Page 70 - STAV broj 304-305

Haris Zahiragić, nova generacija bošnjačkih političara
POSTOJE ODREDI ISTINE I MLADEŽ KOJA SE NE PLAŠI ISTINU
KAZATI PO SVAKU CIJENU
Što se mene tiče, smatram da jesam opasnost, ali ne za neke društvene konvencije nego
za društvene stereotipe o narodu i vjerskoj zajednici kojoj pripadam, a koji su decenijama
sistemski razvijani. Oni su navikli da smo mi uvijek muje i sulje iz viceva, da smo uvijek
iskompleksirani, da se osjećamo inferiorno u odnosu na susjedne narode, a posebno u
odnosu na one iz Evropske unije. Mi smo imali državu i njene institucije prije više od milenija,
visoko obrazovanje prije više od pet stoljeća, među prvima vodovod u Evropi. Povelja Kulina
bana preteča je onih vrijednosti na kojima je utemeljena Evropska unija – to su vrijednosti
slobode kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga. Zato ja ne pristajem na te stereotipe, nego
s ponosom ističem pripadnost svom, istina skromnom, ali ponosnom, hrabrom, čestitom i
iskrenom narodu. Kada su u pitanju “odredi smrti” i “militantna režimska mladež”, mislim da
su to fikcije i opasne formulacije ljudi koji su se stavili u službu antidržavnih politika. Da oni
vjeruju u te odrede ili da, ne daj Bože, postoji nešto slično, ne bi jedni te isti ljudi godinama,
evo već i decenijama, imali ovoliko prostora da na najgrublji način iskrivljuju historiju, da
Bošnjake optužuju za početak rata, da kriminaliziraju naše lidere i slično. Međutim, postoje
odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu.
Stav, broj 170, 7. 6. 2018.

Irfan Handukić, slikar i grafičar
UNIVERZALNA LJEPOTA BIHAĆKE KRAJINE
OZNAČILA JE MOJ UMJETNIČKI PUT

U godinama moje mladosti muzika i likovnost, uz univerzalnu ljepotu Bihaćke
krajine, označili su nukleus sižea iz koga se razvijao moj umjetnički put, jer
unakrsna polazišta likovnih stremljenja i muzičkih harmonija imali su izuzetnu
moć, sposobnost da u meni izazivaju slike. Teorija Hippolytea Tainea da podneblje
ima važnu, odnosno ključnu ulogu u formiranju osobnosti naročito kad je riječ o
umjetničkim individualnostima koje su po prirodi stvari osjetljivije za prepoznavanje
onog što to podneblje čini posebnim uistinu je i za mene tipičan neksus. Nadalje,
kako filozofija života ima važnog udjela u kulturi i umjetnosti, utječući presudno na
njihov karakter, zanosno potvrđuju i bujni vegetativni horizonti razmaknuti unskim
smaragdima od planinskog masiva Plješivice. Sve je to imalo velikog udjela na
formiranje mog stvaralačkog senzibiliteta i izraza koji se kasnije obogaćivao i
oplemenjivao u sarajevskoj i zeničkoj sredini, gdje živim od 1974. godine.
Stav, broj 171, 14. 6. 2018.

Damir Ovčina, književnik
MISLIM DA JE TEŠKA BOLEST KNJIŽEVNOSTI DOSADA
Kada pišem, računam da to niko neće ni pročitati. Opet, pišem onako kako bih ja
volio da neko napiše za mene, pa pokušavam da, dok pišem, ujedno budem i prvi
čitalac. Mislim da je teška bolest književnosti dosada. Ona je posljedica nametnutih
akademskih masakriranja književnosti kao umjetnosti i pokušaja da se ona svede na
sve drugo, osim na umjetnost koja je u svojoj suštini duboko racionalna. Književnost
utječe na stvarnost, i to je nešto mjerljivo. Stoga i mislim da je tako važna. Moj
je ogromni uspjeh to što nisam napisao sve što bi mi palo napamet i što nisam
pokušavao objaviti sve što sam zapisao. To me spasilo. Smatram da bi čovjek trebao
pisati književnost tek ako bi živio 600 ili 700 godina, ali nam toliko nije dato, pa
onda barem treba čitati da bi se kasnije pisalo. Makar je tako u mom slučaju. Ima
ljudi koji mogu s 27 ili s 23 godine napisati nešto kvalitetno. Neko se valjda takav
rodi. Za mene je i ovo godina bilo malo, ali sam uvijek znao da će to biti bolje što
kasnije u svom životu nešto napišem.
Stav, broj 173, 28. 6. 2018.

70 31/12/2020 STAV