Page 67 - STAV broj 321

APOKRIFNI FRAZARIJ

Čudo nad čudima
ARABESKA

IZ ALHAMBRE

Piše: Sve priče koje su se dogodile u Alhambri ostale su živjeti tu.
Irfan HOROZOVIĆ Nekako zatočene. Ni same se više ne prepoznaju. Možda
čekaju da će doći neko ko će im u tom pomoći. A brojni su
posjetioci svakodnevno. Iz svih krajeva svijeta. Tako je jednog
dana ovdje došao i Irving Washington, pisac Legende o usnuloj
dolini. Pomislio je kako bi ovdje mogao provesti čitav svoj život.

ako je nastala vjerovatno kao riječ ne- Sančo Pansa je potom poskakivao, same se više ne prepoznaju. Možda čekaju
razumijevanja, sad je sve posve druk- vrištao i kreštao, a onda, ispravio se ko- da će doći neko ko će im u tom pomoći.
čije. Izvukla se iz spleta svog svijeta liko je mogao, uvukao stomak i ponosan A brojni su posjetioci svakodnevno. Iz
Ičarolija i danas živi svuda. Čak i na i uspravan kao Don Kihot, nakon što je svih krajeva svijeta. Tako je jednog dana
najneočekivanijim mjestima. bio siguran da je zaslužio, dostojanstve- ovdje došao i Irving Washington, pisac
Zamislio sam se nad tim dok smo sje- nim koracima počeo obilaziti stolove i Legende o usnuloj dolini. Pomislio je kako
dali za stol pokraj iscrpljene rječice gdje tražiti nadnicu za svoju izvedbu. bi ovdje mogao provesti čitav svoj život.
ćemo večerati i gledati gore u Crvenu Prišao je i nama te kazao s uvjerenjem: Ipak, nije bilo tako suđeno.
tvrđavu. Grad. Palaču. – Flamenco! Svoje prepoznate priče koje je obli-
Kakav je to samo bio dan u Alham- Na vrh jezika mi je bilo “to je bila kovao vođen zapisima uvrstio je u knjigu
bri. Neki je nazivaju tvrđava, neki pala- parodija, karikatura”, ali ne rekoh ništa Priče iz Alhambre.
ča. Zaista, ona je i jedno i drugo. Crveni i spustih mu euro na dlan. Pripovjedači se susreću s pričama.
zidovi, a iza njih raj na zemlji: Naravno, to što je on interpretirao nije Pojedinci iz njih i dalje pokušavaju
Vrtovi. imalo nikakve veze s vatrenom igrom. razumjeti ono što će se dogoditi.
Cvjetnjaci. Osim njegove želje. I opsjene. Gitara je i dalje tu kao neka vrsta mu-
Lavlje dvorište. Jedne večeri sam ušao u svratište koje zičkog pera koje uporno ispisuje svoj tekst
I odaja s mudro projektiranim tada je nosilo naziv Boabdil. po uznemirenim dušama.
poznatim znakovima svijeta. Izgledalo je tajnovito. Međutim, unu- Arabeska je jedan od tih tekstova.
Čipke u mramoru. tra me je dočekao polumrak i zadah opoj- Tako je i Boabdil ostao zatočen u pri-
Sve mi je to bilo u glavi. nog dima. Izgledalo je kao razbojnička či o sebi.
I zvukovi. Bez njih ništa. krčma dogovora, urota i nevjerovatnih Odlazak posljednjeg vladara, njegov
Mislim da su se pojavili kad smo ušli spletki. Uplašio bi se i sam Boabdil da osvrt, uzdah i pogled na grad zadržali su
u prostor iza zidova. Kao da su dio tog se kojim čudom tu zadesio. Popio sam ga je ovdje.
skrivenog svijeta. Tog čuda nad čudima. nešto i brzo izišao. Kao konopac.
Mnogo je godina prošlo otkako smo Kao da me neko dotaknuo po rame- Kao uzica kojom se veže pas.
se zaputili u Andaluziju. Minuo je rat, nu, okrenuo sam se. Osim ovog što ga prati.
izgnanstvo i dugi povratak... Na vratima Boabdila stajao je neki Svuda je neželjen, ali ipak slobodan.
Sad smo tu, kao u vlastitom sjećanju. čovjek i gledao za mnom. Nikad ga prije Konačno se vratio kad je umro u gradu
Uz večeru za pamćenje. Gotovo je sve nisam vidio. Izgledao je vrlo nesretno. Fesu, u Maroku. I to pod imenom Boab-
bilo popunjeno. Kao sablast koja živi u svom sjećanju. dil, koje je zamjenjivalo njegovo dugo ime.
I imali smo posebne svirače i pjevače Pokraj njega je stajao pas. Smoreni an- Ili samo ime Muhamed XII od Granade.
uz večeru. Grad je inače ispunjen mla- daluzijski pas. Tako se to događa na mjestima zgu-
dim ljudima iz čitavog svijeta koji ovdje Mnogo sam potom koračao dok sam snute povijesti.
dolaze na učilište s posebnom pažnjom došao do sebe. Objasniti te priče mogu jedino akor-
i idejama. Zvuk gitare me je pratio u tom zbiranju. di s instrumenta koji je ovdje zapravo
Tako smo vidjeli tužnu djevojku sa Naišao sam na bistro Andaluzijski pas oblikovan na način jedinstven u svijetu.
Sjevera u tamnoj haljini koja je pjevala (tajnovita priča o jednom filmu i tri ne- Zato često čujem u svijesti taj neizre-
svoje balade. vjerovatna prijatelja). civi podsjetnik:
Neku žestoku grupu ko zna otkud. Tamo je pred vratima opet bio onaj pas, Arabeska
I jednog debeljka. Ličio je na San- ali svi su ga tjerali i udarali čime su stigli. Granadska nostalgija
ča Pansu. Sve priče koje su se dogodile u Alham- Arapski ples
Jedva je dočekao da dođe na red. bri ostale su živjeti tu. Nekako zatočene. Ni Sjećanje na Alhambru. n

STAV 30/4/2021 67