Page 47 - STAV broj 321

u središtu imali pozadinu ratnih zbiva- minuta ispričao strašnu priču o maltre- U međuvremenu sam dobila
nja u Bosni i Hercegovini te o porodič- tiranju njegovog oca i strica sve vrijeme
noj drami u kojoj su se pojedinci okrenuli češljićem izvađenim iz džepa majice po- posao kod Ujedinjenih
protiv Bosne i Hercegovine učestvujući pravljajući zvrk na kosi. Nije me gledao nacija u Karlovcu, kao
u opsadi Sarajeva. u oči, kao da je iskustvo bilo nepristojno
za ponoviti. Nešto u toj neprilagođenoj prevodilac za ljude puštene
STAV: April i maj tradicionalno su mje- pristojnosti ovog potkozarskog momka iz koncentracionih logora
seci prisjećanja na početak Agresije na bilo je razoružavajuće. Ta njegova potre-
Bosnu i Hercegovinu i Opsade Saraje- ba da nas oboje zaštiti od strahote bila je Omarska, Manjača i
va, grada u kojem ste odrasli i praktično prelijevajuća kap u čaši da shvatim kako Trnopolje. Jedini uslov koji su
dočekali rat. Vaši roditelji bili su znatno sva moja ljubav za moj dotadašnji život
vrijeme u opkoljenom gradu pa je logič- ne može prekriti toliko zla koje se u me- UN tražile za taj posao je bio
no pitati kako s ove distance gledate na đuvremenu desilo. Ubrzo nakon toga od- da pričaš engleski. I tako sam
najteže dane Sarajeva u njegovoj mo- lučila sam napustiti Zagreb i nadu da ću
dernoj historiji? se vratiti u Sarajevo. Nije mi bilo važno ušla direktno u svijet pakla.
ZELOVIĆ: Imam potrebu kazati da na- gdje ću otići. Igrom slučaja sam završila Imala sam dvadeset jednu
žalost nisam rođena u Sarajevu, ali neću u Holandiji.
tako reći. Rođena sam u Zagrebu, mama Kada sam došla ovdje, nastavila sam gle- godinu. Jedan sam dan, u
mi je odatle i sva mamina porodica. Imam dati vijesti, ali je bol bila drugačija. Nisam razgovoru s jednim plavookim
ondje mnogo dragih prijatelja i rođaka i se više nadala da ću se vratiti, bol je po-
zato neću reći “nažalost”, ali da je Sara- stala hronična tuga nekoga ko s distance momkom mojih godina koji
jevo srećom moj grad, to mogu reći bez gleda raspadanje svega što poznaje i voli. je kompulzivno popravljao
ustezanja. Sarajevo je grad u kojem sam
odrasla, u kojem sam naučila hodati, pa- STAV: Filmovi Vam uglavnom tematizi- svoju frizuru u slomljenom
dati, voljeti, tugovati, učila o životu, pri- raju postkonfliktna društva, pa tako i staklu prozora u napuštenoj
jateljstvu, vrijednostima. Upoznala sam u tragičnu sudbinu Bosne i Hercegovine i
međuvremenu mnoge ljude koji su napu- njenih naroda te Sarajeva. Nije se malo kasarni u Karlovcu, gdje
stili svoje domove i gradove diljem svije- vaših kolega okrenulo lakšim temama,
ta. Ja mislim da ću ja do kraja života suzu a Vi i dalje tragate za nekim odgovorima smo “saslušavali” bivše
puštati, baš kao i sada dok vam pišem ove iz domovine. Zašto? zatvorenike, shvatila da više
odgovore, kada budem mislila na sve što ZELOVIĆ: Ja pravim specifičnu vrstu
sam izgubila prinudnim napuštanjem Sa- dokumentarnog filma koji se zove autor- nema povratka.
rajeva. Kada bi čovjek mogao analizirati ski film. A pošto se ovaj autor bori s gru-
moju suzu i suzu bilo kog drugog čovjeka pnom tragedijom iz koje dolazi, onda to i suprotne političke stavove, mi se, prije
koji je mimo svoje volje napustio mjesto moji filmovi reflektiraju. Meni bi, znači, svega, jako mnogo volimo. Ta bezuslov-
u kojem je bio sretan, ja mislim da bi re- bilo mnogo teže pokušati ne baviti se na- na ljubav omogućila je snimanje ovakvog
zultati bili bolno slični. To je gubitak s šom sudbinom, nego zaroniti baš ondje filma jer je premisa da nekoga snimate o
kojim se čovjek nauči živjeti. Sarajevo i gdje boli. Znate, moji su filmovi i neka tako bolnim stvarima ta da vam ta osoba
sve što me vezuje za taj grad definitivno vrsta terapije. Ja na ovaj način pokuša- prije svega vjeruje. Ista ta ljubav oslikava
je jedan od najvećih kondicionirajućih vam shvatiti šta se to nama sve izdešava- u filmu epicentar bosanskohercegovačke
faktora u mom životu. lo, zašto i kako. Ali razumijem ljude koji tragedije – jaz koji je nastao između lju-
se ne bave ovim temama i da su za sebe di koji su na toliko mnogo nivoa bliski,
STAV: Kako je bilo slušati vijesti otrgnut našli drugu vrstu terapije. Jer to što se ti i njihovi konstantni, često bezuspješni,
od Sarajeva? autori ne bave ovim temama ne znači da pokušaji da se taj jaz prebrodi.
ZELOVIĆ: Na početku sam, i pored uža- ne pate isto koliko i ja.
snih novosti, bila puna nade opsesivno STAV: U filmu otvoreno govorite da Vam
tražeći razlog da se mogu nastaviti nada- STAV: Da, tu se posebno ističe Vaš film je djed bio četnik u Drugom svjetskom
ti povratku. Prvo sam bila dva mjeseca u My Own Private War (Moj vlastiti rat). ratu, da Vam je nećak bio snajperista
Beogradu, pa deset mjeseci u Zagrebu, a Možda jedan od Vaših najangažiranijih tokom Opsade Sarajeva, ne libite se ka-
sve u vjeri da ću “sljedećeg prvog u mjese- filmova o pozadini rata u Bosni i Her- zati da se zbog toga sramite! Kako Ze-
cu” opet biti u Sarajevu. U međuvremenu cegovini i Opsadi Sarajeva. Vi u njemu lovići u Bosni i Hercegovini gledaju na
sam dobila posao kod Ujedinjenih nacija hrabro i žestoko polemizirate sa stricem Vaše filmove?
u Karlovcu, kao prevodilac za ljude pu- u Miljevini i ocem u Amsterdamu zbog ZELOVIĆ: Ako odlučite napraviti ova-
štene iz koncentracionih logora Omarska, nekritičkog stava o četničkom pokretu, kav film, tu nema nikakvog prostora za
Manjača i Trnopolje. Jedini uslov koji su Opsadi Sarajeva, svirepom ubistvu Pece sakrivanje bilo kakvih detalja. Kako reče
UN tražile za taj posao je bio da pričaš en- Mulahasanovića, komšije i dragog prija- Herodot prije skoro 2.500 godina, okol-
gleski. I tako sam ušla direktno u svijet telja kojeg niko nije zaštitio. Kako je bilo nosti upravljaju čovjekom, čovjek ne
pakla. Imala sam dvadeset jednu godinu. snimiti tako težak film u krugu familije i upravlja okolnostima. Život je na našim
Jedan sam dan, u razgovoru s jednim pla- ostati profesionalac, ali i Sarajka odgo- prostorima kompleksan, istorija mu je
vookim momkom mojih godina koji je jena u duhu tolerancije i antifašizma? puna ljudi koji su nespremni morali do-
kompulzivno popravljao svoju frizuru u ZELOVIĆ: My Own Private War jeste pri- nositi egzistencijalne odluke. A kad se
slomljenom staklu prozora u napuštenoj kaz mog života, mog sukobljavanja s mo- jednom takve odluke naprave, onda više
kasarni u Karlovcu, gdje smo “sasluša- jom najbližom okolinom oko svega šta se nema povratka. Mog dedu nisam pozna-
vali” bivše zatvorenike, shvatila da više dešavalo u ratu. Nije ga bilo teško snimati. vala, ubijen je kad je moj otac imao deset
nema povratka. Momak mi je u nekoliko Iako moja porodica i ja imamo potpuno godina. Ja samo odrasla s pričom: “Deda

STAV 30/4/2021 47