Page 64 - STAV broj 153
P. 64
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Čarobna riječ koja sva vrata otvara
Bilo jednom
u Šamu
Piše: Našao sam se u potpuno nepoznatom kvartu Damaska i beizdejno
Safet POZDER šetao. Nakon nekog vremena, našao sam se u aleji s luksuznim
građevinama. Očigledno je to bio rezidencijalni dio grada. Ispred
Sada već davne 1997. godine bio jedne vile prišao mi je stražar i ljutito zagrmio na mene. Pokušavao
sam u prilici da nekoliko mjeseci sam objasniti kako sam dospio tu, ali nije pilo vode. Tek kada sam, na
provedem u Siriji, odnosno nje- upit odakle dolazim, spomenuo svoju zemlju, lice smrknutog brkice
nom glavnom gradu Damasku. razvedrilo se. Počeo me je grliti i skoro kroz plač govoriti o Bosni
Za to su postojala i dva konkretna razlo-
ga: usavršavanje arapskog jezika i hifz ovakva je pogodnost pri vožnji gradom, Mebruk, prevodilac mog tadašnjeg arap-
Kur’ana. Bilo je to lijepo i nezaboravno malo je reći, idealna. skog na arapski, vrlo prijatan mladić po-
vrijeme koje je zauvijek u mom sjećanju rijeklom odnekud iz Magreba, uložio je
uklesalo jednako tako lijepe i nezaborav- Dok sam se jedne prilike vraćao u veliki napor na tom putu, ali se do ima-
ne uspomene. Prvobitno je bilo zamišlje- stan, nesmotreno sam zaustavio taksi na ma jednostavno nije moglo doći. Zajedno
no da to bude prvi u nizu mojih odlaza- kojem je pisalo “Mezza Filat”. Neko vri- smo vrebali svoju priliku i pred ulazima u
ka u Damask, ali se kasnije ispostavilo jeme nisam bio ni svjestan svoje greške. džamiju prežali “žrtvu”. Bez uspjeha. Ne
da je to ipak bio prvi i za sada posljednji Međutim, čim smo zašli u ulice koje ni- bih želio da neko razumije kako ti ljudi
boravak u ovoj lijepoj zemlji. Hoće li ih sam poznavao, bilo je jasno o čemu je ri- nisu htjeli razgovarati. Naprotiv, po pra-
biti još, to samo Bog zna. Ono što znam ječ. Rekao bih ja vozaču da stane, ali ništa vilu ih je na ulazu u džamiju, a i poslije,
i ja jeste to da svim srcem volim Siriju i ne bih postigao jer je već kasno. Objasnio čekala velika masa ljudi, tako da je do
njen dobri narod. bih mu da sam profulio taksi i da je tre- njih bilo vrlo teško doći.
balo da sjednem u drugi. Rekao bih mu
Za razliku od nekih drugih arapskih svašta nešta, ali jednostavno nisam umio. Ipak, jedne prilike nam se posrećilo
metropola, Damask mi se posebno do- pa smo jednom od imama predočili našu
pao jer je plijenio svojom ljepotom i či- Našao sam se u potpuno nepoznatom želju. Nije nam odgovorio naprvu, ali je
stoćom. Ljudi su bili iznimno prijatni i kvartu i šetao bezidejno. Nakon nekog čarobna riječ Bosna i ovdje odigrala svoje.
susretljivi. Voljeli su Bosnu na poseban vremena, našao sam se u aleji s luksu- Već smo nakon nekoliko trenutaka sjedili
način. Želim kroz nekoliko redaka da iz- znim građevinama. Očigledno je to bio zajedno u imamovom uredu. Razgovarali
dvojim tri detalja kojih se rado sjećam i rezidencijalni dio grada. Ispred jedne smo gotovo dva sahata. Koliko god sam
koji govore sami za sebe. vile prišao mi je stražar i vrlo ljutito za- se trudio da dobijem odgovore na svoja
grmio na mene. Pokušavao sam objasni- pitanja, jednako toliko sam morao kazi-
Stanovao sam u kvartu koji se zove ti kako sam dospio tu, ali nije pilo vode. vati i o svojoj zemlji o kojoj me imam s
Mezza Džebel. Uglavnom sam koristio Tek kada sam, na upit odakle dolazim, velikim zanimanjem propitkivao. Izišao
uobičajeni taksi. Hiljade kombija juri- spomenuo svoju zemlju, lice smrknutog sam s čudnim osjećajem da je, zapravo,
lo je ulicama Damaska i bilo je dovoljno brkice razvedrilo se. Počeo me je grliti i on intervjuirao mene, a ne ja njega. Sreo
prepoznati onaj s natpisom vašeg kvarta, skoro kroz plač govoriti o Bosni. Usko- sam ga još nekoliko puta i uvijek se lju-
podići ruku i on je već tu. Ostatak je bio ro je naručio vozilo koje me “namjenski” bazno selamio, izdvajajući me iz mase i
lagan; sjednete, vozite se do svog odredi- odvezlo u moj kvart. Stražar mi je na po- ćaskajući o mojoj Bosni i usput nude-
šta i ondje gdje vam je najpodesnije da se lasku dugo mahao. U njegovim toplim ći svoju pomoć ako mi nešto treba. Čak
iskrcate doviknete šoferu: “Nezzil hina”, očima vidio sam majku koja maše svom smo se i fotografirali. S vremenom sam
i to je to. Kad ste novi u takvoj sredini i čedu pri polasku na dug put. zagubio fotografiju, ali ne i uvjerenje da
kad je vaše poznavanje jezika oskudno, je taj čovjek istinski volio moju zemlju.
Drugom zgodom želio sam iskoristiti
svoj boravak u Damasku i, kao mladi i do- Treći je detalj, možda, ponajmanje
kazivanja željni član redakcije Zemzema, upadljiv, ali je meni ostao najupečatljivi-
napraviti neku vrstu ekskluzive. Plan je ji i s najjačim dojmom. Naime, hifz sam
bio da razgovaram s nekim od imama ču- polagao kod šejha koji se zvao Jasin. Vrlo
vene Emevijske džamije. Usputni prijatelj
64 8/2/2018 STAV
