Page 57 - STAV broj 321

KRIVO SRASTANJE

Snivajući mrtvog oca
NE BRINI, SINE,

SVE ĆE BITI DOBRO

Prelazim ulicu, širim ruke, želim ga zagrliti, i on širi ruke, smije se, i,
redovito se to događa, na ovom mjestu iliti u ovom trenutku, prije no što
ćemo se susresti san se kao sabljom presječen prekida, pa da ne bi bilo
tako, a sa željom da razgovaram s njim i pitam ga zašto mi neprestano
ponavlja dvije već rečene rečenice, dok mu prilazim, bezmalo panično
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ uzvikujem: “Čekaj, baba, stani, ne idi, želim razgovarati s tobom!”

aspao sam nakon sabaha. I usnio – To sam uvijek volio kod tebe. Iskren riječima: “Ne brini, sine, sve će biti do-
oca. Ove godine učestalo ga sa- si, ne lažeš, ne petljaš. Nisam ti bez ra- bro. I hvala ti što me nisi zaboravio.”
njam, skoro svake noći, ili ju- zloga dao ime koje nosiš, ali, ipak, to te Naizgled, jednostavne su i lahko ih
Ztra, a san je, začudo, uz poko- ne opravdava, svaki vakat mora se kla- je razumjeti, ali da li je tako? Ne bih
ji novi detalj, uglavnom isti: otac je u njati. Šta ćemo sad? stavio ruku u vatru da jeste.
tim snovima visok, vitak, mladolik, u – Dat ću sve od sebe da tako bude, Da, zaista, šta li mi to otac poručuje? I,
tamnosmeđem odijelu, širokog osmije- eto šta ćemo. A, sad, molim te, reci mi... na koncu, tiče li se to ovog ili onog svijeta?
ha, blistavih zuba, baš onakav kakvog – Čuvaš li moj ormar i moje knjige, I, na koncu konca, znaju li mrtvi šta
ga se iz djetinjstva sjećam. Stoji na su- spise, zabilješke i sve drugo u njemu? jeste i šta će biti sa živima?
protnoj strani široke ulice, vedar, na- – Čuvam, baba. Tješi li me to otac tek tako, dobro-
smijan i glasno mi govori: “Ne brini, – Nisam ni sumnjao, ti si na mene, hotno očinski, nježno, brižno, onako
sine, sve će biti dobro! I hvala ti što me i dobro zapamti: u tom je ormaru sve kao što se tješe djeca uplašena od mra-
nisi zaboravio!” naše, ali baš sve. Zato dobro čuvaj or- ka i nevidljivih aveti u njemu?
Prelazim ulicu, širim ruke, želim ga mar i, drugo, ne brini, sve će biti dobro Ili zna ono što ja ne znam, a što tek
zagrliti, i on širi ruke, smije se, i, redo- i hvala ti što me nisi zaboravio, a, samo treba uslijediti?
vito se to događa, na ovom mjestu iliti da znaš, nisam ni ja tebe, jer... – zausti Moguće.
u ovom trenutku, prije no što ćemo se otac i san se naglo prekide, puče kao ba- Njemu su obznanjene tajne oba svi-
susresti san se kao sabljom presječen pre- lon od sapunice. jeta. Moje neizvjesno sutra za njega je
kida, pa da ne bi bilo tako, a sa željom Rano je prijepodne. Budim se. Sje- kristalno jasno danas. Jeste, tako je, otac
da razgovaram s njim i pitam ga zašto dim za kuhinjskim stolom i razmišljam zna da će sve biti dobro.
mi neprestano ponavlja dvije već reče- o očevom ormaru u kojem je, kako mi u Uzdrhtah.
ne rečenice, dok mu prilazim, bezmalo snu veli, sve naše. A šta to? Naše porije- Preplaši me vrludava, iracionalna
panično uzvikujem: “Čekaj, baba, sta- klo? Ne, u očevim spisima i zabilješka- misao.
ni, ne idi, želim razgovarati s tobom!” ma ni traga o tome nema. Naša tradicija, Ali samo na tren.
On zaista zastade i sačeka me. Zagr- ma šta to značilo? Također ne. Ili, a bit Odmah potom pomislih kako je ži-
lismo se. U žurbi, bez okolišanja, svje- će da je to, u ovom prastarom i začuđu- vima poteško vjerovati, a mrtvi nemaju
stan da otac svakog trena može nestati, juće dobro očuvanom ormaru smjestio razlog da me lažu, naročito ne moj otac.
postavih mu pitanje, a on mi, sasvim je mudri otac nezabilježena porodična Tako je, otac zasigurno zna zbog čega
neočekivano, odgovori kontrapitanjem: progonstva naša, strahove i strepnje naše, mi to govori.
– Postiš li, sine? nebrojene uspomene, tuge, tjeskobe, I vjerujem mu.
– Postim. ljubavi, radosti, očekivanja, nade naše, Nisu to i ne mogu biti prazne riječi.
– Svaki dan? uglavnom neispunjene... Nema razloga da brinem.
– Svaki. Da, bit će da je to. Dobro, pomi- Baš nikakvog.
– A klanjaš li bešvakat? slih, to sam riješio, ili barem vjerujem Sve će biti dobro.
– Trudim se, ali... da jesam, ali šta s opetovanim očevim Šta god to bilo i značilo. n

STAV 30/4/2021 57