Page 61 - STAV broj 321
P. 61
se drži red i poštuju običaji koji se vežu
za ovu džamiju još od vremena kada je taj
hodža Durak dao da se ovdje, među njima
i njihovim dućanima, podigne tako lijepa,
i još mesdžid pored nje. I nikada se više
nego tih godina nije prenosila ta gotovo
zaboravljena priča koju su još kao dječaci
čuli od svojih djedova. Kada je gore, po-
više Orpkanja, među kasapima, sagrdži-
jama, kovačima, puškarima, samardžija-
ma i bojadžijama, taj Muslihudin hadži
Mustafa Čekrekčija, sin Ishakov, za kojeg
se kazivalo da je rukama znao iskovati što
okom vidi, sagradio džamiju, od sramote
se ovamo niže nije moglo opstati. Dvije
godine saburilo se da se ne izgubi abdest
i ne opsuje sve po spisku tim kasapima
koji izgubiše svaku mjeru jer su po cijeli
dan klali krave, tim sagrdžijama, običnim dućana i majstori i njihovi šegrti, svi, na- i takvih da su držali dućane u suvlasništvu
strugačima goveđih koža, i kovačima ogru- puštali su poslovni prostor i ostavljali vra- s muslimanima. Evo, Austrijanac Adolf
bjelim od onolikih čekića i puškarima i ta otvorena, podignute ćepenke i nikog da Klein imao je tri dućana ispred Tašlihana
svima njima, jer nije mogao proći namaz ih čuva. Tako je bilo ko mogao doći pred u Ulici Franje Josipa. Onaj koji se nalazio
a da ih ne podbodu kakvom upadicom pekaru i uzeti somun, ili proći Saračima pa krajnji prema Hotelu “Evropa”, na zapad-
kako oni ne moraju ni zaključavati svo- nabaciti na ramena sedlo i šmugnuti tije- nom dijelu prolaza za glavni ulaz u Tašlihan,
je radnje, eno, vidiš li je, pošto je njima snim sokacima da ga niko ne vidi. Mogao naslanjao se na dućan Muhameda Džabije,
džamija blizu pa ne moraju na namaz u je nazuti mestve, nove, a ostaviti u radnji pa bi tako, u vrijeme namaza, Adolf Kle-
drugu mahalu i u drugu čaršiju, kao, eto, stare, proderane i raspale od silnog taba- in, ili njegovi šegrti, pripazili Džabijinu
neki, pa namiguju jedan drugom i smje- nanja bosanskim džadama. Ali to se nije radnju dok se ovaj ne vrati iz džamije. Na
hulje se, a iz smiješka im iskaču otrov- dešavalo. Takav je bio običaj i poštovala se drugoj strani, u Kazandžiluku, dućan Vej-
ne žaoke i bodu tako bezobrazno da se i nezaštićenost čovjeka koji pada na sedždu. sil-efendije Svrze bio je odmah uz dućan
ovamo, kroz ovolike godine, osjeti njihov Ali, nije stvar, izgleda, bila baš tako Jakoba Saloma Baruha. Unutra, u samom
otrov. Razbješnjeni tim svakodnevnim jednostavna. Bit će da tu nije sasvim bila Tašlihanu, između dućana u zajedničkom
zadirkivanjem, na kraju i oni prestadoše riječ o moralnoj veličini ovdašnjih ljudi i vlasništvu Pinje i Imširije i onog u vlasniš-
zaključavati svoje dućane, pa neka kra- onih koji su dolazili ili se spuštali u nji- tvu Nezirage Zildžića, imao je dućan Elias
de, jarane, ko god i koliko hoće. Tako se, hov grad. Bilo je tu i nečeg drugog. U tom Kabiljo pa bi mogao pripaziti na oba dok
eto, stvori običaj da se dućani i radnje na nečem drugom pokazivala se multikonfe- su mu komšije u džamiji. Ili gore na spra-
Baščaršiji ne zaključavaju za vrijeme na- sionalnost i sve te nerazumljive riječi koje tu: uvijek je Taso hadži Ristić, ili neko od
maza. A njihove pretke svakodnevnog su zadivljeni stranci donosili sa sobom. njegovih, mogao pripaziti na dućan Ah-
zadirkivanja i sramote spasi taj Durak – Kada se mujezini oglase s minareta, mogli meta efendije Svrze, ili bi Savka Vlačić iz
bi tako da se u dvije godine na Baščaršiji su muslimani hrpimice jurnuti u džamije svog dućana od 16,07 metara kvadratnih
uzdigoše dvije munare da ne znaš koja je i ne razmišljati da li da zaključaju vrata ili mogla pripaziti na susjedni dućan u vla-
od koje vitkija. I tih godina dok čekaš da ne, i poslije, kada se spuste na koljena i če- sništvu Hadži Mehmeda Ergića... Eto, tako
im se popravi džamija ne spominjaše samo lom poljube džamijske serdžaze, ne misliti je nekada bilo na sarajevskoj čaršiji i oko
njega, Duraka, već i sina mu Mehmeda, o tome hoće li ih kakav lopov orobiti i hoće Baščaršijske džamije, koja je, devet godina
čelebiju i učenjaka, koji po očevoj smrti li u povratku zateći dućan opuhan, sve su prije nego će Hadži Muhamed Kumašin
podiže mekteb onamo, preko puta, kod to mogli jer odmah tu, do njihovog duća- zasaditi jablanove uz njenu munaru i dva-
Firuzbegove banje, u Ćulhanu, od kojeg na, posluje komšija koji nije morao trčati naest godina prije nego će drugi put pla-
ni jedna jedina daska ne osta. na poziv mujezina jer je odgojen u drugoj nuti, sasvim obnovljena. Govori o tome ta
vjeri, bio je on Jevrej, ili pravoslavac, ili bijela daska ponad ulaza. Na njoj, kazuju
BAŠČARŠIJSKI RED katolik, a kada dođe Austrija, dođoše za oni koji znaju arapski, crnim slovima, u
Ovdje se red znao. Tačno se znalo ko njom i ti protestanti. Tako je komšija pa- nesh-pismu piše: “Ovo privlačno mjesto
u koji saf i po kojem redu pristupa pred zio na komšijin dućan. I ne samo to. Ako prvo je popravio umrli Hadži Husejn / a
imama. Pa i kada bi se neko od vlasnika bi, recimo, naišao neko od onih vjera koje zidove objekta zatim lijepo ukrasio / na-
dućana razbolio te ga tog dana nije bilo nisu išle u džamiju, kakva mušterija kojoj kaš Fagin Mustafa / Datum opravke je u
na čaršiji i među svijetom, na njegovo bi se žurilo te nije imala vremena čekati da hiljadu dvije stotine / osamdeset i trećoj
upražnjeno mjesto niko se nije usuđivao se gazda tog dućana vrati, onda bi je kom- godini / Neka su za obnovitelja i nakaša
stati. Dugo bi trebalo imamu da do kraja šija poslužio i prodao joj ono što je bege- najljepše molitve.” Sto i više godina prije
popuni safove, nagovarajući one iz dru- nisala, pa bi pri povratku, šućur Allahu, toga Mehmed-paša Muhsinović prebojio
gog reda da pristupe u prvi ili, što je bilo obradovao komšiju te bi ga ovaj počastio je džamiju, a sto godina poslije porušen
još teže, tjerajući šegrta da stane na mjesto dibek-kahvom i uz nju rahatlokumom. je trijem s tri kupole i izgrađen ovaj s dr-
svog majstora koji hasta ostade kod kuće Red je da se opet vratimo Černijevo- venom konstrukcijom. Ali jablanova više
gore, na Kovačima, tamo, na Bistriku. mn spisku. Ondje piše da su trgovci mu- nema. Umjesto njih, širi se lipa koja s po-
Kažu da bi u vrijeme namaza, a posebno slimanske vjeroispovijesti u Tašlihanu četka ljeta omiriše cijelom čaršijom i, bez-
petkom za džume, čaršija opustjela. Musli- i Bezistanu imali 108 dućana. Jevreji su beli, ne stremi u visine više i više, stalno
mani koji su radili po radnjama, vlasnici posjedovali 54, a pravoslavci 12, a bilo je k nebu. n
STAV 30/4/2021 61