjina, već se osjećam kao građanin Bosne. Dolazim
                                            iz takve familije koja je uvijek bila probosanska.
                                            Stav, broj 116, 25. 5. 2017.


                                                                                                   STAV 31/12/2020 59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64