Page 61 - STAV broj 321
P. 61

se drži red i poštuju običaji koji se vežu
          za ovu džamiju još od vremena kada je taj
          hodža Durak dao da se ovdje, među njima
          i njihovim dućanima, podigne tako lijepa,
          i još mesdžid pored nje. I nikada se više
          nego tih godina nije prenosila ta gotovo
          zaboravljena priča koju su još kao dječaci
          čuli od svojih djedova. Kada je gore, po-
          više Orpkanja, među kasapima, sagrdži-
          jama, kovačima, puškarima, samardžija-
          ma i bojadžijama, taj Muslihudin hadži
          Mustafa Čekrekčija, sin Ishakov, za kojeg
          se kazivalo da je rukama znao iskovati što
          okom vidi, sagradio džamiju, od sramote
          se ovamo niže nije moglo opstati. Dvije
          godine saburilo se da se ne izgubi abdest
          i ne opsuje sve po spisku tim kasapima
          koji izgubiše svaku mjeru jer su po cijeli
          dan klali krave, tim sagrdžijama, običnim   dućana i majstori i njihovi šegrti, svi, na-  i takvih da su držali dućane u suvlasništvu
          strugačima goveđih koža, i kovačima ogru-  puštali su poslovni prostor i ostavljali vra-  s muslimanima. Evo, Austrijanac Adolf
          bjelim od onolikih čekića i puškarima i   ta otvorena, podignute ćepenke i nikog da   Klein imao je tri dućana ispred Tašlihana
          svima njima, jer nije mogao proći namaz   ih čuva. Tako je bilo ko mogao doći pred   u Ulici Franje Josipa. Onaj koji se nalazio
          a da ih ne podbodu kakvom upadicom   pekaru i uzeti somun, ili proći Saračima pa   krajnji prema Hotelu “Evropa”, na zapad-
          kako oni ne moraju ni zaključavati svo-  nabaciti na ramena sedlo i šmugnuti tije-  nom dijelu prolaza za glavni ulaz u Tašlihan,
          je radnje, eno, vidiš li je, pošto je njima   snim sokacima da ga niko ne vidi. Mogao   naslanjao se na dućan Muhameda Džabije,
          džamija blizu pa ne moraju na namaz u   je nazuti mestve, nove, a ostaviti u radnji   pa bi tako, u vrijeme namaza, Adolf Kle-
          drugu mahalu i u drugu čaršiju, kao, eto,   stare, proderane i raspale od silnog taba-  in, ili njegovi šegrti, pripazili Džabijinu
          neki, pa namiguju jedan drugom i smje-  nanja bosanskim džadama. Ali to se nije   radnju dok se ovaj ne vrati iz džamije. Na
          hulje se, a iz smiješka im iskaču otrov-  dešavalo. Takav je bio običaj i poštovala se   drugoj strani, u Kazandžiluku, dućan Vej-
          ne žaoke i bodu tako bezobrazno da se i   nezaštićenost čovjeka koji pada na sedždu.   sil-efendije Svrze bio je odmah uz dućan
          ovamo, kroz ovolike godine, osjeti njihov   Ali, nije stvar, izgleda, bila baš tako   Jakoba Saloma Baruha. Unutra, u samom
          otrov. Razbješnjeni tim svakodnevnim   jednostavna. Bit će da tu nije sasvim bila   Tašlihanu, između dućana u zajedničkom
          zadirkivanjem, na kraju i oni prestadoše   riječ o moralnoj veličini ovdašnjih ljudi i   vlasništvu Pinje i Imširije i onog u vlasniš-
          zaključavati svoje dućane, pa neka kra-  onih koji su dolazili ili se spuštali u nji-  tvu Nezirage Zildžića, imao je dućan Elias
          de, jarane, ko god i koliko hoće. Tako se,   hov grad. Bilo je tu i nečeg drugog. U tom   Kabiljo pa bi mogao pripaziti na oba dok
          eto, stvori običaj da se dućani i radnje na   nečem drugom pokazivala se multikonfe-  su mu komšije u džamiji. Ili gore na spra-
          Baščaršiji ne zaključavaju za vrijeme na-  sionalnost i sve te nerazumljive riječi koje   tu: uvijek je Taso hadži Ristić, ili neko od
          maza. A njihove pretke svakodnevnog   su zadivljeni stranci donosili sa sobom.   njegovih, mogao pripaziti na dućan Ah-
          zadirkivanja i sramote spasi taj Durak –   Kada se mujezini oglase s minareta, mogli   meta efendije Svrze, ili bi Savka Vlačić iz
          bi tako da se u dvije godine na Baščaršiji   su muslimani hrpimice jurnuti u džamije   svog dućana od 16,07 metara kvadratnih
          uzdigoše dvije munare da ne znaš koja je   i ne razmišljati da li da zaključaju vrata ili   mogla pripaziti na susjedni dućan u vla-
          od koje vitkija. I tih godina dok čekaš da   ne, i poslije, kada se spuste na koljena i če-  sništvu Hadži Mehmeda Ergića... Eto, tako
          im se popravi džamija ne spominjaše samo   lom poljube džamijske serdžaze, ne misliti   je nekada bilo na sarajevskoj čaršiji i oko
          njega, Duraka, već i sina mu Mehmeda,   o tome hoće li ih kakav lopov orobiti i hoće   Baščaršijske džamije, koja je, devet godina
          čelebiju i učenjaka, koji po očevoj smrti   li u povratku zateći dućan opuhan, sve su   prije nego će Hadži Muhamed Kumašin
          podiže mekteb onamo, preko puta, kod   to mogli jer odmah tu, do njihovog duća-  zasaditi jablanove uz njenu munaru i dva-
          Firuzbegove banje, u Ćulhanu, od kojeg   na, posluje komšija koji nije morao trčati   naest godina prije nego će drugi put pla-
          ni jedna jedina daska ne osta.    na poziv mujezina jer je odgojen u drugoj   nuti, sasvim obnovljena. Govori o tome ta
                                            vjeri, bio je on Jevrej, ili pravoslavac, ili   bijela daska ponad ulaza. Na njoj, kazuju
          BAŠČARŠIJSKI RED                  katolik, a kada dođe Austrija, dođoše za   oni koji znaju arapski, crnim slovima, u
            Ovdje se red znao. Tačno se znalo ko   njom i ti protestanti. Tako je komšija pa-  nesh-pismu piše: “Ovo privlačno mjesto
          u koji saf i po kojem redu pristupa pred   zio na komšijin dućan. I ne samo to. Ako   prvo je popravio umrli Hadži Husejn / a
          imama. Pa i kada bi se neko od vlasnika   bi, recimo, naišao neko od onih vjera koje   zidove objekta zatim lijepo ukrasio / na-
          dućana razbolio te ga tog dana nije bilo   nisu išle u džamiju, kakva mušterija kojoj   kaš Fagin Mustafa / Datum opravke je u
          na čaršiji i među svijetom, na njegovo   bi se žurilo te nije imala vremena čekati da   hiljadu dvije stotine / osamdeset i trećoj
          upražnjeno mjesto niko se nije usuđivao   se gazda tog dućana vrati, onda bi je kom-  godini / Neka su za obnovitelja i nakaša
          stati. Dugo bi trebalo imamu da do kraja   šija poslužio i prodao joj ono što je bege-  najljepše molitve.” Sto i više godina prije
          popuni safove, nagovarajući one iz dru-  nisala, pa bi pri povratku, šućur Allahu,   toga Mehmed-paša Muhsinović prebojio
          gog reda da pristupe u prvi ili, što je bilo   obradovao komšiju te bi ga ovaj počastio   je džamiju, a sto godina poslije porušen
          još teže, tjerajući šegrta da stane na mjesto   dibek-kahvom i uz nju rahatlokumom.  je trijem s tri kupole i izgrađen ovaj s dr-
          svog majstora koji hasta ostade kod kuće   Red je da se opet vratimo Černijevo-  venom konstrukcijom. Ali jablanova više
          gore, na Kovačima, tamo, na Bistriku.   mn spisku. Ondje piše da su trgovci mu-  nema. Umjesto njih, širi se lipa koja s po-
            Kažu da bi u vrijeme namaza, a posebno   slimanske vjeroispovijesti u Tašlihanu   četka ljeta omiriše cijelom čaršijom i, bez-
          petkom za džume, čaršija opustjela. Musli-  i Bezistanu imali 108 dućana. Jevreji su   beli, ne stremi u visine više i više, stalno
          mani koji su radili po radnjama, vlasnici   posjedovali 54, a pravoslavci 12, a bilo je   k nebu.    n


                                                                                                    STAV 30/4/2021 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66