Page 45 - STAV broj 439

“O, ĐAURKO MILA...”, “KAD KAURI HLIVNO POROBIŠE...”
U bosanskoj jezičkoj praksi postoje određene divergencije u pisa- zećat, rećat, mumćin, hućum, hećim, feleć, pa i ćefin, ćeif, ćehaja,
nju i govorenju arapske lekseme kafir, što je particip aktivni glago- ćesa, ćelav, ćemane, ćul, ćuskija, ćorav, ćošak, ćilim itd. – što je
la „kefere“, što bi doslovno moglo značiti „brisati, pobrisati“, ali je posebna tema za razmatranje).
metaforički u arapskom jeziku ova leksema označila ono što se u U bosanskom jeziku rasprostranjen je i oblik kaur ili kaurin, što je
bosanskom jeziku može definirati glagolom „ne vjerovati“, a ustvari opet isto što i đaur odnosno đaurin, koji je vjerovatno imao i svo-
to znači „pobrisati“. Ova je riječ u suprotnom, opozitnom značenju jevrsnu književnojezičku upotrebnu vrijednost. Tome svjedoče i sti-
spram riječi mu’min odnosno mumin, jer etimološko značenje ovih ri- hovi jedne naše sevdalinke: „Kad kauri, kad kauri Hlivno porobiše,
ječi objašnjava da je kafir „onaj koji briše (vjeru ili Boga)“, tj. nevjernik, / porobiše, porobiše, vatrom popališe...“
dok mumin (<mu’min) znači „onaj koji vjeruje (u Boga)“, tj. vjernik. U kontekstu razumijevanja upotrebe navedenih oblika – kafir, ćafir,
Dakle, od navedenog glagola „kefere“ formiran je oblik kafir, koji kaur(in), đaur(in), kao i svi drugi izvedeni oblici (npr. ćafirluk, ćafira-
je bliži izvornom arapskom izrazu i izgovoru i, zanimljivo, u savre- nje, kaurka, kaurkinja, kaurski, kafirski, ćafirski, đaurski itd.) u savre-
menom jeziku češće u upotrebi u odnosu na stariji, i u narodnim menom jeziku, očito, imaju svoje mjesto, pa standardološko prefe-
izrazu rasprostranjeniji izraz ćafir. Oblik ćafir pokazuje određenu riranje jednog ili drugog oblika teško je definirati, bez obzira na to
zakonomjernost u transfonemizaciju arapskog tzv. kefa, koji je po- što norma može davati prednost jednom u odnosu na drugi oblik.
sredstvom prilagođavanja turskom jeziku dao „umekšanu“, tj. „pa- Kafir, ćafir, kaur, kaurin, đaur, đaurin – sve su to etnolingvistički
lataliziranu“ vrijednost (kako to pokazuju i stariji oblici leksema tipa: markirane lekseme.

NEMA U TOME BERIĆETA

U domeni upotrebe nekih leksema koje dolaze iz tzv. islamskog što može biti i legitiman jezički postupak. Međutim, nipošto se ne
sakralnog kruga postoje određene tendencije koje proizlaze iz bi smjela zanemariti ova starija narodna praksa, pa bi svojevrsna
pokušaja „vraćanja“ u izvorni oblik preuzet iz arapskog jezika pa preporuka mogla biti da normativni rječnici registiriraju i jedne i
su neki autoriteti i to primijetili, govoreći o „arabizaciji“ bosanšti- druge oblike, puštajući u jezički pogon i jedne i druge oblike, rav-
ne. To se može vidjeti na primjeru leksema kao što su zekat, rekat, nopravno. U tom smislu, leksiografski opis primjera ovog tipa tre-
Kaba (Kjaba, Ka’ba), bereket, zikr, šukur... Konsultirajući rječničku bao bi priznavati ravnopravan status fonološki dubletnih leksema,
građu, kao i primjere koji vode porijeklo iz narodnih govora te knji- tako da npr. isti status imaju berićet i bereket ili npr. zekat i zećat,
ževnojezičke tradicije, može se vrlo lahko i nedvosmisleno zaklju- pri čemu je primjenom lingvističkih kriterija teško odrediti prednost
čiti da u navedenim izvorima postoje tzv. stariji oblici tipa: rećat, oblika zekat u odnosu na bereket, kako se može naći u normativi-
zećat, Ćaba, berićet, zićir, šućur, što je povezano s preuzimanjem ma. Dakako, u ovim kategorijama nije lahko donijeti konačnu odlu-
ove leksike posredstvom osmanskoturskog jezika i starije jezičke ku. Isto tako, ovaj problem može se riješiti i na način da onaj oblik
tradicije. Tako npr. postoji ogroman broj primjera u usmenoj i pisa- koji je prvi naznačen u natuknici, ima prednost, npr. zekat i zećat,
noj poetskoj narodnoj tradiciji, u kojima se javljaju primjeri kao što gdje zekat ima blagu prednost, ili npr. berićet i bereket, gdje prvi
su: rećat – I on klanja četiri rećata, / Dva rećeta rad toga mejda- ima blagu prednost. Ista je situacija i s primjerima tipa rekat i re-
na [izim tog mejdana], / Dva rećata rad [izim] onog svijeta; zećat ćat, Ćaba i Kaba, šućur i šukur itd. Sve u svemu, iz ovih primjera
– Zećat daji, Ćabi idi, ne spavaj; Ćaba – A ti hajde Ćabi i Medini; može se vidjeti da ova problematika nije tako jednostavna, ali da
Pa ti prtljaj ćabi i Medini; berićet – Ne imao poljskog berićeta; zi- se uključivanjem određenih kriterija može procijeniti u kakvu od-
ćir / zićr – Zićrullahom svoje srce užeži (Ilhamija); Zićir Boga puno nosu trebaju stajati navedeni primjeri. To bi značilo da je potrebno
čini (Sirrija); šućur – Njemu šućur koji znade šta činim (Ilhamija). izvršiti dodatna istraživanja kako bi se ovaj „problem“ riješio. Je li
Tendencije tzv. etimološkog vraćanja izvornim oblicima donekle se potrebno naglasiti da bi bilo potrebno napraviti Islamski termino-
može razumjeti, što je naročito prisutno u islamskom vjerskom na- loški rječnik? Možda bi se moglo reći, na kraju, da nema berićeta u
rativu. Tako postoji i službena online stranica Islamske zajednice u istjerivanju starih formi leksema navedenog tipa, kao da se s nave-
Bosni i Hercegovini – zekat.ba. Očito je riječ o tome da su stariji, a denom terminologijom tek sada susrećemo, zato oblici sa ć trebaju
samim time i narodni oblici arhaični koje je potrebno modernizirati, čuvati u neformalnoj jezičkoj praksi. A vrijeme je sudac, svakako.

KOJA JE VEZA IZMEĐU ĆOŠKA I KIOSKA

U bosanskom jeziku lekseme ćošak i kiosk pogled na različite strane, da bi kasnije u prilagođenom obliku, označavajući u savreme-
imaju svoju semantičku potenciju i pokrivaju bosanskom jeziku prilikom preuzimanja ćo- nom jeziku prvenstveno objekt za prodaju ra-
pojedinačna značenja. No, većini govornika šak ustvari postao ugao, kut. Zanimljivo, u zličitih đakonija, ponajprije novina i časopisa,
nije poznata činjenica da ove dvije lekseme zavisnosti od percepcije, što je u vezi i s cigareta, ali i drugih sitnica. Pošto su se kiosci
vode porijeklo iz zajedničke osnove perzijskog mentalitetom i mišljenjem, ćošak može biti najprije pravili na ćoškovima različitih objekata,
postanja koja je u bosanski jezik transponi- posmatran iz perspektive unutrašnjosti (npr. to se značenje prenijelo na navedeni trgovačku
rana posredstvom leksičkog posuđivanja iz Stavi to u ćošak) ili iz spoljne, vanjske per- radnju, da bi kasnije, razvojem ideja i stvaranjem
različitih jezika. spektive (npr. Nađemo se ondje na ćošku). moderne civilizacije, kiosk postao isto ono što
Čošak je riječ koja vodi porijeklo iz perz. Riječ kiosk ušla je u francuski jezik u adapti- je i trafika, a što je u vezi s različitim oblicima
oblika kūšk, koji je prešao u turski köşk, da ranom obliku kiosque, a do tog jezika išla je iz u evropskim jezicima kojima se označava sao-
bi u bosanskom dao oblik u sadašnjem sta- perzijskog preko turskog. Nakon što je zaživjela braćaj, a to je ustvari promet, u datom slučaju
nju. Ova riječ u izvornom i posredovnom je- u francuskom, posredstvom evropske razmje- trgovinski, a kasnije i saobraćajni. Sreća je pa
ziku označavala je objekt s kojeg je otvoren ne kulture, u bosanski je ušla u navedenom i imamo i kioske i ćoškove.

STAV 4/8/2023 45