Page 65 - STAV broj 153
P. 65

zanimljiva i neobična ličnost. Pored silnog  Gotovo da sam bio siguran da me i ne sluša. No, i najmanja
znanja i ponuda s različitih univerziteta i  greška koju bih napravio brzo bi me razuvjerila. Šejh bi podizao
katedri, šejh Jasin odlučio se za posve mi-  ruku i išaretio mi da ponovim sve dok ne bih proučio ispravno.
ran i neupadljiv život. U obližnjoj je dža-  Volio me je predstavljati svojim prijateljima, ali i prolaznicima
miji svakodnevno držao predavanja, a uz      koji su nailazili ispred radnje. Svakome bi govorio da sam iz
to je vodio malu automehaničarsku radnju     Bosne, i to s takvim zanosom, uzdasima i izrazom lica da sam i
u kojoj je provodio većinu svog vremena.     sam pomišljao da sam direktno iz Dženneta u Šam došao

    Kada bih došao do šejha, najprije bi     ruku, riječ o hadžeru-l‑esved. Osjetio sam   koji kaže da je fotografiranje haram i da
me ponudio čajem, malo bismo proćaskali      istinsku prisnost i ljubav tih ljudi prema   će svaki fotograf u vatru.
i ja bih, na njegov znak, počeo učiti stra-  Bosni. Sva šejhova djeca bili su hafizi ili
nice. On bi krpio neku gumu ili se bavio     na putu da to postanu. Upoznao sam jed-          Pri polasku kući, svratio sam da se
nekim drugim svojim poslom. Imao sam         nog. Imao je desetak godina. Koliko me       poselamimo. Šejh je učio dovu i selamio
dojam da me i ne sluša. Uz to, ako bi neko   sjećanje služi, zvao se Muhammed, a s        narod Bosne, a ja sam znao i osjećao da je
naišao ispred radnje, šejh bi počeo ljuba-   obzirom na učestalost ovog imena u Da-       to zaista iskreno i iz dubine srca.
znu konverzaciju s njim, iako krpi gumu      masku, male su šanse da griješim. Bio je,
i iako preslušava stranice koje učim – sve   naški rečeno, preslatko dijete bucmastih         Kroz ove i brojne druge prilike uvje-
u isto vrijeme. Gotovo da sam bio siguran    obraza, zagasito crne kose i krupnih oči-    rio sam se kako narod Sirije voli našu
da me i ne sluša. No, i najmanja greška      ju. Često mi je donosio čaj.                 zemlju. Uvjerio sam se i u to da su svoju
koju bih napravio brzo bi me razuvjerila.                                                 ljubav na razne načine pretočili u djelo i
Šejh bi podizao ruku i išaretio mi da po-        Šejh je vrlo autoritativno vodio poro-   konkretno pomagali našem narodu. Bili
novim sve dok ne bih proučio ispravno.       dicu i držao konce u svojim rukama. Tek      su uz nas, patili s nama i pomagali nam
                                             je jednom dozvolio svom sinčiću da mi        kako su znali i umjeli.
    Volio me je predstavljati svojim pri-    pravi društvo prilikom obilaska Kasiju-
jateljima, ali i prolaznicima koji su nai-   na. Želio sam imati uspomenu i na šejha          Često razmišljam o ovim ljudima. Na-
lazili ispred radnje. Svakome bi govorio     i na simpatičnog dječaka pa sam im jed-      dam se da su živi i da su dobro i zdravo.
da sam iz Bosne, i to s takvim zanosom,      ne prilike predložio da se fotografiramo,    Naravno, nadam se i tome da će Sirija ponovo
uzdasima i izrazom lica da sam i sam po-     onako za uspomenu. Šejh se značajno uo-      dočekati i doživjeti blagostanje i napredak.
mišljao da sam direktno iz Dženneta u        zbiljio i, umjesto odgovora, citirao hadis
Šam došao. Na spomen Bosne, ljudi bi                                                          Ko zna, možda se nekada opet sret-
prilazili i rukovali se, zadržavajući po-                                                 nem s dragim ljudima Šama. Do tada ih
gled na Bošnjaku kao da je, u najmanju                                                    se barem ovako mogu i želim sjetiti. n

                                                                                          STAV 8/2/2018 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70